Nakon nekoliko objavljenih knjiga o Banjoj Luci i sjećanja na Goli Otok, penzionisani banjalučki profesor Mehmed-Medo Selman je objavio i knjigu o poznatim banjalučkim pjevačima, očekujući objavljivanje treće hronike o svom gradu.
Penzionisani banjalučki profesor Mehmed-Medo Selman, koji skoro deceniju živi u nekadašnjem vezirskom gradu, najviše vremena provodi u čitanju ali i pisanju, bilježeći sjećanja na rodnu Banja Luku, njene mahale i ljude sačuvane od zaborava u njegovoj memoriji. Do sada je objavio dvije hronike o Banja Luci (za štampu je pripremljena i treća!), ali i knjižice o Ferhadiji džamiji, o Vrbasu i o uspomenama sa zatočenja na zloglasnom staljinističkom Golom Otoku. Najnovija knjiga je ispunjena sjećanjima na Banja Luku kroz pjesme sevdaha i serenada, ilustrovana sa više starih fotografija kuća i mostova kojih odavno više nema.
Podsjećajući na početku knjige na staru izreku ”Kroz Banja Luku ne pjevaj!” najavljujući tako historijat njenih pjevača i svirača čuvenih pjesama o tom šeheru na Vrbasu, autor nadahnuto priča o pjesmama sa Mejdana, Hiseta, iz Gornjeg Šehera, Lijeve i Desne Novoselije, naselja Grab i drugih lokaliteta. Sa Mejdana spominje muzikalnu porodicu Smailage Ekića i njegove sinove Envera, Nedžiba i Enesa. Njihova pjesma i svirka gitara i harmonike se čula često ne samo na akšamlucima i teferičima, nego i šire... U Stupnici je živio i pjevao Safet Ibrahimbegović zvani Boro, koji je nadimak dobio po svojevremeno čuvenom pjevaču i harmonikašu Bori Janjiću, koji je zajedno sa legendom zvanom Vuka Šeherović iz Beograda, često gostovao i u Banja Luci...
U Donjoj Stupnici na Mejdanu lijepo su pjevale djevojke Behija-Behka Šašivarević i Razija Dizdarević vezući na đerđefu kao i Džemila Maglajlić-Šeranić, dok je u Gornjem Šeheru lijepo pjevala sevdalinke Fata-Fatka Đulman, koju su od milja zvali Đulmanova Fatka! Iz Stupnice su bili poznati pjevači još i braća Adem i Smajo Kovačević, zatim Mujo, Hakija i Irfan Karabegović, te Mehmedalija-Garo Selman. U Novoselijama je bio najpoznatiji pjevač i harmonikaš nakon Drugog svjetskog rata Ale Varjača, golman ”Olimpa” iz Predgrađa, koji je najviše pjevao o nekoj lijepoj Ajši, zatim sestre Hajrija i Nada Ljutić, kao i profesionalni pjevač Sidik Semiz sa Graba. Medu pjevačima koji su medu prvima snimili gramofonsku ploču bio je i glumac Muhamed Čejvan, a po ljepoti i lijepom pjevanju su bile poznate sestre Rasema i Muniba Katana...
Svoje nostalgično podsjećanje na pjevače i svirače u Banja Luci prije više od pola vijeka Mehmed Selman u svojoj knjižici završava opisom građevina i drugih objekata, posebno mnogobrojnih džamija koje su nevjernici srušili u posljednjoj deceniji najkrvavijeg vijeka, sa posebnim osvrtom na porijeklo imena nekih mahala i čuvenih porodica, što je izvanredna podloga i grada za buduće istraživače i hroničare Banja Luke, kao što će to sigurno biti i najnovija knjiga o Banja Luci pripremljena za štampu...
|