|
Dragi Alija, zahvaljujući Hamici i Seki, nadam se da će ovo pismo doći do Tebe.
Najprije:
Čestitam Tebi i gosp. Klariću, te svim pregaocima na lijepom daru ovom gradu (a, među ostalim, i meni) – na časopisu MOST. Možda se sjećaš: od prvog broja do zadnjega, prije rata, bio sam član redakcije, a zadnjih 11 godina i predsjednik savjeta ”Mosta” pa lako možeš razumjeti u kolikoj mjeri sam vezan uz njega, u kolikoj sam ga mjeri zavolio. Zato vam punim glasom, od srca, čestitam na ovom lijepom podvigu, koji će, sigurno, ostati zabilježen u našem budućem Mostaru.
Sviđa mi se tehničko uređenje, posebno sam zadovoljan što MOST ima broj 90 (1), tj. što se time označava kontinuitet. Jer ja mislim da sve što se radi u ovom gradu mora biti usmjereno svjedočenju o njegovom kontinuitetu; za mene nema ni lijeve ni desne strane Mostara, ni ovih ovamo, a ni onih tamo, za mene je to samo jedan grad, grad mojeg djetinjstva, moje mladosti, moje zrele dobi, a, pokušavam da vjerujem, i grad moje djece.
Sad nešto sasvim prijateljski. Uvjeren sam, da naše lijepo druženje u Zagrebu ide u prilog Tvom vjerovanju da Ti mogu samo prijateljski govoriti:
Potpuno sam svjestan da, u situaciji u kojoj si, nisi imao mnogo širine u odabiru saradnika, te da si, s obzirom na to, učinio najviše što si mogao. I na tome Ti, ponovno, čestitam. Molio bih Te, Alija, da bez obzira na trenutačna dominirajuća raspoloženja, pa ni na ona koja će se (možda) pokušavati nametati, da i dalje vodiš računa da struktura saradnika odražava strukturu našeg grada, onakvog, kakav danas nije, ali kakvog želimo. Ako se sjećaš, to se ranije pokušavalo činiti.
Vrlo mi je drago da ste zadržali rubriku ”Vrijeme koje ne prolazi”. Sjećaš se kako je ta rubrika bila njegovana u ranijem MOSTU, te da je veći broj zapaženih priloga u njoj objavljen.
I još nešto: MOST treba da svjedoči o trajanju ovoga grada i onima koji će doći iza nas. Zato, mislim, treba biti vrlo oprezan da današnja raspoloženja, poslije svega bolnog, užasnog i još svježeg, ne prevladaju.
Znadem da je teško i da zahtjeva veliku mudrost nalaziti pravu mjeru, a ja moram reći, da je ta mjera – uz neke nevelike iznimke – u ovom broju i pronađena.
Jako mi je žao da nisam prisustvovao promociji, ali se zahvaljujem na pozivu, kojega ću čuvati medu dragim uspomenama.
Zahvali se, molim Te, gospodinu Klariću na poslatom primjerku MOSTA i napisanoj posveti. A onda, ponovo Te molim, pozdravi mnogo od mene: Tidžu Karabeg, Safu Čišića, Jusu Nikšića, Zlatka Tanovića, Saliha Trbonju, Alicu Bilića – ama sve poznate mostarske face, svakoga koga se sjetiš.
Na ispraćaju rahm. Nani Ljuboviću vidio sam mnogo Mostaraca, za koje sam znao i za koje nisam znao da su još ovdje.
Gospode, zar ćemo se vidjeti samo prilikom pogreba?!
Puno Te i puno Vas pozdravlja
Vlado Smoljan,
bivši gradonačelnik Mostara
|