|
Kako uspjevash
prespavati moje samoc'e
u ludoj igri
zamec'esh tragove
po putima
kamo i onako
ne mogu dosec'i
moje ruke
Ipak se trudim
omirisati tvoja lutanja
obojiti ih u nijansu
koja dozvoljava
da se prezhivi dan
dok gubi se otisak tvog daha
u ogledalu
dok ochi ti
polako poprimaju boju
nechijeg tudjeg jutra.
(iz knjige ”To su samo rijechi”)
|