|
U nagradjenim rukopisima neshto mora biti anti protivno, kako bi se to u shali reklo, a protumachilo, kao neshto shto prokazuje, cinka i pomalo serucka po licu hrvatske sadashnjosti i proshlosti, neshto shto baca odredjene mrlje na chitav jedan narod. Dakle, ako hoc'ete dobiti Zatezalovu lovu, morate pljunuti u lice najblizhih i najdrazhih, pa kad to uspijete, nagradu dobiva tko pljune iz najvishe daljine, a pogodi u zjenicu oka protivnika. To je, nazhalost, uchinio Mlakic' u svom romanu. Feric' takodjer, gotovo svi su oni do sada nagradjeni, a kulminiralo je ovogodishnjim prostotama, glupostima i podvalama Davora Spishic'a, koji je pokazao da zna vjeshto podmetnuti kukavichije jaje u tudje gnijezdo i od tog sjajno profitirat, bolje od ikakve kukavice. Pricha njegova romana nema ni glavu, ni rep. Tu se ne zna tko pije, tko plac'a!? Nit pripovjedavanja puca na vishe mjesta, pa se stjeche utisak, da je to Spishic' sastavio s brda s dola i na nekoliko mjesta pljucnuo po svojima, da bi ga bolje shvatili njihovi i debelo nagradili.
Glavni junak je neki izbjeglica u Shvedskoj imenom Radovan, koji ima sina, a taj njegov sinchic' ima tri imena, jer majka tog Dushana Iranka, pa maloga zovu u vrtic'u Sven, doma Dushko ili Dulence, a baka i djed zovu ga Radiv. Nema dvojbe, dobro razradjena taktika da se Shvedjani ne dosjete. Glavni junak Radovan ne uspijeva u nichemu osim u prilagodjavanju i crnom vragu, dok drugi junak ove morbidne priche Spishic'eva romana vodi ljubav vishe puta u groblju. Chitati kako neko vodi ljubav u groblju, jede govna i sere po svemu shto je lijepo i ljudsko, odista je velika hrabrost i strpljivost, da ne kazhemo ludost.
Na kraju ove chudne priche glavni junak okrvavljuje ruke svojim dobrotvorima, pa mu jadna zhena Iranka bjezhi s mjesta tragedije glavom bez obzira sa sinchic'em. Prochitavshi tu knjigu na kraju sam morao zachepiti nos i oprati ruke, ali ne od masnih slova, vec' od masnih psovki i bedastoc'a serviranih kadshto na stolu hrvatskog jezika kao predjelo, a kadshto u buc'kurish koji zaudara po nekoj kuhinji, koja nije u duhu hrvatske kulture i jezika. |