Most - Index
Most - Pretplata
Naslovna stranica [Povećaj]

Index · Novi broj · Arhiva · Traži · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 195 (106 - nova serija)

Godina XXXI februar/veljača 2006.

Latinica · Ћирилица · Transliteration

Prethodna · Sadržaj · Naredna

Meho Čaušević
Umjetnost bašluka

Nadgrobni spomenici nišani na području Bosanske Krajine
Zajedništvo stećaka i nišana

Najviše manifestacije umnog stvaralaštva su nauka i umjetnost koje karakterišu svaku civilizaciju u duhovnom i u materijalnom smislu.

Ono što jedan narod, jednu državu ili regiju čini specifičnom i posebnom u odnosu na druge jeste upravo kultura, bilo da je u pitanju jezik, arhitektura, običaji, umjetnosti i sl. Činjenica je da danas kad nam je kulturno-historijsko blago najpotrebnije za očuvanje svog identiteta ne posvećujemo gotovo nikakvu pažnju ovoj izuzetno važnoj problematici. Moramo biti svjesni da smo nacionalno kulturno-historijsko blago ”posudili od svojih potomaka” te da u ime generacija koje dolaze iza nas moramo pod hitno pristupiti spašavanju onoga što se može spasiti i sačuvati, a uporedo raditi na naučnoj obradi istog.

Jedan od osnovnih razloga za odluku da radim na proučavanju nišana je što na području Bosanske Krajine postoje izuzetno vrijedni stari nišani koji praktično nigdje nisu registrovani.

Nišani su oblast koja dosad nije obrađena gotovo nikako, izuzmemo li izučavanja Mehmeda Mujezinovića koja su krunisana djelom ”Islamska epigrafika BiH”, međutim tu su obrađeni samo natpisi na nišanima (epitafi), te izučavanja Šefika Bešlagića ”Nišani XV i XVI vijeka u BIH”, koje je puno skromnije i ograničeno je na dosta kratko vrijeme s obzirom da je to praktično vrijeme pojavljivanja prvih nišana u BiH (najveći broj nišana u BiH i Bosanskoj Krajini je novijeg datuma).

Nišani kao nadgrobni spomenici predstavljaju po svojim osobinama zanimljivu i važnu kulturno-umjetničku pojavu u BiH, naročito kao izraz ukorijenjene klesarske tradicije stećaka. Zajedništvo stećaka i nišana, odnosno kontinuitet stećaka i nišana je nesumnjiv (prvi su drugima poslužili za uzor).

Što se tiče oblika naših najstarijih nišana, njihov postanak treba tražiti u seldžučko-osmanskoj liniji razvoja nadgrobnih spomenika.

Na žalost krajiški nišani i pored svoje specifičnosti dosad nisu sistematski obrađeni iako po svojoj ornamentici koja je veoma bogata (vegetabilni i geometrijski ukrasi, bridovi u vidu tordiranih vrpci, ukrasi u vidu raznog oružja, polumjeseca sa zvijezdom, raznih oblika rozetni, vaze, ibrici, čelenke i sl.), dimenzijama koje često prelaze visinu od 3 metra, karakterističnom materijalu od kojega su napravljeni (kamen bihacit), zaista zaslužuju adekvatnu naučnu obradu, zaštitu i proučavanje.

Krajiški nišan Krajiški nišan Krajiški nišan
Krajiški nišan Krajiški nišan Krajiški nišan
Krajiški nišan Krajiški nišan Krajiški nišan

Ovim radom želim da dam svoj skromni doprinos zaštiti i afirmaciji nišana na području Krajine, u vidu skretanja pažnje na ovu nedovoljno istraženu i proučenu oblast.

Kulturno-historijski aspekt nišana

Nišan je naziv za nadgrobni spomenik muslimana u Bosni i Hercegovini. Nišan je ustvari vertikalno oblikovano kamenje iznad grobova muslimana čiji oblik je u osnovi čovjekolik.

Riječ nišan je perzijskog porijekla, a znači cilj, meta, biljeg, odlikovanje, nadgrobni kamen, znak, znamenje.

”… nadgrobni spomenici u Muslimana su nišani. Okolo džamije i na grobljima imade ih tolika množina, da bi ih se moglo uz minarete nazvati simbolom Muslimana. To su kameni stupci razne veličine, u pravilu veći, a često puta i znatno veći od čovjeka. Nišani za muškarce su masivni, pa imadu na vrhu turban ili fes. Ženski su nišani tanji, a ukras, koji na nijednom nišanu nikada ne fali, mnogo je finiji, nego na muškim nišanima.”1

Svaka zajednica, ili svaki narod, sahranjuje se na svoj način, već prema tome kakvo vjerovanje slijedi. Vjerovanje određuje način sahrane.

Islam se, u suštini, poistovjećuje sa monoteističkim religijama koje propovijedaju vjerovanje u vječiti život poslije smrti, a razlikuje se od njih po svom jedinstvenom pogledu na čovjeka i njegov život i smrt.

