|
”To nismo mi…”
Dok lutamo ovako, od grada
do grada
misleći da ćemo idući
voljeti kao svoj.
Čekajući da iz srca
sama sreća kaže…
… ovaj grad je moj,
ponekad se bojim vremena
što bježi,
gledam te i pitam se
jesmo li to mi?...
Dok lutamo ovako, par
godina stariji
tražeći trenutke, nalazeći kutke
gdje skrivamo uspomene,
svaki puta odlazeći bez
jednoga dijela duše,
sa bezbrižnim licem, sa
grčem od boli
provedi se da za nas
vrijeme stoji
često se pitam
jesmo li to mi?...
Dok lutamo ovako,
čekajući iduće jutro,
pa da onda znamo…
… bio je to grozan san,
Čekajući da srce progovori,
Tražeći radost što idemo kući,
Dok se borimo sa tugom u nama,
kako da bacim uspomene sve,
da promijenim sebe,
da sa smiješkom dok gledam tebe
mogu glasno reći
da, ljubavi, to smo mi!
15.01.97. Ljubljana
|