|
* * *
Medjutim, to se eto ipak dogodilo. Mozhemo uznastojati u razumijevanju dogadjaja, ali to ne mijenja opaku chinjenicu prema kojoj neupitno: postoje ljudi koji su spremni nehumano i nepotrebno pobrkati fakte do stvaranja neugode i miljea u kojem c'e se politichki odluchivati o umjetnosti! Chitanje prikaza drame KATARINA KOSACHA – POSLJEDNJA VECHERA, (a objavljena su samo moja dva teksta!), u Glibushic'evoj interpretaciji odrazhava animozitet i mjeru tobozhnje vjerske netrpeljivosti spram katolichanstva, ili chak: dokaza o stvarnoj mrzhnji autora i interpretatora njegovoga djela. Naravno, to je besmisao i o tako chemu ne mozhe biti ni govora, jer, Kajan i Kujundzhic' su ljudi koji zhive bez zadnje namjere i s pozitivnim predznakom opstajuc'eg svijeta. Poput Bosne. Bez zashtite i gromobrana.
Ali, kad stvari krenu jednosmjerno, mozhe se stec'i i dojam kako je, Kajan osobno, napisao DA VINCHIJEV KOD, a interpretator Kujundzhic' dozhivljavajuc'i i esejizirajuc'i njegovu dramu, roman i predstavu, chak je nekorektno, egzaltirano i bezobrazno podrzhao odricanje, poricanje i nakazno interpretiranje biblijskog teksta.
* * *
Kao autor pokushaja i u znachenju: eseja, naslovljenih: BOSANSKI VEZ IBRAHIMA KAJANA i POVIJESNI KONTEKST (1.) i KAJANOVA DJELATNA KNJIZHEVNA RIJECH (2), objavljenih u Chasopisu za kulturu i obrazovanje MOST, Mostar, broj: 87.-88. (176.-177.) juli – avgust/srpanj – kolovoz i 91. (180.) novembar/studeni 2004. godine, izrazhavam duboko osobno zhaljenje zbog prisustva ochiglednog animoziteta spram moje malenkosti, te Kajanove izvrsne drame: KATARINA KOSACHA – POSLJEDNJA VECHERA, Centar za kulturu i obrazovanje, Teshanj, 2003. godine, odnosno romana: KATARINA, KRALJICA BOSANSKA, ”Bosanska rijech – Das Bosnisches Wort”, Tuzla, 2004. godine, kao i pomenutih scenskih postavki.
Mnogo toga shto chinimo ludo je troshenje energije kojoj je moguc'e dati pozitivan predznak. Jedino pamc'enje o svemu shto je chovjechanstvo proshlo, jeste: kultura. Kultura, koja c'e upamtiti i ovaj neprimjeren chin reagiranja objavljen u mostarskom DNEVNOM LISTU, kao chin podmetanja ili neznanja, tj. tretiranja knjizhevnosti – drame i romana kao kulturno-povijesnih chinjenica, djela/postupaka. To je suvishe, chak i ako govorimo o KULTURI kao jedinoj historiji chovjechanstva.
No, pitanje nije tako krupno. Zato smo sachekali da prodju Uskrshnji blagdani, da krene Program Matice hrvatske, te da shvatimo u kojoj funkciji, kontekstu, jeste – tekst: PREKRAJANJE POVIJESTI U REZHIJI IBRAHIMA KAJANA. No, mada se autor teksta (Glibushic') poziva na moje klimavo i skromno znanje – neznanje iz povijesti i Kajanove zadnje namjere, vidi se: da osim shto izvrsno poznaje povijest – nije prochitao ni Kajanovu dramu, ni Kajanov roman, niti barem: moja oba prikaza…
Dakle, uvijek se sve samo kazhe.
* * *
Ali, molim vas, koje i kakvo chovjechanstvo u Bosni i Hercegovini i koji: i kakav akter Ivica Glibushic' koji je uzeo stoljec'a ispred sebe pa pocheo ocjenjivati kao sveznalac? Chovjek koji kao autor napisa interpretira interpretaciju umjesto djela i na osnovu mojega dojma i prikaza odriche pravo autoru romana i drame da pishe po svome uvjerenju i dozhivljaju, a interpretatoru istoga romana i drame koji je gledao i jednu scensku izvedbu – da donese sopstveni dozhivljaj! Repa nije bez korijena i kad se ishchupa, obavezno je blatnjava/prljava. Knjiga, gospodine Glibushic'!
