Zemlja je smrtnim sjemenom
posijana
Ali smrt nije kraj, Jer smrti zapravo i nema
I nema kraja, Smrc'u je samo obasjana
Staza uspona od gnijezda do zvijezda
Mehmedalija Mak Dizdar
 Letimichan pogled na biografiju rahmetli Dzhafera Obradovic'a uistinu otkriva jednu posebnost, nemiran duh, vjeshto zaklonjen iza uobichajene fizike, koja se u modernom vremenu, kako je to slikovito primjetio Abdullah Sharchevic', doima za jedinu metafiziku. Djechachku znatizhelju nije zadovoljio ni snazhan vidik koji se prostire ispred njegovih rodnih Borojevic'a, niti pentranje po strmim stazama kanjona Bregave, koja protiche ispod sela, u kome je odrastao. Uvjeren da bi mu isplovljavanje iz morske luke omoguc'ilo da upozna nepoznata prostranstva za kojima je zhudio, nakon zavrshene Gimnazije odluchio se upisati Pomorsku akademiju u Splitu. Njegov nemirni duh, medjutim, nije se uklapao u stroge vojnichke rezone i disciplinu, zbog chega je djechachkom izboru, ispunjenim nadom, brzo okrenuo ledja. Okusio je i gastarbajtersku tezhinu zhivota, radec'i godinu dana u Njemachkoj. U studiju filozofije konachno je prepoznao sebe u svijetu i svijet u sebi.
Sjec'anje na Dzhafera iskljuchuje svaku vrstu patetike, koja nadilazi zemaljsko i kosmichko pravo chovjeka da na primjeren nachin zhali za dragim osobama. Takvo sjec'anje mora iskljuchiti ”prigodne govore” o ”preranoj smrti”, ”iznenadjenju”, ”neochekivanom shoku”, sintagme koje se u komemoracijskom kontekstu nadgradjuje i opservacijama shta bi sve rahmetlija uradio da je kojim sluchajem pozhivio vishe. Ozbiljnije razumijevanje svijeta i zhivota, na kome je Dzhafer posebno istrajavao, naprosto iskljuchuje takav odnos spram vremena, koji odredjuje Stvoritelj. S druge strane, takvim kvalifikacijama skloni su uglavnom oni, kojima za ispunjenje zemaljske misije, ostavljanja prepoznatljivog djela, ne bi bilo dovoljno ni nekoliko stoljec'a a kamo li koja decenija zhivota.
Dzhaferu je za ispunjenje zemaljske misije bilo potrebno tachno onoliko koliko je proteklo od prvog placha tog jesenjeg dana 1947. do ljeta 2005. godine.
Potvrdjuju to i drugi ”detalji” iz njegovog zhivota. Duboko uvjeren da chovjek snuje Bog odredjuje vrijeme, u koje mu se valja uklopiti, nije se libio latiti pushke, kada su njegova zemlja i Sarajevo, u kome je zhivio, bili bestijalno napadnuti. Ni na kraj pameti mu nije bilo da se zaklanja iza ”intelektualnih pravdanja”, koja su drugi obilato koristili, naivno uvjeravajuc'i javnost da na ”drugom planu”, mogu dati daleko vec'i doprinos u odbrani zemlje. Shta vishe, prema takvom odnosu gajio je vidljivi prezir.
Iza Dzhafera su ostali sjajne filozofske analize, rasute u brojnim chasopisima. Posebno, dakako, treba spomenuti eseje sabrane u knjizi ”Bosna u ogledalu” koje, zbog razine promishljanja Bosne u svijetu i svijeta u Bosni, valja brizhljivo ishchitavati. Tu je i saga o ”Borojevic'ima – Selu uzvjetar”, kao i ”Dubravske kukrice”, priche o posebnosti duha njegovih zemljaka, koji su se znali nashaliti ali i narugati zhivotu. Puno toga je iza Dzhafera ostalo, dovoljno da istinski ljubitelj ozbiljnije literature ispuni jedno poduzhe vrijeme.
Ljudski je zhaliti, sjec'ati se jednog zaista posebnog chovjeka, izbirljivog kako u odabiru tema za promishljanje ali i sagovornika, koje je sa primjerenim poshtovanjem nalazio, kako medju visokoobrazovanim svijetom tako i ljudima koji su vlastite zhivote ispisivali alatkama puno tezhim od pera. Jasno je da njegov odlazak najbolnije osjec'a njegova porodica. Ne treba, medjutim, zaboraviti ni njegove komshije, koji su prema Dzhafi, kako su ga od milja zvali, gajili posebno poshtovanje. Mada prirodi ovog teksta nije svojstveno, moram da kazhem da Dzhaferovo odsustvo osjec'aju i autor ovih redova i njegov veliki ahbab Kasim Korjenic'. Nas dvojica, neka neko pogreshno ne shvati, imali smo ekskluzivno pravo da prilikom ulaska u zgradu ”Preporoda”, pitamo da li je tu ”Dzho”. Njegov odlazak osjetit c'e i brojni autori, pisci, chije tekstove nakon njegovih intervencija, skoro da ni sami ne bi mogli prepoznati, jer on je zaista, kako bi to Kasim volio rec'i, bio ”majstor rechenice”. Neka je veliki rahmet njegovoj dushi.
|