|
Ponekad između je zid
sa dvije suprotne strane
prislonimo prste
dodirujući isto mjesto
tek sluteći udisaje onog drugog
Ništa nije izvjesno
Šutimo,
jer šta bi to i mogli reći
još nismo došli dotle
da pričamo sa hladnim mrtvim zidom
Ipak,
osjećamo nešto
tutanj skrivenog srca, možda samo,
tugu što našla je uporište, da zaplače,
Nema više ruku, ni lica, ni tijela,
tek nagovještaj postojanja
I ako slomijem razum
progovorim
prinoseći obraz vlažnom zidu
možda me ipak
uspiješ čuti.
|