Knjiga! Napishite tu vashu dramu, taj vash roman, iznesite to vashe znanje, pouzdano mishljenje, a ne neku krnjavu i klimavu interpretaciju djelomichne interpretacije. Vi pripadate narodu znachajne europske i svjetske kulture i znate, da se na knjigu odgovara knjigom. Ali, ako se to vec' chini, i na tekst se reagira s vishe argumenata, a ne samo mishljenjem o njemu.
Potom, kakav je to hushkachko-udbashki i komunjarski nachin: spochitavati chasopisu MOTRISHTA shto ustupa prostor Ibrahimu Kajanu?! Ne samo shto ste nevjerojatno neslobodan chovjek, vec' tu neslobodu nastojite na sve nachine protezhirati i shiriti, a od povijesti ili historije, napraviti sopstveni zabran u koji, bez vasheg izuna/dozvole, niko nec'e smjeti niti moc'i uc'i.
Dakle, tzv. prekrajanje historije – povijesti, shvatili ste kao prekrajanje sopstvenih gac'a kojima zhelite zadrzhati mjeru, a mi se i ne zhelimo njima baviti. Mislec'i kako je vasha istina jedina, napisali ste losh, zlonamjeran i nikakav tekst, gospodine Glibushic'! Tekst koji promiche vashu zlu volju, jad i chemer vashega duha, vashu neslobodu, vashe nerazumijevanje tudje slobode i vashe sluganstvo. I pridavanje znachaja mojoj neukosti, koju, u smislu u kojem je vidite – priznajem u objavljenom tekstu na koji se nastojite pozvati.
* * *
Bosanska kraljica Katarina Kosacha, sjajna osoba i krshc'anka neupitno pravoslavnog podrijetla ali katolkinja: par excellence, cijelim svojim bic'em i svim shto je kao povijesnu osobu chini jeste Bosanka, tj. onaj dio bosanskog bic'a koji ni ratom nije mogao biti razgradjen niti nagrdjen! Katarina Kosacha, kao bosanska kraljica svojim zhivotom i usudom, svojim rijechima u Kajanovoj drami i romanu – sugerira svekoliki smiraj i pomirenje. Zashto tu stvar chiniti drugachijom? U njoj je katolichka vjera uspjela izmiriti strashne i razdiruc'e chinjenice: da je pravoslavka koja je prihvatila katolichanstvo, da zhivi u azilu od izdrzhavanja koje joj je odredio Vatikan, da su joj brat i djeca preshli na islam, da je neostvarena u ljubavi, zhivotu i kraljevanju/vladavini, da je mozhda pod sistematskim pritiskom inkvizicije, da je mozhda i truju, ali ko, kad joj vec' Paula, kao najblizha osoba, priprema hranu?...
Dakle, vash tekst i chin izgledaju nedopustivim upravo i naspram knjizhevne artikulacije koju je izveo Ibrahim Kajan u svome knjizhevnom djelu sve te elemente svodec'i na humanistichku i tako: umjetnosti, tako chovjeku imanentnu mjeru. I, u posljednjim proplamsajima svijesti, doslovno: umiruc'i, bosanska kraljica Katarina Kosacha vidi Svijet i dogadjaje u njihovom Jedinstvu i Ukupnosti.
* * *
Osim toga, tretirati povijesne, historijske chinjenice kao knjizhevnost – nedopustivo je u jednakoj mjeri, kao shto je elemente knjizhevnog konteksta tretirati kao povijesne chinjenice – smijeshno. Dakle, danas, kada tekst drame KATARINA KOSACHA – POSLJEDNJA VECHERA, ili romana: KATARINA, BOSANSKA KRALJICA – jednako je, dozhivljava i drugu scensku postavku – prva: Teatar mladih Mostar, druga Kamerni teatar Sarajevo, kada dramski tekst nailazi na opc'e odobravanje, nekome se neshto uchini upitnim, posebno vidjenje jednog chitatelja teksta, gledatelja predstave! Pa, to je tek kojeshta! Da su barem svi chitatelji i gledatelji napisali svoje vidjenje, ili da su svi prochitali knjige ili vidjeli predstave…
Ali, zashto ne i to? Samo kako treba i bez zamjene teza.
