I
Jesi li plod jabuke, rumen
san listopada koji
dio po dio
ostavlja vječnosti

Možda šapućeš: žaluzine
nadima vjetar, smijeh
anđela, jutro
u oči ti ugrađuje
dio po dio
nestajanja

II
Ubrzam.
Iza mene šumna
ostaje tišina.
Pa ne znam
tražim li nešto
ili me netko čeka
na zdencu, na grumenu
Izvora.

Usporim li
želja ka skrivenoj radosti
izrasta u nepotrošene
bagoslovljene maslinjake, u neki
neiskoračen korak u meni

Zagledam se: izmiče li
sklad

dok svici izviru
iz bašte djetinjstva