|
Bezbroj puta je tog dana sa kraja na kraj optrchavao njivu. Odgonec'i sa jednog kraja ptice one su se premjeshtale na drugi suprotni i podrugljivo kreshtale. Kreshtanje mu je lichilo na smijeh. Glasan podsmijeh. Glas ga je iznemogao od silnog vikanja iiiishshsh… iiiishshsh. Poslije je psovao cijeli ptichiji rod. U sebi se do bijesa pitao kako od toliko prirodnih moguc'nosti ptichurine su bash popale po njegovom zhitu.
U jednom, vec' umornom, vrac'anju u dio njive koji se spajao sa dvorishtem zapazi kako jedna od crnih mrskih ptichurina odleprsha otvoru u tavanu staje i nesta u njegovoj mrachnoj unutrashnjosti. Prema otvoru su bile ispravljene ljestve. Sinu mu u glavi slijepa srdzhba osvete. Brzo se uspentra uz ljestve i pritvori kapak. Uzvicima potjere je likovao dok se ganjao po suzhenom tavanu sa pticom u kome je bilo natrpano suho sijeno. Mukanje goveda ispod njega prigushivao je glasni lepet krila uznemirene ptice. Nakon nekoliko pokushaja koji su umorili i pticu i chovjeka, uspio je pokriti u kratkom trenutku predaha bluzom koju je skinuo sa sebe. Dok je chvrsto stiskao tijelo ptice osjec'ao je njeno uplasheno srce kako mu dobuje brzim otkucajima po dlanu i grije ga toplotom.
”Sad c'esh goriti za shtetu shto mi chinite. Dohakao sam ti…” shaptao je uzbudjeno.
Sishavshi na tlo, oprezno odmota bluzu i priljubi chvrsto pticu uz bok jednom rukom drugu gurajuc'i u dzhep. Ptica je panichno krichala vrtec'i se u chvrstom stisku teshke shake chovjeka. On izvadi upaljach i kresnu dva-tri puta bijesno. Plamen prinese repu ptice i zapali ga. Smrad mu oprlji nosnice. Krechanje nije prestajalo. Kada se uvjerio da plamen zahvata perje odbaci pticu od sebe vichuc'i ljutito:
”Idi sad, ovo ti je kazna a da vide i druge shta ih cheka! Gori... jer si krala!!”
Ptica napravi nekoliko zamaha krilima lijevo-desno po dvorishtu pa ponovo uleti u tavan da bi ubrzo uznemireno neprestano graktajuc'i kao da jechi prhnula prema zhitu i nenadano pala kao manja pokretna buktinja negdje u njivu. Chovjek to proprati pogledom nasladjujuc'i se prizorom, jer se tog trenutka iz pshenice put neba uz zaglushujuc'u buku graktanja podizhe uplasheno jato i nesta kao tamne tachkice u plavetnilu neba.
”Ahaaa, zapamtic'ete vi mene. Sve vas cheka isto.”
Nekim iznenadnim instiktom okrenuo je glavu i zastao skamenjen. Iz tavana je sukljao plamen a sijeno unutra je pucketalo prijetec'om jarom. Pozhuri da izvede stoku. Dok je panichnim povicima rastjerivao stoku po dvorishtu zapazi kako mu plameni talasi plove njivom potapajuc'i u ognju pshenicu. Osvrtao se kao izbezumljen ne znajuc'i shta da poduzme. Jedna crna ptica doleprsha i sleti na granu oblizhnjeg drveta i zagleda se u dvorishte u kome je zanjemjeli chovjek okretao glavu chas prema shtali koja je gorjela chas prema njivi iz koje se dizao stup crnog dima kroz koji su palacali veliki plameni jezici. Kasnije zapazi da se plamen prenosi na staru kuc'u. Cijelo imanje je bilo velika lomacha.
Bol gubitka je jechao iz njega dok mu je u izbezumljenom pogledu plamtio odsjaj vatre.
|