Home · Arhiva · Novi broj · Traži/Search · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt


Broj 152-153 (63-64 - nova serija)

Godina XXVII juli-avgust/srpanj-kolovoz 2002.
Prethodna · Sadržaj · Slijedeća

Božidar Popović
GMAZOLOGIJA
(ko šta jami u jami)


Gledamo ovih dana na televiziji fantastične storije o izumrlim (da li izumrlim) džinovskim prepotopskim stvorenjima znanim dinosaurusima i reptilima. O stvorenjima dugim četrdesetak metara i teškim toliko tona koja su, da bi preživjela, rušila kao od šale ogromnom snagom džinovska stabla, uništavala cijele prašume i međusobno se tamanila.

A sve to odnekud asocijativno podsjeća i na Volterovu sjajnu persiflažu "Mikromegas", u kojoj on lucidno govori o Saturnjaninu i Jupitercu koji su nekim čudom šetajući se vasionom dospjeli nekako na Zemlju, gdje su morali zanoćiti, a Sredozemno im je more u koje su pali dospijevalo jedva do koljena, odnosno do nožnih članaka. Pa su se čudili gdje su se to našli i da takva grudvica materije uopšte može i da postoji u beskraju. A onda su teškom mukom i uz pomoć dijamanta istrgnutog iz svoje ogrlice, koji im je poslužio kao mikroskop, primijetili kako se tu i nešto migolji, a to su zapravo bili stanovnici Zemlje, Liliputanci i još od njih sitniji, ustvari uvaženi članovi Francuske akademije nauka, čiji je brod bio havarisan od silnih talasa što ih je proizveo dolazak gostiju. I ti su sićušni, jedva vidljivi domoroci dizali silnu galamu što su je došljaci jedna mogli da čuju, pa je Saturnjanin uz pomoć trube što ju je načinio odrezavši malo svoga nokta i prislonivši je na svoje uho, zapitao:

- A ko ste vi?

- Mi smo članovi Francuske Akademije nauka! odgovorili su mu oni derući se na sav glas, raspomamljeni, duboko uvrijeđeni i uvaženi Akademici koji su se upravo bili našli tih dana na Sredozemnom moru da bi tu pomno ispitivali neke prirodne fenomene. A to se učinilo onima koji su ih jedva mogli više da naslute a manje da čuju, vide i shvate apsolutno irelevantno, te i nemajući dalje ikakvog interesa da s njima kontaktiraju sačekali jutro i odmaglili put svojih veleplaneta.


Nijaz Omerovic: Studija
Nijaz Omerović: Studija

A kada je, pak, riječ o naprijed spomenutim iščezlim sa Zemlje gmazovima i reptilima što su u pradavnom vremenu suvereno tu vladali, postavlja se onda i pitanje njihovog čudnog nestanka, te ko ih je takve ogromne i silno natučene snagom mogao i kako uništiti? Da li možda neka nadmoćnija sila, stvorenja koja posjeduju mnogo više kvazi stvaralačke energije? Neki možda gmazovi, ili reptili što povazdan lete, paraju vasionom praveći posvemašnju buku, te raspolažu energijom što se ne mjeri tonama već megatonama; sposobni da u nekom trenutku neshvatljive svoje šenlučke prirode totalnom eksplozijom bespovratno razore sopstvenu planetu u rekordnom roku od samo šesnaest minuta - kako su to kompjutorski precizno izračunali "visoki stručnjaci".

Kakvi, dakle, vražji dinosaurusi i iščezli reptili što smo ih gledali u spomenutim majstorski snimljenim televizijskim storijama, nisu li oni u poređenju s njihovim sljedbenicima i nasljednicima samo Pigmejci koji im nisu ni do koljena i nožnih članaka; oni što neshvatljivom, nezaustavljivom i neobuzdanom silom, te besprimjernim bijesom i inatom čine uporno sve da zauvijek sliste svoj svijet koji kao da im je postao suvišan, nepotreban pa mu treba što prije prerezati žilu kucavicu da više ne egzistira i ne proizvodi život; nikom više na korist već na suhu štetu?

I nije li prema tome savremeni, aktuelni dinosaurus ipak još kojekako živ, prisutan a samo još niše izrastao u noni, superiorniji, bestijalniji oblih, te, uz ostalo, i nadahnut podmuklijim instinktom uništavanja i suicida?

Te i šta je to što tako užurbano, nezaustavljivo i mazohistički džiklja i nadire iz doskora, mislilo se, neuništive a danas sve manje postojeće amazonske, afričke, australijske i svih drugih šuma i prašuma što ih kataklizmički zahvata i uništava duh negacije izrastao do svekolikog "ljudskog" bjesnila i bezumlja? Gmazovi-orijaši što umjesto razuma posjeduju samo instinkt sveuništenja umjesto onoga za što rekoše Isaija, Hošea i Bečener, starozavjetni mudraci i proroci, da "samo u skladu s prirodom čovjek može postići svoj mir i spas na Zemlji".

Prethodna · Sadržaj · Slijedeća

Emir Dragulj: Crvena avlija

Home · Arhiva · Novi broj · Traži/Search · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Časopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobođen je plaćanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright © 1995-2002 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Sadržaj obnovljen: 14-05-2004

Design by © 1998-2002 HarisTucakovic, Sweden