* * *
Ah, da! A trovanje?! Koje chudo!
Pa i autor teksta u DNEVNOM LISTU, Ivica Glibushic', mora znati kako je onovremeno, trovanje bilo najrashireniji vid diskretnog i efikasnog uklanjanja nepozheljnih i protivnika uopc'e! Razvijeno do savrshenstva, da ne govorimo ni o Istoku ni o Zapadu, chak i u srednjovjekovnoj Bosni, u kojoj su nakon deset, petnaest, mjesec ili dva dana – poshto su primili i ispratili drage i uvazhene goste i zabavljache – umirali znameniti bosanski velmozhe ili oni koji im se nisu dopadali. Posebno su dobro bili razvijeni oblici trovanja nekim vrstama gljiva, koje se kao otrov aktiviraju nakon shezdesetak dana… O nekim oblicima i zhrtvama nije potrebno konkretnije ni rec'i. Uopc'e.
* * *
Zatim, o testamentu kojim je Katarina Kosacha, kraljica bosanska ostavila Bosnu Vatikanu, govori se stoljec'ima i dan-danas. Ali do dan-danas taj testament nije niko vidio. Chak ni Kraljichinu biografiju kako je i u drami i u romanu zovu i kraljica Katarina i autor Kajan, a general Inkvizicije, Dominikanac Don Francisko – oporukom. Vjerojatno i nec'emo imati priliku.
I, inache, ne mislimo da bi taj dokument mogao imati neki znachaj ili proizvesti neke pravne posljedice. Ali ima znachaja chinjenica koja je razvijena u dramskoj i romanesknoj opciji knjizhevnika Ibrahima Kajana: Bosna i Hercegovina voli i poshtuje svoju sjajnu kraljicu Katarinu Kosacha, jer je u svome zhivotu, smrti i povijesti, narodnom predanju - ostala sinonimom svega shto Bosna i Hercegovina uistinu jeste: povijesno i historijski uvjetovano i amalgamirano jedinstvo razlichitosti i tako slobode i ljudskosti.
Dragi Bozhe, kako mi je i osobno: draga!
* * *
Bilo bi dobro znati u chemu Ivica Glibushic' vidi Kajanove zahvate prekrajanja povijesti, jer, to je taman ono shto nam nije rekao: shta je to povijest za njega?! Kajanova drama i Kajanov roman?!! Iz njegovih navoda, manje ili vishe vidimo pobrkane lonchic'e. Ako je za Glibushic'a knjizhevnost – dramska ili romaneskna, jednako povijest, onda nije prochitao ni pomenute knjige kao ni tekst koji sam potpisao kao pokushaj razumijevanja i prikazivanja Kajanovog teksta.
Ako je ipak prochitao, a napisao to shto je potpisano, a shto, uzgred, vrvi ozbiljno zlonamjernim humanistichkim i povijesno-historijskim pogrjeshkama i zastranjenjima, nije dobronamjeran chovjek i interpretator. Ako Ivica Glibushic' misli i vidi zlu namjeru u odredjenju prema kojem je u Kajanovom djelu i mojoj interpretaciji, azil jednako: zatvor, a njegovo izdrzhavanje sistematsko isljedjivanje, neka provjeri: jesu li i danas shirom svijeta azili zatvori, a azilanti tek izdrzhavani informatori koji daju podatake tajnim sluzhbama.
Zhalim, shto tek kao post scriptum ispisujem chinjenicu prema kojoj je evidentno nasha, dakle, ovovremena obaveza: biti od koristi i sebi i Chovjechanstvu na dobar nachin. Nekad, ali odavno, to je mogla biti i fiktivna kategorija. Danas, nasrec'u, jasnom razumu: to vishe nije.
Neka shvati ko mozhe.
Katarina je bosanska kraljica i samo Bosanci znaju shto trebaju znati.
* * *
I, konachno: zashto ovako opshirno nasuprot krac'em Glibushic'evom tekstu koji je skoncentriran na zadnje namjere u samom naslovu? Chasopis MOST tako radi. Kao shto DNEVNI LIST, radi po Glibushic'evom konceptu.
24. ozhujka/marta, anno Domini, 2005. |