Ivo Mijo Andrić
POEZIJOM PROTIV
NESANICE
Rapko Orman: Sitni sati nesanice, "Planjax", Tešanj,
2001. godine |
|
|
|
Blagodareći poeziji, Rapko Orman pjesnik iz Livna,
preživio je rat i dobar dio mira. Tek odnedavno, nakon
osam godina žednog čekanja, dobio je posao seoskog
prosvjetara i pisanje poezije više mu neće biti glavno
zanimanje za golo životarenje i preživljavanje. Imat će
kakvu-takvu materijalnu sigurnost i što je još važnije,
imat će koga učiti kako treba živjeti i nadvladavati
nedaće koje nas svakodnevno prate.
U danima i godinama ratne i poratne nesanice, Orman
je napisao i objavio pet knjiga poezije. Posljednju
od njih pod naslovom ”Sitni sati nesanice”
ponudio je na uvid čitateljima s namjerom i željom da
skupa podijele minule i dolazeće nesanice. Pjesme o
nesanici otkrivaju nam scile i haribde kroz koje je
pjesnik prolazio boreći se poezijom protiv zla, mržnje,
ljudske pakosti i prokletstva koje je haralo našim
prostorima u posljednjem desetljeću i čiji su tragovi
još uvijek dobro vidljivi. Premda je rat okončan
prije šest godina, za mnoge mir još uvijek nije došao.
Mnoge dobre male ljude i nadalje opsjedaju nemirni snovi
i nesanice. U vremenu kada se mnogi vraćaju u svoje,
dijelom ili u potpunosti razrušene i spaljene domove,
veliki je broj onih koji razmišljaju o odlasku i koji
zauvijek napuštaju naše krajeve. Odlaze bilo gdje samo
da nađu mir, sigurnost i minimalne uvjete za
preživljavanje, kojih ovdje, nažalost, za mnoge nema. Da
ima, da im se ponudi pravo na rad i uskrati pravo na
glad što svakodnevno kuca na vrata, ostali bi i gradili
ovu zemlju. Ovako, oni odlaze, a nama ostaje gorak okus
slobode za koju su mnogi položili živote i dali sve.
Knjigom ”Sitni sati nesanice” Rapko Orman vraća
tuđe dugove za vlastite nesanice. Pjesnik drukčije i ne
može. Njemu preostaje da okajava grijehe koji su mu
krivo adresirani. Ali poezija i jeste molitva i lijek
što otklanja sve bolesti kojima nas inficira oboljelo
društvo. Poezija jest eliksir koji vraća snagu i
podgrijava nadu. Koji budi emocije i pokazuje nam puteve
izlaska iz materijalne i duhovne krize i propasti. Tko
to zna ima u rukama rješenje problema što ih zadaju
ljudi i vrijeme.
U naslovnoj pjesmi ”Ljudi se negdje skrili” Orman
svoju društvenu i ljudsku poziciju određuje stihovima: |
| |
”Kao da su konoplje konopac oko mene splele...
Ljudi se negdje skrili, s one strane oka
Iza zidova zova.
Uzalud azimut, uzalud putokazi.” |
|
Sa takvom dijagnozom stanja oboljelog društva pjesnik
započinje therapiu pjesmom. On zapravo doziva pjesmu kao
spasonosni lijek podsjećajući nas da: ”pred košnicom
stiha roje se pčele - riječi".
A stih je med i med je stih. Ljekoviti i dostupni
svakome tko razlikuje pčele radilice od trutova kojih je
nažalost sve više i koji su u zla vremena postali
trustovi što drmaju društvenom zbiljom. U sistemu
poremećenih vrijednosti, negacija je izbrisana ispred
društvenih pojava pa je teško razlikovati nerad od rada,
nered od reda, nepoštenje od poštenja, neprijatelja od
prijatelja. Unatoč činjenici da postoje povijesna
svjetska i ljudska mjerila. Ali, u lošem vremenu, utezi
zahrđaju pa je oznake na njima teško razlikovati.
|
Kemal
Hromić: Iz ciklusa Muzičari, crtež, tuš i pero |
S tim saznanjem Rapko Orman čeka svoju pticu
pjevicu i proljeće u kome će ptica gnijezdo sviti i
izleći neke nove ptiće. Misao je to pjesnikova iz koje
se rađaju i u svijet izlijeću nove pjesme otvorenih
krila, spremne za put u visine i daljine. Prema suncu i
prema mjestu njegova zalaska.