”Svako živo biće smrt će okusiti! I samo na Sudnjem danu dobićete u potpunosti plate vaše, i ko bude od vatre udaljen i u Džennet uveden – taj je postigao što je želio; a život na ovom svijetu samo je varljivo naslađivanje.”2

Prostori na kojima se vrši ukop umrlih predstavljaju specifične komunalne površine, koje osim osnovne namjene ukopa umrlih, imaju kulturno-historijsku, spomeničku, estetsku i pejzažno oblikovnu funkciju.

Nišani, koji su glavna odlika muslimanskog groblja, su istočnjačkog porijekla. Njihov je praoblik sigurno četvoro uglasti drveni kolac, a za ženske nišane i za plošne nišane na oklopima – drvena daska.

Te drvene spomenike zatekli bi azijski narodi u zemlju nad grobovima svojih pokojnika, a čine to još i danas u predjelima, gdje se narod pretežno služi drvetom. Svakako je tu transformaciju iz primitivnih drvenih spomenika u bogato ukrašene kamene nišane potpomagala visoka umjetnost onih naroda, koji su umjetnosti monumentalnih stupaca od davnine posvećivali naročitu pažnju.

Nadgrobna je umjetnost bosanskih muslimana uopće umjetnička grana od neobične ljepote i važnosti, iako je ona gotovo ne zapažena.

Njezini dotjerani oblici, njezina savršena tehnika i skoro nedokučiva fantazija ukrasa odaje prastaru tradiciju te umjetnosti, a u prilog tome ide i to da je ona samo rad priprostih bosanskih klesara.

”Estetika nišana je za evropsko shvaćanje fenomen, jer se svako mora čuditi, kako je moguće spomenike od takve visine na vrhu proširiti, na donjem ih kraju suziti, pa ih bez podnožja i bez svakoga prijelaza naprosto zasaditi u zemlju.

Ali što nas najviše iznenađuje, jest to, da su nišani, ako ih dobro promotrimo, uistinu plastične tvorbe, jer im kroz njihove arhitektonske oblike uvijek jasno prodire čovječji lik, iako je on daleko od svakog naturalizma. Nišani su statuarne i simboličke personifikacije pokojnika svoje vrsti, a tih građanska nadgrobna umjetnost cijele Evrope ne pozna. Njihovo simboličko proširenje prema gore, iako je za Evropljana teško shvatljivo, davno je poznata pojava u umjetnosti istočnih sfera.

Pretjerano veliki turbani, što ih nose osmanski sultani i velikani na svojim portretima, koji su nam sačuvani, simboliziraju njihovu moć.”3

Tipovi i oblici nišana

Nišane možemo podijeliti u tri osnovna tipa koji su uslovljeni polom pokojnika te godinama starosti i koji su uočljivo različiti:

  1. muški nišan;
  2. ženski nišan;
  3. dječji nišan.

Svaki od osnovna tri tipa nišana ima svoje varijante i podvrste. Nišan ima svoje dijelove koji imaju svoje nazive, bez obzira što je nišan isklesan iz jednog komada kamena.

Dijelovi muškog nišana su:

  1. glava;
  2. vrat;
  3. stan;
  4. dno nišana (donji dio).

Glava muškog nišana se radi u dva osnovna oblika; u obliku turbana i u obliku fesa. Oba oblika imaju svoje varijante. Ranije je bilo tačno određeno koji osnovni oblik, odnosno varijanta oblika, pripada određenoj kategoriji stanovništva. Po obliku nišana se mogla utvrditi staleška pripadnost, naobrazba, vojna hijerarhija, pa donekle čak i starost umrlog.

Vrat nišana spaja glavu sa glavnim dijelom nišana koji se zove stan.

Stan ima oblik stuba kvadratnog ili pravougaonog presjeka s četiri ravne plohe koje imaju određenu namjenu. Obje bočne i zadnja strana popunjavaju se ornamentalnim ukrasima, vegetabilnim, geometrijskim te stilizovanim i vjerno predstavljenim predmetima. Predstave predmeta na muškom nišanu su uglavnom predstave raznog oružja. Na prednjoj strani nišana ispisuje se natpis koji se na nišanima naziva ”tarih” (turska riječ koja znači rok, čas, doba, povijest, događaj, pripovijest). ”Tarih” na nišanima označava povijest umrlog.

Dno nišana (donji dio) se ne obrađuje jer se ovaj dio ukopava u zemlju pa je samo grubo isklesan. Dužina dna ujedno služi kao oznaka do koje se dubine nišan ukopava u zemlju i njegova dužina ovisi o ukupnoj visini nišana (što je nišan veći to je proporcionalno veće i dno).

Dijelovi ženskog nišana su:

  1. gornji dio nišana;
  2. solufluci;
  3. stan nišana sa obaveznom pletenicom;
  4. dno nišana (donji dio).

