|
Sutra je mjesec februar u kome grad obiljezhava dva znachajna datuma: 80-godishnjicu smrti Alekse Shantic'a i 59-godishnjicu oslobodjenja Mostara od fashista.
Poslije onog rata sloboda je pjevala punih 45 godina, a poslije ovog, zadnjeg rata sloboda ne zapjeva. Tek pogdjekad zacvrkuc'e, jadno i slabashno. Na ovim prostorima, josh uvijek satanske zore svic'u iz tmice i chuje se krik: spasavaj se, pjesmo, crna kukavice!
I ona, Neretva, rodna i draga (iz koje je zrachila svjetlosna bjelina) sada doziva chovjeka – pita ga: jesmo li dvoimeni grad ili cjelina!
A u onoj chuvenoj pjesmi ”Zaboravimo”, nekoj vrsti oporuke svojim sugradjanima, Shantic' je vapio: ”Zaboravimo slike proshlih dana / Kad nismo znali da smo pleme isto / Kad je u ruci ljut jatagan blist’o / Poprskan krvlju bratovljevih rana... Shto da nas vjere na zlu mrzhnju gone / Kad nasha srca jednom vatrom biju? / Kad nashe majke pokraj cheda bdiju / Zar jednu pjesmu ne pjevaju one!... / Zaboravimo! Jedna nam je mati / Jedna nas zemlja jednim hljebom hrani / Pa neka brata brat rodjeni brani. / I Bog i Alah dobra c'e nam dati...”
Ovaj pjesnik sklada, ljubavi i harmonije i danas bi mogao da nas poduchi kako se voli grad i njegovi ljudi. Ali, sada su druga vremena i druga bremena. Njegovi Mostarci sada su:
Rogovi u vrec'i. Istochni i zapadni. Pravedni i vrijedni. Nemoc'ni i bijedni. Bogovski i robovski. Bogati i rogati. Pametni i sretni, otkacheni i potlacheni. Privatizirani i hipnotizirani. Namamljeni i nasamareni, odani i prodani. Dragi i bliski i chetnichkoustashkobalinski. Shirokobrijeshki i nevesinjski, shkutorski i grmaljski. Zgodni i podobni, zlobni, gnusni i robusni. Vrli i goli, zli i oholi. C'udljivi i c'utljivi, prevejani i rasejani. Ljubljeni i pogubljeni, zgrljeni i strvljeni. Zbrac'eni i spac'eni, grbavi i prgavi. Sveti i ukleti, zakleti i prokleti. Radni i paradni, hladni i gladni. Siti i napiti, zhedni i srditi. Psovachki i trovachki. Klanski i banski. Buchni i zhuchni, neurotichni i dichni. Smijeshni i umjeshni. Grijeshni i neutjeshni. Luksuzni i pompezni, ponizni i famozni. Stranachki i neutralni. Rezhimski i devizni. Sirotinjski i socijalni...
I sve tako, do nebroja i nespokoja... Izgnani i izabrani. Odseljeni i doseljeni.
|