|
Franjevachki samostan dominira okolicom. Povezuje sadashnje doba s proshloshc'u do vremena bosanskih banova i kraljeva. Samostan je vishe puta bio rushen i obnavljan. Zgrada je pravokutnog oblika, smjeshtena ispod velikih krashkih stijena strmog Teshevskog brda. Samostan je izgradjen sredinom XIV stoljec'a darezhljivoshc'u, kako izgleda, bana Stjepana II Kotromanic'a. Za vrijeme samostalnosti bosanske drzhave, poshto je bio uz kraljev dvor, neposredno je uticao na politichki zhivot. U osmansko doba, osobito nakon Bechkog rata, on se uz druga dva samostana (Kreshevo i Fojnicu) – brinuo za vjerski zhivot bosanskih katolika, ali i za druge njihove potrebe. Iz ovog samostana franjevci su dugo vremena posluzhivali vjernike sjeverne i istochne Bosne: ovdje je neko vrijeme bila njihova filozofska i teoloshka shkola, novicijat, sjedishte biskupa i provincijala. To je bilo jedno od malobrojnih kulturnih bosanskih sredishta. Talijanski ljetopisac Bartol Pisanski ga pominje vec' 1385. godine u svom popisu samostana. Samostan pominje i poznati dubrovachki pjesnik Ivan Gundulic' u pismu u kojem govori o smrti kneza Pavla Radinic'a 1615. godine. Osmanskim osvajanjem Bosne 1463. godine do temelja je srushen kraljevski dvor. Vjerovatno je srushen i samostan. Zahvaljujuc'i Ahdnami Mehmeda II franjevci su dobili opc'u dozvolu da sebi mogu graditi prebivalishte i slobodu ispovijedanja vjere. Na osnovu ove dozvole samostan je ponovo sagradjen, buduc'i se pominje u turskom popisu 1469. Pochetkom XVI stoljec'a samostan je bio izlozhen rushenju a fratri progonima. Kako izvjeshtava talijanski historichar Franjo Gonzaga bio je zapaljen 1524. uz josh chetiri druga samostana. Brzo nakon toga bio je nanovo podignut, prije 1530. godine. U istom stoljec'u je opet stradao i nanovo bio obnovljen 1596. Tada je uplac'eno za obnovu samostana 900 austrijskih zlatnika. U XVII stoljec'u samostan s crkvom, bibliotekom i arhivom je izgorio, i ponovo je bio podignut 1664. godine od shepera. U XVIII stoljec'u samostan je nekoliko puta popravljan i pokrivan, jer se smjela upotrebljavati samo slaba gradja. U XIX stoljec'u on je znatno proshiren i obnovljen, a krajem stoljec'a sazidan je sadashnji samostan (1889-1897.) i nova crkva (1906-1908.).
Arhitekt i izvodjach radova na samostanu je bio Ivan Holz. Plan za podizanje crkve je izradio arhitekt Josip Vancash. Talijanski slikar Marko Antonini je 1908. godine po uzoru na renesansne slike u apsidalnoj konhi izradio kompoziciju ”Krshtenje Kristovo”. Crkva predstavlja trobrodnu baziliku renesansno-baroknih oblika. Ona djeluje monumentalno i lijepo se uklapa u okolni prostor bogat vegetacijom. Uz bjelogorichnu shumu i bregove plijeni ljepotom. Slike u njoj su skromne kvalitete.
Samostan u Kraljevoj Sutjesci je znachajan kulturni centar. U njemu su zhivjeli i djelovali poznati kulturni radnici: historichar Filip Lastric', ljetopisac Bono Benic' i drugi. Fra Filip Lastric' se smatra ocem hrvatske i uopc'e historiografije u Bosni i Hercegovini. Njegovo glavno djelo Epitome vetustatum Bosnensis provinciae (Pregled starina bosanske provincije) je shtamano u Anconi 1776. godine (III izdanje). Prozheto je ljubavlju prema domovini Bosni i Provinciji Bosni Srebrnoj. U poglavlju O zemlji bosanskog kraljevstva kao ”osamdesetogodishnjak, drhtavih ruku” je napisao: ”Vrijednost i ljepota ovog kraljevstva uistinu je manje poznata svijetu pa se ne usudjujem da je opishem, makar to bilo iskreno, a da se taj prikaz kriticharima ne uchini izmishljen i pretjeran. Silnik koji ovdje kroji pravdu zavio je sve to u tamu a povjesnichari, geografi i kozmografi, buduc'i da ne poznaju ove krajeve, crno ih prikazuju i njih se vec'inom povrshno dotichu. Stoga se dogadja da preshute unutarnju vrijednost ovoga tla, pa nastoje opisati samo surovost i neprijaznost planina. No, onaj tko bi se oslanjao vishe na vlastito iskustvo negoli na prikaze povjesnichara sigurno bi potvrdio ovo shto c'emo rec'i”. Njegovo britko pero nije shtedjelo nikoga. U poglavlju O bosanskim kraljevima navodi: ”Godine 1460. kada je ubijen Toma, na prijestolje doshao sin ubojica Stjepan Tomashevic', sedmi i posljednji bosanski kralj. Ali nije dugo drzhao zhezlo, jer je brzo grijeh ocoubojstva stigla kazna unishtenja”. Saradjivao je sa glasovitim historicharem Danijelom Farlatijem na njegovom djelu znachajnom za nashu povijest Illyrucum sacrum. U chetvrtom tomu ovoga djela objavljena je Lastric'eva Povijest Bosne.
