|
Turci koji su izuzetno cijenili pitku vodu u klancu između Grebena i Klisa sagradili su česmu cisternu koju su mještani neko vrijeme zvali ”Tri kralja”3. Objekat česme je sagrađen od obrađenog kamena tesanika u obliku cisterne sa otvorenim prednjim dijelom u vidu trijema zasvedenog svodom orijentalnog oblika. U tom zasvedenom trijemu izgrađene su tri niše za vodu sa po jednom lulom za ispuštanje vode. Česma je spolja pokrivena zasvedenim svodom od obrađenog kamena orijentalnog tipa – luka na šiljak. Svod je spolja bio omalterisan. Po svom obliku ovaj objekat predstavlja tip Mihrab česme.
2. Han Jusuf-paše Maškovića
Preko puta Vranske tvrđave nalazi se han izgrađen u vrijeme turskog gospodstva u tom dijelu Dalmacije, koji je prepušten tihom propadanju. Građen je u prvoj polovini XVII stoljeća, a njegov zadužbinar je Jusuf-paša Mašković, rodom iz Vrane. On se od siromašnog nadničara uzdigao do admirala turske mornarice i postao zet sultana Ibrahima. U nastupu gnjeva sultan Mahmud ga je pogubio4.
Jusuf-paša nikada nije vidio svoju zadužbinu. Možda je kao rimski imperator Dioklecijan (porijeklom Ilir) želio da u njoj doživi i proživi u miru svoju starost. Iza masivnog zida sa naknadno izgrađenom baroknom zgradom za stanovanje, ostaci su konaka, konjušnica i hamama sa vitkim orijentalnim lukovima oko šadrvana, zazidanih prozora i kamina.
Han Jusuf-paše Maškovića zaslužio je ostacima svoje ljepote neviđene u ovim krajevima više pažnje i bolju sudbinu od svog nesretnog zadužbinara (legatora).
Ko je bio Jusuf-paša Mašković (zadužbinar hana u Vrani)
Pouzdanik (musahid) sultana Ibrahima I i veliki protivnik Kara Mustafa-paše. I. Jelić piše, na osnovu mletačkih izvora, da se Jusuf-paša rodio u Vrani kao rođeni rob Ali-age koji je držao Vranu, između Zadra i Šibenika. Djetinjstvo je proveo u velikoj bijedi, najprije kao služitelj konjušnice nadinskog bega Sinana. Ovdje Evlija jasno kaže da je Jusuf-paša iz Stržnja. On je doveden iz Sarajeva gdje je zapažen kao bistar dječak i odveden je u Carigrad. Tu je dobio mjesto dvorskog vratara. Od toga časa bio mu je otvoren put do najviših položaja: baltadži, bostandži, silahdar, kapundan-baša, vezir... Čim je osvojio Haniju (Canne), glavni grad Krita, bio je po naređenju sultana, a na iznenađenje cijelog carstva nevin pogubljen 4. zilhadže 1055. (21.1.1646. godine)5. Njegova je žena Fatima sultanija kći sultana Ibrahima I.
3. Džamija, munara i tvrđava u Drnišu6
Grad Drniš je osvojio Gazi Husref-beg 1522. godine, a oslobodio ga je serdar Nakić 1647. godine. Drniš je bio značajan centar i uporište pod turskom vlašću. Svakako da je objekata islamske provinijencije po gradovima Dalmacije, koji su se nalazili pod turskom vlašću bilo mnogo, ali su od njih do dan danas samo neki sačuvani. Uzrok njihovom nestanku je u izgradnji tih varoši po novim regulacionim planovima, njihovoj napuštenosti i prepuštanju zubu vremena. Od nekadašnje džamije u Drnišu, danas crkve svetog Antuna, ostao je središnji dio sa trompama bez kupole koja je srušena, a sada je umjesto poluloptastog svoda izgrađena ravna tavanica od rezane grade. Tako izvana i iznutra džamija je izgubila svoj prvobitni izgled i sa drvenim krovom u potpunosti se uklapa u arhitektonsku cjelinu sa crkvom. Uz jugozapadni dio crkve nalazi se kvadratični zvonik koji je kasnije dograđen. Od minareta koji se nalazio uz džamiju, nema ni traga. U unutrašnjosti bivšeg molitvenog prostora ispod trompa, u sva četiri kuta nalaze se sačuvani ukrasi u obliku stalaktita u osmansko-arapskom stilu. U prostoru zvanom Gradina, u neposrednoj blizini crkve svetog Antuna, nalaze se ostaci ispod šerefe (galerije) u visini sa podnožjem (ćupom) 12,00 m ostaci munare neke druge džamije čiji se temelji i dan danas naziru iz zemlje. U Drnišu je pored glavne gradske džamije bila izgrađena i sahat kula. Nakon odlaska Turaka sahat iz ove kule odnesen je u Šibenik, gdje se i dan danas nalazi na zvoniku crkve svetog Ivana, sagrađene u XV stoljeću. Munara je ozidana kamenim tesancima slabe čvrstoće. Nije bila velike visine, ali je bila izgrađena u skladnim proporcijama. U istom dijelu grada zvanom Gradina, na kamenitom grebenu iznad kanjona rječice Čikole, nalaze se ostaci tvrđave sa divnim zidovima izgrađenim u dva pojasa jedan oko drugog u visini (4 do 5 metara) sa velikom i visokom kulom kružnog tlocrta u sredini. Kula je imala prizemlje i tri kata. Sa svojom monumentalnošću dominirala je cijelim Drnišom.
