|
Mehmed-paša Sokolović rođen je 1505. godi u selu Sokolovići kod Rudog, a umro je 1597. godine. Zapravo zadavljen od derviša iz Vučitrna, podmuklo i iznenadno kad je pokušao da izvadi svoju kesicu i daruje ga uobičajeno bakšišom.
Ovaj derviš je po svoj prilici bio čovjek Lala Mustafa-paše Sokolovića, koji je zauzet ratom sa Persijom, preporučio svojim saveznicima u borbi protiv velikog vezira, što je i sultan Murat III, saznao.
Mehmed-paša (Sokoli) Sokolović službovao je tri sultana: Sulejmana Veličanstvenog Zakonodavca, Selima II i Murata III.
Mehmed-paša Sokolović bio je zet sultana Selima II, bio oženjen njegovom kćerkom Esmom starom 16 godina i od njega mlađom 20-tak godina od koje se jedino pribojavao u životu. Za života se proslavio kao znameniti, mudar državnik, moćnog Osmanskog carstva i jedan od najvećih zadužbinara – legatora svoga vremena.
U Beogradu je Mehmed-paša Sokolović izgradio karavan saraj, bezistan, hamam koji Ćelebi naziva novim hamamom i od sedam novih javnih hamama postavlja ga na prvo mjesto, podiže sebi veliki sebilj na velikoj čaršiji najomiljenijih fontana, nova česma – vrelo života.
- Dođi moj Bože, ako želiš
- Da na ovom svijetu piješ
- s rajskog vrela AB-u hajat)
- 1006/1597/1598.
Prilikom otkopavanja vršenih 1938. godine koje je pratio Mehmed Remzi Delić, vrlo učeni beogradski imam, zaslužni povjesničar Beograda i Osmanske epohe i prevodilac na naš jezik biografije Mehmed-paše Sokolovića, koju je napisao Ahmet Refik, spram sahat kule, od deftedarove kapije, skrivena je stara česma pravokutne osnove, zidana lijepo tesanim kamenom. Unutrašnjost ove zgrade korišćena je kao rezervoar za vodu. Fasada na kojoj su ugrađene pipe-lule, sastoji se od tri niše, ukrašene orijentalnim likovima, od kojih je srednja znatno veća i dublja, ali su krilne uljepšane plastičnim predstavama čempresa.
Sestra Mehmed-paše Sokolovića, Šemsa, udata za Sinan-bega Boljanića vakifa, legatora znamenite džamije u Čajniću, koju su četnici spalili i porušili u zadnjem ratu, izgradila je u Banja Luci kao svoj vakuf, most preko Vrbasa.
Krajem 1569. godine u Hercegovini boravi još jedan Sokolović. Bio je to Kurd-beg, koji je u Foči izgradio saraj, a podigao je zadužbine u Pljevljima i Mostaru.
|
Arslanagića most, Trebinje
|
|
Na rijeci Trebišnjici kraj Trebinja, postoji Arslanagića most kojeg je kao zadužbinu za svoga poginulog sina u borbi sa Mlečanima izgradio Mehmed-paša Sokolović, kao i Karavan saraj sa druge rijeke, koji više ne postoji. Arslanagića most sagradio je vezir Mehmed-paša, 1572-1574. godine. Gradnju čuvene na Drini ćuprije povjerio je Mehmed-paša Sokolović Kodža Mimar Sinanu, koji je 1529. godine postao mimar baša, glavni arhitekt Osmanskog carstva.
I most na ušću rijeke Žepe izgradio je Mehmed-paša kao svoju zadužbinu. Sasvim je realno da mu je vrijeme nastanka zadnja četvrtina XVI stoljeća. Kao potvrdu za rečeno, napominjemo da je sačuvana i predaja, koju bilježi R. Velikanović po kojoj je i most na ušću Žepe Sokolovića most. Gradio ga je neki učenik Kodže Mimara Sinana graditelja Ćuprije na Drini kraj Višegrada. Izgradnjom hidroelektrane Bajina Bašta, zapečaćena je njegova sudbina, a ugrozila je i Višegradski most.
Prema Michelovoj pretpostavci (R. Michel: Fahrten) Mehmed-paša Sokolović, legendarni Meho, utemeljitelj je mosta Kozije ćuprije više Sarajeva.
Kodža Mimar Sinan bavio se 50 godina projektiranjem i izgradnjom različitih objekata i za to vrijeme izgradio 81 džamiju, 55 mesdžida, 7 mekteba,19 turbeta, 14 imareta, 3 bolnice, 6 velikih vodovoda, 8 mostova, 16 karavan saraja, 33 saraja, 6 podzemnih magazina i 35 hamama.
|
Ćuprija na Drini, Višegrad, crtež iz 1900. g.
|
|
Višegradska ćuprija na Drini je mnogo veća i za ekonomsku povijest značajnija. Čuveni most na Neretvi u Mostaru vidno je smjeliji u konstrukciji i kao duga, vitak. Most na Trebišnjici učinio je znatno prohodnijom jednu od najposjećenijih saobraćajnica u ondašnjoj evropskoj Turskoj, dubrovački karavanski put koji je spajao carigradski drum sa jadranskim primorjem. U času kad je most završen, pred njega je s druge strane rijeke kad se ide iz Dubrovnika, osvanuo karavan saraj. Jedanaestog marta 1574, godine putovali smo skoro cijelog dana pješke zbog vrletnog puta, pa dosta kasno stigosmo u Trebinje, nazvano tako po rijeci istog imena koja tu protiče i na kojoj se nalazi kameni most, s druge strane ima karavan saraj pokriven s olovom, koji je sagradio Mehmed-paša Sokolović sultan, da bi naveo prolaznike da se pomole Bogu za njegovog sina.
|
Stariji natpis s višegradskog mosta
|
|
Mehmed-paša Sokolović se obratio svom zavičaju, još u vrijeme kad je kao mlad dvorjanin, doveo svoje roditelje i braću u Carigrad, preveo ih u Islam i oca Džemaludin Sinan-bega postavio za upravitelja jednog od svojih vakufa u Bosni. On se, sumnje nema, prvo sjetio svog sela Sokolovića, gdje je sagradio džamiju, mekteb, musafirhanu, imaret, vodovod i česmu. Džamija je stradala u Prvom srpskom ustanku 1806. godine. Prema jednom aktu višegradskog kadije, koji je upućen bosanskom veziru Ibrahim Hilmi-paši, ustanici su sa ove džamije i drugih Mehmed-pašinih zadužbina u selu Sokolovićima skinuli šesdesetak tovara (kosijskih) olova i otjerali ih u (majčicu) Srbiju. Od musafirhane gdje su besplatno konačili putnici-namjernici još su se potkraj prošlog stoljeća vidjele ruševine. Ostaci vodovoda još duže su svjedočili da je to bilo rijetko tehničko djelo u građevinarstvu ove vrste.
(nastavlja se)
|
|
Zadnja izmjena: 2006-08-02
ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucaković · Sweden
|
|