|
Često slutim Maka
kako iz Mraka
Tamu vatre na usnama nosi
i u Kuću nam donosi
Svjetlost neku
kao Rijeku
kao Slovo
Odvojeni od svojih Života
mi smo samo Grumen zemlje
urasli u Vrisak
urasli u svaki Zagrljaj
Slovo bi da Bol postane
i da se Vrati tamo
odakle je sve krenulo
u Život da se vrati zemni
|