|
 Životna staza Deska Janjića na dionici od Mostara do Švajcarske bila je ispunjena nizom teških životnih iskušenja i brojnim opasnostima. Kao odličan učenik maturant dobio je državnu stipendiju za dalje školovanje u Francuskoj.
Rat ga je zatekao u Belgiji odakle je prognan i utočište nalazi u Francuskoj. U toj zemlji se priključuje pokretu otpora protiv fašizma ali uskoro biva uhapšen i interniran u logor Compiegne a zatim je prebačen u logor Neuengamme u Njemačkoj. Prava drama događala se u zalivu Lübeck kada su saveznički avioni bombardovali brodove koji su prevozili zatvorenike. Jedan od brojnih putnika zatvorenika na brodu bio je i Desko. Presudnu ulogu u njegovom spašavanju iz tog pakla odigrali su sreća i hrabrost.
Po povratku iz logora u nekoliko navrata je boravio u studentskom domu u Comblouxu otvorenom poslije rata za prihvat preživjelih učesnika pokreta otpora i bivših logoraša. Diplomirao je na univerzitetu u Grenoblu iz elektro-hemije i elektro-metalurgije. Ponovo je dobio stipendiju za dalje školovanje, ovaj put ona je bila namijenjena žrtvama rata odnosno bivšim logorašima. Pripremao se za odbranu doktorske disertacije iz hemije i fizike. Kako je stipendija isuviše skromna morao je dodatno zarađivati za život. Odlučio je da daje privatne časove što je urodilo plodom. Konačno je u Ženevi stekao dugo željenu diplomu doktora nauka sa potpisom prof. Brinera. To mu je omogućilo da napreduje na univerzitetu; postao je asistent, potom šef grupe, vanredni profesor i konačno stiče najveću titulu redovnog univerzitetskog profesora.
Desko je imao lijepu osobinu da sa nekim svojim studentima održava stalne veze nakon diplomiranja.
Bio je jako vezan za svoju domovinu Jugoslaviju koju nije tražio u Beogradu niti Zagrebu ili u Sarajevu. Ona se nalazila u njegovom Mostaru sa čarobnim lukom Starog mosta sa kojega je skakao kako bi od turista zaradio za džeparac.
U sali za komemoracije, u centralnoj kapeli groblja u Ženevi okupilo se oko pet stotina posjetilaca, rodbine, njegovih prijatelja, poznanika i bivših studenata. Između ostalih svoja sjećanja na Deska kazivali su: Sonia Debeauvais, Michel Favre, prof. Haerdi, prof. Marc Prentki, prof. Dominique Belin, Guy Mettan, Danilo i Veronika Janjić i drugi.
Gospođa Ester Lamandier, žena čiji je glas Desko volio slušati oprostila se od ovog plemenitog čovjeka rođenog Mostarca sa dvije kompozicije. Posjetioci su tada čuli i glas njegovog brata, velikog vokalnog soliste Mile Janjića koji ostaje zapisan u istoriji be-ha sevdalinke kao jedan od najvećih interpretatora karasevdaha i starogradske pjesme. A potom su se na francuskom i našem jeziku, u posebnom nadahnuću obratili gospođa Sophie i Lare Milošević, čule rime velikog mostarskog pjesnika Alekse Šantića kojim je u salu prenešen dah i duh Mostara koga su neizmjerno voljeli svi Janjići a posebno Desko i Mile.
|