|
Pronashli smo sobu i stranca-stanara, koji se bez problema slozhio da nas devetero budemo njegovi cimeri. On je Danac i zove se Johans. Brzo smo se sprijateljili pa i zavoljeli. Saznali smo o njemu slijedec'e. Iz bogate je porodice iz Kopenhagena. Voli pustolovine i avanture. Poznaje dobro mashinstvo i motore. Sluchajno je dospio u njemachku vojsku i postao shofer, a opet sluchajno se nashao na Kordunu i Baniji, u Hrvatskoj. Sa natovarenim kamionom prebjegao je partizanima. Prvo vrijeme borio se kao partizanski borac. Poshto je poznavao mashinstvo, prebachen je na rad u elektrichnu centralu Gline. Zavolio je partizane i postao je istinski antinacista. Od odjec'e imao je samo kombinezon. Na loshem, ali ipak razumljivom nashem jeziku, prichao nam je kako je Danska lijepa, pitoma i bogata zemlja, a posebno Kopenhagen. Takodjer je prichao i o hrani u Danskoj. Pri svakom obroku se stavlja i tanjir butera, te mozhe se namazati debelo koliko ko zheli. Mi koji smo tada, zajedno sa Johansom, redovno bivali gladni, oskudno i neredovno se hranili, o buteru i lijepoj hrani mogli smo samo sanjati, ili kao priche prichati.
Jednom prilikom, neprijatelj je sa brojnom vojnom jedinicom krenuo na Glinu, u kojoj tada nije bilo partizanske vojske. Johans je opravio - osposobio neki talijanski tenk, tako da je samo on znao sa njime upravljati. Taj tenk imao je od naoruzhanja dva mitraljeza, a posada su: vozach i mitraljezac. Neprijatelj je znao da nema u Glini partizanske vojske, pa su ishli slobodno u grupi. Iz zasjede Johan je izjurio sa tenkom, a mitraljezac je kosio neprijatelja u pravom smislu te rijechi. Prezhivjeli su panichno pobjegli odakle su i doshli. Tako su Johans i mitraljezac spasili Glinu. Dochekani su u Glini odushevljeno, kao heroji. Johans je dobio novu uniformu i veliku kolichinu prvoklasne hrane. Svi smo se dobro najeli.
Jednom prilikom sam ga zamolio, ako negdje nade fershlus bic'u mu zahvalan, jer mi majka misli sashiti bluzu pa bi umjesto dugmadi volio fershlus. Johans je zgrabio nozh i sa svog kombinezona odrezao je fershlus i dao ga meni, a sve tako brzo da ja, iznenadjen i van sebe, nisam stigao da ga u tome sprijechim. Kombinezon je zatvarao pomoc'u komada zhice. Taj fershlus sam chuvao sve do ovoga rata 1992. godine.
Uporno nam je govorio: kada zavrshi rat obavezno moramo ga posjetiti u njegovom Kopenhagenu. Pochetkom 1945. uz pomoc' neke strane delegacije, Johans je otishao u Dansku. Sa tugom smo se rastali od nasheg prijatelja Johansa. Poslije rata, jako sam zhelio uspostaviti kontakt sa Dancem Johansom, ali mi to nije uspjelo ni do danashnjeg dana.
|