Most - Index
Most - Pretplata
Naslovna stranica [Povec'aj]

Index · Novi broj · Arhiva · Trazhi · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 194 (105 - nova serija)

Godina XXXI januar/sijechanj 2006.

Latinica · Ћирилица · Transliteration

Prethodna · Sadrzhaj · Naredna

Klara Polak-Poljarevic'
Povratak Gorchina

Muhamed Elezovic': Zashto moja smrt spava

Majchin blagoslov

Vrijeme zagrlila
Nemir svoj
Svoj kuc'ni prag
Veliki kamen
Ko brijeg
Nikad u tudjini
Sinu TI
Sinu MI
Ne zemetni
Trag

(iz zbirke pjesama Zashto moja smrt spava pjesnika M. Elezovic'a)

Dobih knjige na dar. Od prijatelja. Njegove. Uzeh da ih prelistam i ostah prikovana za njih puna dva i pol sata, jer to nisu knjige za prelistavanje. I pustih suzu. I uzdahnuh. I zaplakah, tiho i u sebi. Pa, iako zaplakah ne mogu rec'i da su knjige tuzhne. Ta bi rijech bila i plitka i povrshna. Ono shto prochitah i shto osjetih, shto me je prozhelo i uzdrmalo je mnogo vishe od tuge i ne znam koja je prava rijech za to. Postoji li uopc'e rijech kojom bih izrazila ono shto sam chitala i chitala dok mi se utroba tresla od nemira a misli kovitlale u bunilu dugo zatomljenih misli i osjec'aja. Bol? Patnja? Jad?

Tragedija. Svijest i pomrachenje uma. Instinkt. Iskon. Trajanje Smrt. Inat. Uskrsnuc'e. Oprost. Borba. Opstanak. Upornost. Sjec'anje. Nemoc'. Zhelja. Ljubav. Zhivot. Jedno po jedno i sve zajedno i sve odjednom prodje kroz mene kao uragan da se, zatvorivshi knjige, osjetih slaba i iscrpljena i zashtitih lice rukama… Trebala mi je chasha vode i suza da dodjem k sebi i da krikom i jecajima izbacim iz sebe tegobu, golemu tegobu. Tada, u tom trenutku pomislih na one jadnike koji srca i suza nemaju da si olakshaju dushu, pa ili da se pokaju ili da podijele ljudski ono ljudsko.

Ovo nisu knjige tamo nekog ugladjenog Europljanina koji dolazi na ove prostore da bi smireno i sasvim odsutno, u gumenim rukavicama i plastichnom zashtitnom odijelu s kacigom ili sheshirom na glavi, svejedno, pun gadjenja i prezira proshetao razrushenim ulicama i dushama, nakon shto su granate prestale padati, a snajperska gnijezda procheshljana i ochishc'ena, procheprkao po rushevinama, po zgarishtima, po kostima i kosturima, po utrobama i intimi prezhivjelih, a onda otishao u tu ugladjenu Europu, na uglancani i samozadovoljni Zapad i napisao i objavio knjigu o ISTINI, (i na njoj dobro zaradio, jer je takvo shtivo tamo vrlo pitko), analizirajuc'i razloge, uzroke i posljedice jednoga bezumlja, crtajuc'i karte s kojekakvim crvenim, plavim, zelenim, sivim i ruzhichastim granicama i zonama kao da crta granice i zone safari parkova oznachavajuc'i dokle posjetitelji mogu ic'i i biti sigurni, gdje trebaju pratnju zashtitara i gdje nikako nije preporuchljivo ic'i.

Ne, ove dvije knjige definitivno nisu samo papir ispisan rijechima. One su okamenjeno svjedochanstvo o velichini ljudske dushe pokazujuc'i koliko ta dusha mozhe biti duboka i shiroka da primi udarce kocheva, rane metka i nozha i da pri tome ipak ostane dusha.

Most Sare Kashikovic' (Stolac)

Most Sare Kashikovic' (Stolac)

Govorim o knjigama stolachkog i bosanskohercegovachkog pjesnika Muhameda Hame Elezovic'a: Berach kamenih cvjetova i Zashto moja smrt spava, objavljene u ediciji Rondo 1996. i 2003. godine.

Samo je josh jedna knjiga izazvala u meni slichnu reakciju, toliko snazhnu da sam sa svakom prochitanom stranicom postajala sve nemoc'nija od patnje i sve luda od bola koji su se pretakali u mene kao infuzija koja ili lijechi i ozhivljava ili ubija. To je knjiga Molila sam ih da me ubiju.

I nakon svega, pitam se trebaju li nam uopc'e takve knjige, ali prije nego shto to pitanje u meni i nadje uporishte, odmah nalazim i odgovor i to potvrdni – DA. Trebaju nam i to najmanje iz dva razloga.

Prvo DA odnosi se na nuzhnost svjedochenja istine. Nuzhno je konstantno isticati razliku izmedju dobra i zla, pravde i krivde, istine i neistine kako za generacije koje to znaju, ali su se udobnoshc'u zhivota uspavale, pa ne haju, tako i za generacije onih koji stasaju, pa ne znaju. To su opc'e ljudske kategorije, bit i smisao Zhivota. Nuzhno je spoznati dubinu patnje pravednika ali i njegovu velichinu da se ne osvec'uje i ne mrzi, shto ga i chini pravednikom. Nuzhno je spoznati njegovu snagu da se poput feniksa izdigne iznad svojih zatiracha, iznad svojih slabosti, iznad samoga sebe i pretvori bijelo svjetlo smrti koje ga je omamilo i skoro odvelo u mrak, u boje i sharolikost zhivota kojemu se vratio tiho i bez buke. To je ono moje drugo Da., jer su ovakve knjige, ma koliko teshke, gotovo morbidne, ali iskrene i potrebne njihovim tvorcima kojima su one odushak ili chak terapija. One su morale biti napisane da bi pisac izbacio iz sebe teret patnje i podijelio ga s chitateljima koji su spremni dio tog tereta preuzeti na svoja ledja. Da nije tako ni chovjeka ni pjesnika ne bi bilo. Uostalom, u svojoj pjesmi NEMIRI sam pjesnik kazhe:

Od nemira
Prashnjave mi bore
A od suza
Duboko je more
Veliko
Beskrajno more
Shto mi se otvorilo.

(Berach kamenih cvjetova, str. 15)

Prethodna · Sadrzhaj · Naredna

Zadnja stranica [Povec'aj]

Index · Novi broj · Arhiva · Trazhi · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Zadnja izmjena: 2006-02-20

ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Chasopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucakovic' · Sweden