Home · Info · Arhiva ·
Novi broj · Traži · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt


Broj 142 (53 - nova serija)

Godina XXVI septembar/rujan 2001.
Prethodna · Sadržaj · Slijedeća

Marko Demicheli
ANALITIČNOST KRAJOLIKA
Nad platnima Jusufa Nikšića


Prije desetak godina jedan od danas vodećih bosanskohercegovačkih slikara Jusuf Nikšić - Jusa kao predgovor katalogu svoje samostalne izložbe slika, zapisao je ispovijest koja je neobična ponajprije literarnim predloškom, koji odaje slikarevu opčinjenost krajolikom, i njegovu izuzetnu skromnost.

Navođenje teksta iz kataloga sa mostarske izložbe zasigurno ima svoga razloga:
 


Iziđem iz zida kao pauk iz rupe
što muhu vreba ali me svjetlost rastoči
oglođe me do kosti
pa se vratim slijep tamo odakle sam pošao
Vratim se uzaludnosti svojoj.
Umoran navučem očne kapke
i sve se ponovo prikazuje
hodam bosonog s kamena na kamen
preskačem rijeku, a ona me tegli natrag
ne da mi dalje
Otvorim prozor, a zvuk me razbije
pa ne znam kako da se pokupim
zagrizem kamen od jada i ne slutim
da sam postao lišaj na ovom tlu.


Jusa Nikšić
Jusa Nikšić
 

Tekst o kojem je riječ ima neraskidivu vezu između Nikšićeve slike i riječi, pupčanu vrpcu kojom je vezan napor autora da se na sisi izvorišta ispije datost koja izbija iz krajolika. Još je davno veliki engleski slikar John Constable (1776 - 1838) ponajprije poznat po svojim predstavljanjima pejsaža, u koje je unosio do tada novo osjećanje, i transformacije prirodnih datosti, govorio: Slikar pejsaža mora da stupa kroz polja s poniznošću, nitko tko je arogantan nije nikad imao sposobnost da vidi prirodu u svoj njenoj ljepoti.

Shvaćanje i organizacija pejsaža od romantizma, impresionizma, fovizma, kubizma i drugih slikarskih pravaca utire put revolucinarnim saznanjima, koja su se odigrala tokom jednog stoljeća. Slikar je tražio svoj odnos prema slikarskoj materiji, bespoštedno tragajući da bi našao novo jutro, mirkokozmos, prve planove podsvijesti, i na taj način transponirao svoje viđenje krajolika. U ovom slučaju radovi slika Jusufa Nikšića - Juse konstantna su analiza krajolika, stanovit rentgensko-emotivni snimak načinjen
pod suhim nebom - kako slikar kaže, i u kojemu diše Hercegovina. Na tim slikama svjetlost je podbodena kandžijom, lebdećim ili naglim padovima u intenzitetu gdje se zatiču obrisi likovnog rekvizitarija (brda, stabla, raspeta zemlja, izbrazdane daljine), a to je osovina oko koje se okreće Nikšićev izazov. Analitičnost slikareva postupka kao da doziva odnos glazbe, njenih registara i harmonskih sklopova koji prožimajući se sa tonskim i korisničkim vrijednostima donašaju svojevrsnu fugu krajolika. Škrtost palete ovog slikara proizlazi iz sažetka njegove percepcije, uz prisutnost sive, okera, pečene zemlje, kobaltne plave i crnih oivičenja koja su ponegdje naznačena.

Radost ove slikareve akcije upravo je u toj samo na izgled tonskoj škrtosti, uz preplet kompozicijskog skeleta Nikšićevog kadra.

Godine 1972. nastaje ciklus slika pod naslovom Gnijezdo u kamenu u kojima slika poprima gotovo apstraktnu impostaciju; uz širok zamah kista i ponegdje jasno crnom bojom omeđenim skeletom, koji se penje perifernim stranama dvodimenzionalne osnove. Boja je i dalje suzdržana; plohe su obojene u nekoliko hladnih i toplih tonova, zaustavljajući obojenu sinkopu koja klizi prema središtu slike. Ovaj ciklus sli

ka nagovještava jedan novi prodor koji u suštini prijeti da se gotovo sve ne pretvori u brzi zapis bliži intelektualnom nego emocionalnom. On nagovještava kvalitetniji novi odnos koji će se pojaviti u djelima Pod suhim nebom gdje su i dalje prisutni bijela uz sivu sa okerno svjetlijim i okerno tamnijim šrafažama koje se pretakaju u obojene površine. Slike podsjećaju na svojevrsna torza kojima cirkulira avers i revers škrtosti hercegovačke zemije. Odnosi čitavom kompozicijom ipak su grafičnog oslonca, i nema karakterističnih sudara boje koja će se pojaviti u kasnijim temperama koje su u stvari žarišna tačka ovog slikara. Postepeno Nikšić svojim brojčano nevelikim opusom dospijeva u boju koju slikar nanaša varirajući krajolik iz naznake brda, stabala, puteva i plamenih bjelina.

Novina koju umjetnik donosi u ovim temperama, razgradba je valovitih formi podignutih do barokizirajućih shvaćanja, pikturalnih površina, kojima kadar poprima svojevrsni uzmah, djelujući poput fuge krajolika. Prostor slike ima tendenciju puta u beskonačnost, krajolik traje, linija horizonta je podignuta, i slikar kao u brišućem letu ili s nekog uzvišenja posmatra i donosi novi krajolik u kojem napokon ulaze i planovi, obojene površine. Desno ili lijevo od središta slike postavljena je u glavnom elipsasta masa sa naznakama stabala i granja. Time je sve dovedeno gotovo do simbola, sadržavajući ipak oblike predmetnosti. Bjeline koje se pojavljuju u slici postavljene su iznad obrisa brda, djelujući kao vibrata magijskih stanja prvih vatri.

Ovim temperama akademskog slikara Jusufa Nikšića - Juse problem slikareve akcije pretočio se u njegov identitet koji se pojavio nakon sustavnog (ipak analitičnog odnosa prema slikarskoj materiji, a vidljiv je na oko tridesetak tempera koje su bez sumnje najvrednije u opusu ovog umjetnika.

Odjek, Sarajevo 1982.


Prethodna · Sadržaj · Slijedeća

Jusa Nikšić: Kanjon

Home · Info · Arhiva ·
Novi broj · Traži · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Časopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobođen je plaćanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright © 1995-2001 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Sadržaj obnovljen: 14-05-2004

Design by © 1998-2001 HarisTucakovic, Sweden
oo