Marija Mihaliček
VRSTAN CRTAČKI OPUS
Uz izložbu Vlaha Bukovca |
|
|
|
Umjetnička galerija u Dubrovniku i galerija ”Bukovac” u Cavtatu
čuvaju veliki dio obimnog slikarskog opusa Vlaha Bukovca, jednog od
najznačajnijih umjetnika hrvatskog modernog slikarstva na prelazu
XIX u XX vijek. Djela ovog umjetnika čine koncepcijsku osnovu stalne
postavke dubrovačke galerije, a dvije značajne izložbe koje su
organizovane u istoj ustanovi, doprinijele su da se stvaralaštvo
ovog umjetnika još bolje sagleda i još jednom vrednuje. Prva je
velika retrospektivna izložba Vlaha Bukovca, organizovana u toku
2000. godine u Pragu, gdje je slikar proveo posljednje dane svog
života, a zatim u Zagrebu, Splitu, Šibeniku, Širokom Brijegu i na
kraju u Dubrovniku. Ovom izložbom, autora Igora Zidica, Umjetnička
galerija u Dubrovniku je obilježila 55. godina postojanja.
|
Vlaho Bukovac u pariškom ateljeu, 1955. |
Drugom izložbom, posvećenoj Vlahi Bukovcu, prvi put se javnosti
prezentira umjetnikov crtački opus. Eksponirana su 63 rada: crteža,
skica i studija, uglavnom manjeg formata, koji čine zasebnu zbirku u
fundusu Umjetničke galerije. Autor postavke i predgovora u katalogu
je istoričar umjetnosti dr Antun Karaman, koji govoreći o crtežu
uopšte, ističe: ”To što je crtež većinom primarni radni zapis ne
znači njegovu devalvaciju. Naprotiv. Njegova široka upotreba upućuje
na biblijske usporedbe pa parafrazirajući uvodnu biblijsku misao - u
početku bijaše riječ – kada je riječ o likovnim umjetnostima, bez
zadrške možemo kazati - u početku bijaše crtež.
Crtež je elemenat koji stoji u osnovi Bukovčevog stvaralaštva,
elemenat čije je tajne i mogućnosti od najranije mladosti otkrivao.
Još kao dijete, Bukovac je iscrtavao figuru sv. Vlaha, Ahilov stil i
Periklov mač, zapisao je Marko Car u jednom tekstu o
Bukovcu,
objavljenom 1928. godine. Zaista impresivno djeluju likovni zapisi
na požutjelom papiru, mnogi prvi put izloženi javnosti, preko kojih
se može pratiti razvojni put ovog umjetnika kao crtača. Hronološki,
najraniji radovi su prije 1877. kada otpočinje njegovo obrazovanje
na Akademiji u Parizu, do onih nastalih 1921. godine, neposredno
prije smrti. Već prvi radovi otkrivaju Bukovčev crtački talenat
zahvaljujući kome je i bio primljen na Ecol des Beaux Art. Školski
radovi su uglavnom studije aktova rađenih po gipsanim odlivima
antičkih skulptura, koje odaju sigurnost i potpuno ovladavanje
postulatima crtačke modelacije, gdje iluziju volumena postiže
kontrastom crno-bijelog, svjetla i sjene. Ovi crteži su mu pribavili
renome jednog od najboljih učenika profesora Cabanela, predstavnika
pariskog akademizma i najdosljednijeg tradicionaliste, koji se
odupirao novim, avangardnim idejama impresionista.
|
Vlaho Bukovac: Portret Mare Racić, olovka/papir,
1900. |
Najveći broj crteža, krokija, radnih skica i zabilješki koji se mogu
vidjeti na ovoj izložbi, potvrda su Bukovčevog sistematskog rata,
koji uključuje posmatranje, zapažanje i elaboriranje detalja, koji
kao krajnji ishod imaju sliku. Te obimne predradnje sa razrađenim
detaljima nižu se na crtežima, koje će rezultirati nekim od
mnogobrojnih portreta, velikih grupnih kompozicija, aktova i pejzaža.
Dakle, ovi Bukovčevi crteži su etapa u realizovanju njegove likovne
zamisli. Studije u kojima su zabilježene varijacije sa detaljima
glave, ruku, šake, prstiju ili analiza muškog i ženskog akta u
raznim položajima, pokreti tijela i draperija, ponavljaju se sve dok
se pronađe najbolje rješenje. Skice u kojima se traže zahtjevna
kompoziciona rješenja za slike velikog formata, ali i intimni
portreti i pejzaži, rađeni u jednom dahu.
Bukovac upotrebljava najčešće olovku, koja je najpogodnija zbog
praktičnosti i mogućnosti koje ima u gradiranju svijetlo-tamnog i
postizanju volumena oblika, ali koristi takođe i ugalj, obojenu
kredu i tuš.
Ono što na ovoj izložbi nosi posebnu izražajnost i ima karakter
autonomnog likovnog ostvarenja su portreti članova njegove porodice,
prijatelja i savremenika i jedan autoportret. Bukovac je smatrao da
je uspjeli portret vrhunac umijeća i da izraditi dobar portret ne
znači samo dobro vidjet, već i razumjeti dušu onoga koga portretiše.
Da je Bukovac dobar i vrstan portretist, potvrđuje i ova izložba
crteža, skica i studija.
22. april, 2003. |
|
|