Gornji dio nišana se pravi u varijantama, u obliku luka ili zaravnjene plohe. Širina gornjeg dijela nišana skoro uvijek je ista kao i širina stana.

Solufluci s bočnih strana obavijaju nišan i čine granicu između gornjeg dijela i stana nišana, a na zadnjoj strani se spajaju sa pletenicom koja se spušta vertikalno niz stan. Ovako komponovani asociraju na spletenu žensku kosu po čemu su i dobili ime.

”… a najljepši su oni ženski nišani sa ”solufama”. Solufe su fine vanredno ukusne, pravilne plastičke rezbarije na kamenu, koje sigurno potječu od drvenih originala, jer podsjećaju na tokarsku umjetnost Istoka. I ornamenti su pretežno orijentalni, ali imade među njima i narodnih ornamenata.”4

Stan ženskog nišana ima isti oblik kao i stan muškog nišana. Ornamenti su vegetabilni, geometrijski, te stilizovani i vjerno predstavljeni predmeti. Predstave predmeta na ženskim nišanima su uglavnom predstave određene vrste posuda i stilizovanog nakita.

Dno nišana (donji dio) je isto kao i kod muškog nišana.

Dječji nišani su izdvojeni kao poseban tip zbog toga što su u odnosu na nišane koji se dižu odraslim osobama znatno manji i s manje ornamentalnih ukrasa. Osnovna forma dječjeg nišana je identična muškom odnosno ženskom nišanu, u zavisnosti od pola djeteta.

Vrste i oblici nišana pored gore navedene osnovne podjele, nastale su kao težnja da se nišanom označi stalež umrlog kojem je pripadao, a to se postizalo različitim oblikovanjem gornjeg dijela nišana (glave nišana).

Po obliku nišana lako se mogla odrediti profesija umrlog i na toj osnovi nišane dijelimo u slijedeće vrste5:

  • Ulemanski nišani (nišani učenih), gdje razlikujemo, uglavnom dvije vrste turbana: Mušebek turban izveden je u plitkom reljefu od poprečnih prevoja, a koji označuje grobove visoko-obrazovanih ljudi kao muftija, muderisa. Ostali učeni ljudi imaju tzv. Čatal turban ili Turban na pero. To je obli turban, koji je u sredini nešto tanji.
  • Derviški nišani imaju, također, više varijanti s obzirom na to kojem derviškom redu je pokojnik pripadao. Spomenici šejhova i derviša mevlevijskog reda karakteristični su po turbanu sa nekoliko horizontalnih prevoja, preko kojih opet ide jedan ili više uzdužnih prevoja. Nišani pripadnika nakšibendijskog reda su poput čunja, pri čijem dnu je jače istaknut horizontalni prevoj, a nišani kaderija su također sa oprugama koje idu od vrha prema donjem dijelu čunja.
  • Aginski nišani postavljani su nad grobovima aga-serdengečdija, odnosno janjičarskih zapovjednika, a raspoznaju se po tome što su im turbani pri vrhu nešto širi, a na oba uzdužna kraja su vodoravno presječeni i imaju po više uzdužnih gužvi.
  • Pašinski nišani nalaze se na grobovima paša, vezira i drugih visokih dostojanstvenika, čiji turbani imaju četvorostranu, pri vrhu presječenu piramidu. Njihovi turbani imaju tanke pljosnate prevoje, a ponekad su označeni i tugovi.
  • Nišani trgovaca, posjednika i inače viđenijih ljudi imaju turbane u gužve sa jednim prevojem preko gužvi.
  • Nišani esnafa su po obliku slični predhodnim nišanima ali su čudnijih dimenzija i bez prevoja.
  • Nišani sa fesom javljaju se od 1832. godine, kada su se u Bosni počele provoditi vojne reforme, pa otada na spomenicima vojnih zapovjednika susrećemo fesove sa širokim kićankama. Ovaj oblik nišana upravo smjenjuje do sada poznate aginske nišane, dok se ostale forme i nadalje zadržavaju.

(nastaviće se)

____________________

1 Hangi Antun: ”Život i običaji muslimana u Bosni i Hercegovini”, II izdanje, Sarajevo, 1906. godine.
2 Alu-’Imran, 185.
3 Dr. Petar Knoll: ”O muslimanskoj umjetnosti u Bosni”, Most, Časopis za obrazovanje, nauku i kulturu, broj 112-113 (23-24 nova serija), godina XXV mart-april 1999. godine, Mostar-Bosna i Hercegovina.
4 Hangi Antun: ”Život i običaji muslimana u Bosni i Hercegovini”, II izdanje, Sarajevo, 1906. godine.
5 Mehmed Mujezinović: ”Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine”, knjiga I, str. 14-15, Biblioteka ”Kulturno naslijeđe”, ”Sarajevo-Publishing, Sarajevo, 1998. godine.

Prethodna · Sadržaj · Naredna

Zadnja stranica [Povećaj]

Index · Novi broj · Arhiva · Traži · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Zadnja izmjena: 2006-06-25

ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucaković · Sweden