Ne mogu da ti se primaknem
mora tvoja da oplovim
lađe su već odavno usidrene
a drugih nema
da objave novi polazak.
Samo čekanje predugo
nalik proljeću koje kasni.

Ne mogu da ti se primaknem
iako sam sve tvoje bolesti odbolovao
željan tvog dodira
ali lijek ne postoji, ni san koji te budi.
Sve što je bilo u tebi
slično godinama čekanja
preselilo se u hladna jutra.

Kako onda nedovršena pjesma
da porodi zakašnjelu ljubav?

Ne mogu da ti se primaknem
iako spavaš u mojoj postelji
naslonjena na ljeta provedena
izvan grada
i pamćenja što bole kao snovi iz djetinjstva.

Možda smo nekad negdje zgriješili
čitajući sreću sa tuđih dlanova.
A sad nas okružuje strah i tuga
što liče na zaboravljene žene.

Ne mogu da ti se primaknem
jer moja ljubav ne razumije
kretanje tvojih prstiju
ni govor što na šutnju podsjeća.

Ne mogu da ti se primaknem
jer ljeto u tebi zimu boluje
i ne zna da ode.