|
XVIII
mjesec je uhvaćen u mislima.
godi mu što ga gledamo.
red koji iz tog proizilazi
neopoziv je.
crni mjesec na crnom nebu.
onaj što ga je nacrtao je li shvatio da
jedino oko ima važnosti.
XIX
odjeća će napokon zamrznuti godišnje doba.
taj što ju je zaboravio na
travi znaće joj naći neprijatelje.
nema potrebe za ispaljivanjem raketa
da bi se razumjelo da jesen nikad
ništa ne obećava.
kao što nema potrebe ni ponovo
plesati na kiši.
noću stabla
maslina broje svoje bore.
nisu godine te koje ih prave.
ne nisu godine.
XX
ovaj moreplovac se zadovoljava malim.
nekorisnom stazom prije no što se vrati.
velikom žutom ribom
mjesto mladog mjeseca.
morskim stadom.
zaboravom što drijema poput splavara
štapom za pecanje na nebu.
hoće li ulov biti dobar.
hoće li biti oprosta
na blijedim brdima.
i ruke koja će ugasiti radio.
i ulisa u vječnom pokretu.
eto ga kako okoliši.
prije no što se vrati
staviće staklene kugle
na dlan da bi napravio
okrećući ih kišu
i sunce.
a potom će usmjeriti kormilo ka peharu
kao da godina može početi iz sredine.
Sa francuskog prevela: Jasna Šamić
|