|
Uz ovaj i ovakav kontekst valjalo bi josh spomenuti – i opet u vremenu univerzalne potrebe i tezhnje za svejedinstvom – kako se i opet na tlu Balkana pojavio josh jedan most – fenomen nad huchnom rijekom Neretvom, chudesan ne samo po svom arhitektonskom vec' i simbolichno-utilitarnom znachenju, sagradjen i sudbinski namijenjen da i po mjeshtaninu pjesniku Shantic'u postane i ostane most ljudske sloge i harmonije kako na rodnom tako i na sveukupnom ovozemaljskom planu.
I da sve pobrojano i u krajnjoj instanci, pa i ovakav jedan kratki, komprimiran napis o ljudskim ovozemaljskim c'uprijama, postane cjelina, valjalo bi i opet spomenuti Chovjeka sa Balkana, rodjenog i sudbinski predistiniranog da se i nakon svoje bioloshke smrti bavi mostoljubljem i chovjekoljubljem, te i onim shto se zove brigom cijelog danas osobito razjedinjenog i niskim tezhnjama zavadjenog Svijeta; onoga shto ga Malro s pravom uporedjuje sa slavnim Makedoncem; graditeljima i neimarima sveljudskih odnosa-c'uprija.
A sve to opet se nekim chudom uvijek vrti i opet oko Balkana, poluotoka na kome se – bash kao i u Aristotelovo i Platonovo vrijeme – rjeshava, reklo bi se, opshta sudbina planete. Oko brdovitog Balkana, kako ga tragichki intonira Desanka Maksimovic', gdje se bash kao i u svim bogato vinorodnim krajevima – in vino veritas – nekom chudesnom koincidencijom deshavaju najvec'e kulturoloshke pojave, klasika, renesansa: Grchka, Italija, Shpanija, Francuska, Dalmacija, Mostar, Strazhilovo, Vranje...
”Kada Sunce ne bi voljelo vino, zar bi ga uzgajala njegova toplina?”
(Li Tai Po)
”Chim se orosish kapljicom crljenom, umah ti se duh vrne.”
(Marin Drzhic')
|