|
Monografska i antologijska izložba bosanskohercegovačke grafike najprije je priređena u Sarajevu, a potom je prenesena u Brčko gdje je ogranak Bošnjačke zajednice kulture ”Preporod” obilježio stogodišnjicu ”Preporoda”. Na nekoliko desetina eksponata prikazan je razvoj bosanskohercegovačke grafike.
Početkom 20. st. bilo je nekoliko vrsnih slikara u Bosni, ali su umjetnici grafike bili rijetkost i poslije Prvog svjetskog rata. U osnovi prvih grafika u BiH bio je crtež kao otisak linearne strukture.
Izložba počinje drvorezima biblijskih i religioznih motiva Karla Mijića (”Bijeg u Egipat”, 1918.), te portretom ”Glava seljaka”, 1920. god. u vrlo sugestivno datim grubim crtama lica. Prvi grafičari u Bosni i Hercegovini bili su slikari. Složeniju likovnu strukturu grafika dobija u kombinovanoj tehnici drvorez i akvarel.
Početak dvadesetih godina obilježava snažne umjetničke individualnosti. Adela Ber Vukić u bh. grafiku unosi lirizam linije i ljepotu intime. Njen ”Akt” je vrlo slobodan za ono vrijeme, a tu slobodu nastavlja Rajka Merćep (”Akt s leđa”) usložnjavajući tehniku grafike poezijom virtouzne linije i bojom, bakropis monotipija.
Izvanredni slikar realist i naturalist u prizorima iz života Petar Šain se i u linorezu ”Ribari” pozabavio detaljima i u bh. grafiku unio vidan pomak. Rizah Štetić i Danijel Ozmo zaokružuju period socijalne umjetnosti i sliku društva podvojenog na bogate i siromašne, a Vojo Dimitrijević 1939. god. najavljuje strahote fašizma (”Fašizam caruje”). U vrijeme NOB-e grafike gotovo da nije ni bilo, ali je crtež velikih majstora zabilježio dosta prizora iz rata.
Drvorez i linorez su najzastupljenije grafičke tehnike do Drugog svjetskog rata, ali njihove mogućnosti nisu iscrpljene. Poslije rata Branko Šotra, takođe, unosi svježinu u grafiku prije svega svojim rukopisom oštrih poteza stvarajući tako novu likovnu teksturu u portretima, te u grafici ”Iza krša”, 1959.
Početkom šezdesetih dolaze nove generacije sa novim tehnikama, novom figurativikom i otvaraju nove mogućnosti grafike. Tek sa plohom kao dubokim otiskom akvatinte i mecotinte pokazuje se cjelovita struktura materije. Grafika počinje ispoljavati nove izražajne mogućnosti približavajući se slikarstvu (skale tonova i finih prelaza), pa i fotografiji. Halil Tikveša je ovdje zastupljen ranim i jednostavnijim radovima.
Nove motive u bakropisu bogatog otiska likovnosti donose Husko Balić, Memnuna Vila sa poetičnošću ”Trava”, 1970., Tomislav Dugonjić kroz geometrijsku pravilnost širenja svojih imaginarnih tijela, te Enes Mundžić svođenjem predmeta na znak.
Grupa mladih darovitih grafičara: B. Aleksić, Dž. Hozo, E. Dragulj, M. Berber, H. Tikveša, V. Nevjestić, K.Širbegović izlaže zajedno u Sarajevu 1969. g. Neka od izloženih djela su i danas antologijske vrijednosti, i mogla su se vidjeti i na ovoj izložbi. Ova grupa afinirala je bh. grafiku u Evropi osvajajući najprestižnija priznanja na međunarodnim izložbama. Samo ih je Emir Dragulj polučio tridesetak. Počelo se sa drvorezom, i s njime se stiglo do vrhunca grafičke umjetnosti i trijumfa ikonografije (Berber). Nove grafičke vještine u korišćenju postojećih sredstava, ali i korišćenje novih mašina, pa i papira, donijelo je velike rezultate.
Trijumf grafike započeo je pojavom Berberovih raskošnih crteža u bakropisu ”Stari fijaker”, 1960., ”Džamija s kandiljima”, 1961., ”Stara kasaba”, 1962. Berber se potom okrenuo evropskoj slikarskoj baštini ostvarujući bogatstvo slikovnog pisma (”Ljetni sonet za Adaletu”). Nešto docnije Dževad Hozo otkriva nove mogućnosti grafike u reljefnom fotobakropisu. Radovi pomenutih umjetnika nisu ostali bez uticaja na mlade (Esad Muftić, Radmila Jovandić, Admir Mujkić).
Memnuna Vila Bogdanić vratiće se starom drvorezu i novim kompozicijama sa punim otiskom ploha. Kemal Širbegović koristi linogravuru za jednostavne i poetične kompozicije, a potom traži motive u rubaijama Omara Hajama ostvarujući bogatstvo detalja u tankoj liniji bakropisa i akvatinte.
Emir Dragulj kroz ublažene kontraste svjetla i sjene dostiže likovne efekte slikarstva, a potom i fotografije (”Luk sa satom”), materija i motivi su kao predmet grafike sa snagom materijalizacije i tonskim rafinmanom. Virgilije Nevjestić u jetkanici stvara ”Omaž Bodleru” maštovitom vizijom i bojom, ali iznalazi i nove mogućnosti panorame sela i krajolika novom organizacijom prostora.
Radovan Kragulj se izražava realističnim oblicima s jasno odijeljenim svjetlom i sjenom zrnaste strukture. Trijumf bh. grafike se nastavlja u minucioznoj gradnji predmeta slike Safeta Zeca suhom iglom i superiornim umijećem umjetnika. Pomenuta grupa grafičara ostavila je visoke domete kao mjerila. Pa ipak, nova generacija traži nove putove (Petar Waldeg, Mehmed Akšamija, Irfan Handukić, Avdo Žiga, Mirsad Konstantinović, Zlatan Filipović, Amela Hadžimejlić i drugi).
|