|
Što sam više spavao,
to sam više vriskao
da su čule i komšije ispod
A kada utonuh
u još dublji san
i izgubih svaku vezu
s izvanjskim svijetom
(u kojem sve vjere,
sve stranke i partije
proizvode svoje svece,
ali i svoje ubice,
svoje koljače i palikuće)
– dograbih neku
zahrđalu puščetinu
da se branim,
ama, moj noćni gost
bijaše već iščezao…
Pred zoru bijah mokar,
otečenih očnih kapaka
i sleđena razuma.
Poslije, na poslu
pitaju: kako sam spavao
Šta sam, fino, sanjao…
Spavao sam kao na šipku
(što se u narodu kaže)
Svjedokom mi je ON
koji je te noći
(sa osamnaestog na devetnaesti januar)
u moj grad i moju zemlju
donio tsunami
što je izlio mora,
isušio rijeke,
poravnao brda i doline.
S epicentrom
negdje duboko, duboko
ispod Starog mosta.
|