U danu kada pjesnik odluči ne pisati pjesmu, pred njim
je ”prostrta vedrina Vesne Parun”. Pred njime
blista pjesma kao što blista čista ljetna svjetlost.
Kada ga pritisnu nevolje kao one o kojima pjeva u pjesmi
”Začarani krug” i tada pronađe rješenje,
koristeći se naučnim spoznajama. |
| |
”Zavežljaj istresem na papir
Vaga Arhimedova u meni precizno pokaže
Koliko stih uroni u dušu
Toliko otjecanjem olakša breme”. |
|
No, kako pjesnik ne može bez pjesme, narednih dana on
ponovo isuče pero, mač svoj, isturi štit i s njima vitla
dok se ne rodi nova pjesma. A nove pjesme rađaju se kao
stabljike na žitnim poljima, kao listovi na proljetnim
granama, kao misli nakon zrelog sna.
Za Rapka Ormana pjesme su živa bića sa kojima
razgovara kada ga pohodi samoća. S kojima putuje u
poznate i nepoznate predjele i koje mu pokazuju puteve
izlaska iz košmarnih stanja nestabilnog duha. Pjesme su
sukus bitka, njegov emocionalni sažetak iz koga se rađa
ljubav kao neupitna planetarna vrijednost. Pjesnik to
neprijeporno stanje duha i tijela ponajbolje iskazuje
stihom: |
| |
”Pjesme su živi svjedoci da još živim.” |
|
U jednom od osam poglavlja knjige pod pragmatičnim
naslovom ”Demonstriram”, Orman na poetičan
način demonstrira velikane uma i njihova povijesna
otkrića. Tako, primjerice, tražeći čovjeka u snu
demonstrira Diogena, ali na kraju pjesme ne
nalazi niti čovjeka niti zlatnu ribicu. Nalazi svijeću
koja je na kraju sna dogorjela kao zvijezda repatica. U
traganju za demosom pjesnik demonstrira Demostena
putujući na krilima retorike. Riječi na kraju ključaju u
pjesmu, a demos odlazi sit svake priče, ostavljajući
pusta polja i pjesnika zagledanoga u daljine.
Demosten mu je, retorički gledano, otkrio problem
ali ga nije riješio.
Na budućim je generacijama da traže rješenja i da se
nose s demosom u sebi i oko sebe. A demos je u biti
jasan i nerješiv.
U ciklusima ”Listam album” i ”San i saga”
Orman promišlja aktualno stanje i događanja koja
obilježavaju poratne godine. Iz tih ciklusa, kao
izuzetno uspjele, treba izdvojiti pjesme s naslovima:
”Saga o Kešanu i Hansenu”, ”San o Gandiju”, ”Majstor i
kruška”, ”Majka i molitva”, ”Vokacija i vokali” i
”Fatum”. Za ovo kratko kazivanje o knjizi, kao dokaz
zrelog Ormanovog pjevanja izdvajam stihove iz potonje
pjesme, koji jezikom opore stvarnosti govore o nama i
našim sudbinama. U tim stihovima, obraćajući se
Taliju, Orman u svoj pjesnički sanovnik
zapisuje: |
| |
”Ti imaš Sanski Most i Sanicu.
Ja porušene mostove i nesanicu.” |
|
Zato i naslov ”Sitni sati nesanice” najavljuje
mogućnost sna kada se mostovi vrate na obale koje su
spajali ljubavlju i ljudskim razumijevanjem. Svoj
pjesnički doprinos obnovi mostova i mostovanju Rapko
Orman je ovjerio stihovima koji označavaju vrijeme u
kome se Dobro časnim sredstvima borilo protiv
nečastivoga zla. I izborilo za budućnost pjesme i onih
koji u pjesmi nalaze smisao življenja.
U
tome je sadržana prava vrijednost knjige ”Sitni sati
nesanice”. |
|
|
