Josh malo o globalizaciji. Prije dvije godine zet mi naruchivao telefonom novi kompjuter. Trazhio sam da bude garant americhke proizvodnje. Nadjosmo reklamu koja objelodanjuje snizhenje: komplet ”Dell” kompjuter za 490 dolara. Zet se znoji na telefonu jer mu prodavac s one strane postavlja bezbroj pitanja. On samo odgovara: da, treba i to; svakako, to mu je neophodno u softveru, on je novinar; obavezno i ugradjen softver za imejl emitovanje slika… Kada je doshao pred kraj narudzhbe zet upita sagovornika koliko c'e to sve koshtati i odakle mu se javlja predstavnik kompanije? Taj reche: koshtac'e 1,150.00 dolara umjesto pochetnih 490.00. A javlja se iz Indije. O, pobogu, zar se original americhki kompjuteri prodaju telefonski iz Indije? Da. Tako vam je to danas!
Ja sam mislio da je zet sve to krivo razumio. Ali neki dan naruchujem crnu tintu za shtampach mog ”Della”. Slatki zhenski glas iz daljine pita me koja mi je shifra shtampacha, koliko mi traka treba, koji mi je broj kreditne kartice itd. Meni se njen izgovor engleskog uchini neobichnim, nekako mekan, mazan. Pitam je odakle govori, iz koje americhke drzhave? Iz Indije, Kalkuta, veli ona cvrkutavo. Pa, zaboga, zar c'ete mi iz Indije slati obichnu traku za shtampach chak u Chikago. Ma ne, dobic'ete je iz Salt Lake City-ja u SAD, a ovdje je prodajni centar.
Eto, to vam je ta globalizacija. Dijelovi mog, a bogami i vasheg kompjutera original americhke marke proizvedeni su u Indiji, u Kini, na Tajvanu, u Honkongu, Meksiku i drugdje. Sve po americhkoj licenci. Sklapaju se po potrebi u raznim zemljama i isporuchuju naruchiocima na svim meridijanima zemljine kugle.
Preberite i vi malo po kuc'i. Mozhda je i u vas ista situacija. Imam tri telefona. Jedan je sklopljen u Meksiku, drugi u Japanu, trec'i na Zapadno indijskom otochju. Imam ”pretis” lonac, onaj shto radi pod pritiskom pare, proizveden u Shpaniji. Imam nekoliko nozheva, svi su ”made in Kina”. Imam ”zepterovo” posudje radjeno u Njemachkoj. Ima auto ”dadzh interprid” za koji sam sve do nazad dva mjeseca mislio da je ”chisti Amerikanac”. Pa kad sam bolje pogledao u metalnu tablicu na spoljnjem okviru prednjih vrata, vidim na vrhu oznaku: ”Made in Kanada”. Zaprepastih se! Moj ”interprid” za kojim sam pet godina mislio da je rasno i etnichki najchistiji Amerikanac, postade odjednom multietnichki i multikulturni Kanadjanin!
Jedna moja zimska jakna nosi oznaku ”made in Bangladesh”. Druga proljetna ”made in Malezija”. Koshulja – ”made in Pakistan”. Teniske – ”made in Kina”. Jedemo grchku fetu, brazilski med, hrvatsku ”vegetu”, makedonski ajvar, bosansku jufku sa Bashcharshije, srpsku alevu papriku…
Ali, uostalom, zashto se ja uzbudjujem? Prije dvije godine postao sam americhki drzhavljanin. Nije shala – Amerikanac. Ali kada me broje u statistikama kazhu ”naturalizovani Amerikanac”. Odnosno ”caucasian” – izgovara se ”kokezhen” – posebna rasna grupa karakteristichna najvec'im dijelom za Evropu. Napravljen u Bosni i Hercegovini. Po majci Koluder, po ocu Karabeg. Jedan moj prijatelj u Mostaru, D.M., izuchavao je porijeklo ljudi u nekadashnjoj Jugoslaviji. Tvrdio mi je da su korijeniti Sloveni svi oni kojim se prezimena zavrshavaju na ”ic'”. Kapic'i, Dzhelilovic'i, Mujic'i, Hadzhiosmanovic'i, Kurtagic'i… A direktnog su osmanlijskog, odnosno turskog porijekla, oni koji nemaju to ”ic'”… Jaganjci, Helje, Karabezi, Torle… Prema tome, ja sam i po majci i po ocu direktni potomak Osmanlija. (Kuku, da je to otkrio onaj bojovnik HVO u logoru Dretelj, koji me je uporno pitao ”Shta si, da ti sve po balijskom spisku?!” sasuo bi mi odmah samokres u glavu).
Kao takva genetska mjeshavina ”izvezhen” sam, zajedno sa josh 199.999 sunarodnjaka, na tlo davno globalizirane Amerike. Mi smo, dakle, takodje posljedica vjekovnih globalnih svjetskih ratova, globalnih genetskih ukrshtavanja, globalnih etnichkih chishc'enja i protjerivanja iz domovine i domova.
A ja se sekiram shto su mi poturili obichni kanadski limeni automobil pod americhki.
Moji Mostarci bi rekli: mani se c'orava posla, zevzeche jedan! |