|
 Dragi naš Jozo, dozvoli da se u ime svoje porodice oprostim s tobom s najljepšim mogućim epitafom za čovjeka ”Neka mu je laka zemlja kao što je i on njojzi lagan bio”.
O tvojim brojnim ulogama na filmu i u teatru pisali su i pisaće mnogi hroničari i kritičari. Priča o tebi kao čovjeku, tvojoj dobroti i plemenitosti je priča za sebe. Ti si Jozo bio gotovo idealan, što znači donekle i nemogući spoj dva duhovna svijeta, onog sarajevskog i ovog mostarskog, kombinacija sarajevske raje i mostarskog liskaluka. Kad takvi ljudi odu iz naših redova, malo je reći da tu ostaje praznina. Gubi se jedan dragocjeni kontinuitet, osiromašuje se galerija raskošnih likova oko nas. Mnoge tvoje šale zaslužile su da uđu u zbornike.
Ti i Tvoja Dida živjeli ste sami, ali Vaš dom je bio uvijek pun života. Radost koju ste zračili mogla se gotovo opipati. Često si mi govorio, kada sam dolazila u Mostar, da unosim radost u Vašu kuću – a ti Jozo unosio si radost u naše živote.
Ne samo u Vašem domu i susjedstvu, nego i u cijelom Mostaru, a i u Sarajevu, tvojim odlaskom osjetiće se velika praznina, ali će uspomena na tebe biti utoliko trajnija.
Tvoji prijatelji Mirjana i Miro Jančić s ljubavlju i poštovanjem u trenutku oproštaja s tobom vele – neka ti je vječna slava i hvala.
Mostar, 28.08.2004.
|