Vrlo mali broj spomenika islamske arhitekture sačuvao se do danas u dijelu Dalmacije kojim su gospodarili Turci. Ali na primjeru i tog malog broja objekata koji je sačuvan može se zaključiti da oni pokazuju visok stupanj islamske civilizacije, kulture, jednakosti, veličine, funkcionalnosti i bogatstvo na svim poljima ljudske djelatnosti i praktičnu primjenu, kako u vjerskom tako i u svjetovnom pogledu. Izgledi mnogih objekata islamske provinijencije iz onoga doba koji su postojali u Dalmaciji, a nestali su sa lica zemlje, poznati su nam na osnovu sačuvanih gravura, crteža, zapisa i putopisa iz onoga vremena. Zbog ograničenosti prostora navešćemo samo neka zapažanja. U katastrofalnom potresu 1667. godine u Dubrovniku srušena je do temelja dubrovačka potkupolna džamija u središtu grada. Taj primjer nam govori o vjerskoj snošljivosti i toleranciji između Bosne i Dubrovnika u vremenu od Kulina bana do kraja XVII stoljeća, mnogo većoj nego u kratkom vremenskom periodu 1991-1995. godina kada je nesigurnost vladala za Bošnjake na svakom koraku. Prema romanu hrvatsko-bošnjačkog pisca F. Šehovića, u gradu Dubrovniku đaci gimnazijalci provocirali su, tukli i usmrtili svoga kolegu Elmazbegovića na tamošnjem groblju samo zato što je drugačijeg svjetonazora, Bošnjak-musliman. Dubrovčani su odmah po dolasku Turaka u naše krajeve stupili s njima u poslovne odnose. Imali su svoje naseobine u Bosni i drugim balkanskim zemljama sa trgovcima zanatlijama i svojim crkvama. Dubrovčani su bivali zakupci rudnika. Uvozili su za svoje potrebe iz Bosne: zanatske proizvode, posuđe, tekstil, nošnju, posteljinu, sagove, svijećnjake, bravarske proizvode, proizvode od svile i mnoge druge.7
Napomena: Pogledajte objašnjenje u broju 186 (97 - nova serija)
____________________
1 Zdravković, Arh. Ivan, Izbor građe za proučavanje spomenika islamske arhitekture u Jugoslaviji, Beograd, 1964. 136. 137. str.
2 Čelebi, Evlija: Putopis, prijevod Hazim Šabanović, Sarajevo 1973, 153. Klis je osvojio Husref-begov vojvoda Murad-beg Tardić, rodom iz Šibenika.
3 Zdravković, Arh. Ivan, Izbor građe za proučavanje spomenika islamske arhitekture u Jugoslaviji, Beograd, 1964. 138. 139. str.
4 Čelebi, Evlija: Putopis, prijevod H. Šabanović, Sarajevo 1973. 137. 191 Jusuf-paša Mašković poginuo je 4. Zulhidže 1055. (21.1.1646. g.).
5 Ibidem, str. 153. Sultan Ibrahim je vladao od 1640. do 1648. godine. Turci su osvojili Drniš za begovanja Husref-bega.
6 Ibidem, str. 190. Murad Tardić, saradnik Husref-begov, njegov vojvoda i prvi upravitelj njegovih zadužbina, rođen u Šibeniku 1537. do 1544. g. Bio je kliški sandžak-beg, a zatim sandžak-beg u Požegi, gdje je i umro.
7 Verena han, orijentalni predmeti u renesansnom Dubrovniku, Sarajevo 1958. g. 115. do 133. str.
|