|
Rijech je o fotomonografiji publicistichkog tipa, shto je bilo razumno s obzirom da Grachanica, ako se izuzme Grachanica u narodnooslobodilachkom ratu i revoluciji (1988.), koju su pisali Esad Tihic' i Omer Hamzic' – do sada, uopc'e, nije imala knjigu. U sushtini, autor koncepcije i urednik knjige, Atif Kujundzhic', u samom naslovu izlozhio je i svoju osnovnu namjeru: da to bude knjiga o opc'ini, gradu i ljudima, a kako vidimo – od prahistorije do danas.
Tekstove u knjizi pisali su: Omer Delic' – novinar, Rusmir Djedovic' – geograf, Izudin Durakovic' – novinar, Rashida Djulic' – novinar, mr. Omer Hamzic' – historichar, Fikret Konjic' – novinar, Atif Kujundzhic' – knjizhevnik, Edin Shakovic' – historichar, dakle, osam autora. Tekstovi su organizirani u (12) cjelina: Geografske odlike, Naselja i stanovnishtvo, Ekonomija/gospodarstvo, Historijsko i urbano naslijedje, Ljudi u pamc'enju grada i povijesti, Odgoj i obrazovanje, Kultura i kulturni zhivot, Vjerske zajednice, humanitarne organizacije i udruge gradjana, Sport, Zdravstvo i socijalna skrb, Lokalna samouprava i servisne sluzhbe, Povijesna hronotaksa opc'ine i grada.
Tekstovi su pisani odmjereno, racionalno i stilski ujednacheno kao da je rijech o istom autoru. Mada, svaki tekst, potpisan je inicijalima, ili sa dva i tri inicijala, shto svjedochi o koautorstvu i zajednichkom radu, o suglasju na putu do postizanja cilja. Fotografijom i dizajnom, bavio se Zheljko Kujundzhic'. U zaista luksuznom formatu – 210 x 240 mm, na 150-gramskom papiru za umjetnichku shtampu, knjiga je grafichki i likovno-tehnichki dosljedno rijeshena i vrlo lijepa.
Uglavnom, kad je rijech o monografijama kao knjigama koje trebaju iscrpno donijeti podatke o odredjenoj temi, navikli smo na pretenciozne knjige koje ne ispunjavaju nasha ochekivanja. Chak i iznimno tehnichki kvalitetno priredjivane, donose opskurne projekcije i namjere svojih autora. Iracionalno koncipirane tekstove, bez veze nalijepljene fotografije i banalne statistike. Za razliku od takvih iskustava, ova knjiga je uistinu ugodno iznenadjenje: u njoj nichega odvishe i nichega premalo. Prozrachna, racionalna, suvisla i lijepa, pa zaboravimo da smo je pocheli listati i chitati prije nekoliko sati!
Dakako, rijech je o tome, da su ovu knjigu pravili ne samo ljudi koji vole svoju opc'inu, grad i sugradjane, shto priredjujuc'i ovu knjigu zhele i rec'i chitateljima, nego radili su to i znalachki, s mjerom, pa pomislimo: konachno, knjige prave ljudi koji ih i trebaju praviti! Rijech je, o koncepcijski jasnoj predstavi knjige koju treba napraviti, a potom, o dosljednoj realizaciji koncepcijske zamisli. Grachanica, opc'ina – grad – ljudi, namec'e nam se kao izvrstan model knjige koji bi trebalo slijediti. Naime, nisu rijetke fragmentarne monografije i fotomonografije, ali, korisno je razumjeti kako iste nerijetko unose zabunu i prave prekide, izazivaju diskontinuitet – jer, insistirajuc'i na svome cilju – fragment tretiraju iscrpno, i tako dovode u nezavidan polozhaj svaki opc'enitiji pristup.
|