Samostan ima veoma bogatu knjizhnicu u kojoj se chuvaju starije i novije knjige, te veliki broj inkunabula (31). Ona je po broju inkunabula najbogatija knjizhnica u Bosni i Hercegovini. Djela prilichnog broja bosanskih pisaca koji su koristili bosanchicu sachuvana su ovdje. Knjizhnica iz XVI stoljec'a ima 453 knjige, iz XVII stoljec'a 641, iz XVIII stoljec'a 1.687, iz prve polovine XIX stoljec'a 1.050. Najvec'i broj djela je iz teologije, filozofije, historije, geografije. Najcheshc'e su pisana na latinskom, hrvatskom i talijanskom jeziku. Posebno su vrijedne knjige pisane bosanchicom.
Arhiv samostana chuva originalnu darovnicu ugarskog kralja Matijasha Korvina iz 1485., perioda bosanske samostalnosti, i nekoliko fotokopija raznih povelja u kojima se pominje Sutjeska ili su, pak, u Sutjesci pisane. Ovdje se chuvaju i rukopisi na arapskom jeziku i medju njima prepis Ahdname Mehmeda II El Fatiha izdane fra Andjelu Zvizdovic'u 1463. na polju Milodrazhevu kraj Kiseljaka. Ima ukupno 3.500 dokumenata na arapskom jeziku (fermani, bujruntije, tapije). Poznat je ferman Ahmeda I, kojim je obnovio Ahdnamu svoga pradjeda izdanu provincijalu fra Jakovu Slapnici 1607. godine. Vrlo su znachajni ljetopisi iz XVIII i XIX stoljec'a, te matice (krshtenih, vjenchanih i umrlih), od kojih neke potjechu iz XVII stoljec'a, a dijelom su pisane bosanchicom.
Od tridesetak slika koje pripadaju muzejskoj zbirci svojom kvalitetom se istiche Poklonstvo kraljeva nepoznatog autora, izradjeno negdje na njemachkom podruchju krajem XV ili pochetkom XVI stoljec'a. Platno je slikano s obje strane na dasci, ali je jedna od njih mnogo oshtec'enija. Sliku Raspec'e je izradio Stjepan Dragojlovic' iz okolice Sutjeske u Veneciji 1597. Uljana slika Bezgrijeshno zachec'e istog autora iz 1621. radjena je za kapelu u selu Borovici. Druge vrijedne slike sv. Barbara, sv Katarina, lik Kralja Tvrtka i neke vrlo stare talijanske slike predane su na chuvanje biskupu Strossmayeru i nikad nisu vrac'ene.
Samostanski muzej posjeduje zbirku starih kalezha, krizheva, svijec'njaka i drugih metalnih crkvenih predmeta. Misno ruho je takodjer predstavljeno u ovoj zbirci. Bronchani kotlic', nadjen na Bobovcu u chatrnji, josh za vrijeme Autro-Ugarske, odlikuje se interesantnom izradom. Na chitavoj vanjskoj povrshini prikazane su razlichite bitke. Stec'ak iz Donje Zgoshc'e kod Kaknja, koji se danas chuva u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, sa sve chetiri strane ukrashen je prizorima iz lova i zhivota. Za ovaj stec'ak Pavao Andjelic' veli: ”To je svakako najljepshi stec'ak i mozhda najljepshi do danas sachuvani nadgrobni spomenik nasheg srednjeg vijeka uopc'e”.
Karakteristichna je zhenska narodna noshnja ovog kraja: bijelo i crno s vrlo malo primjesa drugih boja. Narodna predaja sutjeshkog kraja kazhe da zhene nose crne marame na glavi u znak zhalosti za kraljicom Katarinom.
Mada je sadashnji stari dio Kraljeve Sutjeske malo naselje, sachuvao je nazive svojih kvartova. Po sachuvanim toponimima danas se mozhe rekonstruirati srednjevjekovni raspored. ”Varosh” oznachava nekadashnji trgovachko-zanatski kvart na lijevoj strani Trstionice u gornjem dijelu kotline. ”Prijeko” je naziv stambenog naselja koje se nadovezuje na kompleks dvora na desnoj obali Trstionice. U ovom dijelu je podignuta dzhamija za koju se navodi da je izgradjena za Mehmeda II Fatiha. Donji, manji dio kotline na lijevoj strani Trstionice, nosi naziv ”Dzhemat”. Ovdje danas gotovo iskljuchivo zhive Boshnjaci.
Prohujashe stoljec'a Kraljevom Sutjeskom a ona ostade hram kulture i bogato naslijedje proshlosti.
|