Nosim pjesničko breme,
hiljade godina poezije i umjetnog znoja
drhtave ruke i ponosne brade, ja nosim.

Allons! Svi oni koji se nisu usudili reći, ili nisu stigli reći
kojima nije bilo dozvoljeno, ili nisu mogli -
nezapamćeni pjesnici, i zapamćeni,
oni koji su vijekovima ostavljali baštinu sljedećim generacijama;
pjesnici istoka, zapada, sjevera i juga, pjesnici snova, jave
izmišljeni i stvarni,
pjesnici koji to nisu; obični ljudi koji nikad nisu postali pjesnici,
stari, mladi, mrtvi i živi pjesnici -
svi vi imate na hiljade mojih pjesama u vašu korist, one strasno nadopunjuju vaše
nedorečene misli,
zaboravljene stihove i nenapisane riječi!

Ja sam Vaš pjesnik i nastavljam eru poetizma!

Ja dižem u zrak naše zastave,
iz mog srca britki otkucaj himnu svira,
dok ponosno, visoka čela pozdravljam vaš životni trud -
­na meni je da održim bitke koje ste vojevali,
na meni je da održim vrli glas o vama koji ste vječni,
na meni je, napokon, da opravdam vaše pjesme!

Naslućujem nove generacije,
približava se dolazak nove misli, nove svježe misli,
poezija mladih srdaca i velikih umova
kao da dostiže svoju najveću visinu!

Ja,
pjesnik najvećim pjesnicima svijeta,
sam tu da je ispratim na dolasku.