"Asocijaciju nezavisnih intelektualaca KRUG 99" u Sarajevu, koja programski djeluje od početka ovog rata u BiH (1992-95), ne treba posebno predstavljati. Ona se svojim snažnim i hrabrim stavovima, dijalozima i širokim naprednim diskusijama već davno afirmisala i izvan granica Bosne i Hercegovine i bivše Jugoslavije. "Revija slobodne misli", koju tromjesečno izdaje, vjerno svjedoči o njenom radu.

Izuzetno bogat, značajan i interesantan sadržaj donosi Revija, godina VII, 31, januar-mart 2001., u kome je odštampana i promocija dr. Dubravka Lovrenovića pod naslovom "Ispred svoga vremena", kao ocjena djela akademika Redžića izrečena u Akademiji nauka BiH u Sarajevu 15.3. 2001. (str. 117-113 Revije).

Prisustvovao sam promociji spomenute knjige i s oduševljenjem saslušao izlaganja trojice promotora ­ akademika dr. Muhameda Filipovića, dr. Dubravka Lovrenovića i dr. Esada Zgodića. Sve ove izrečene promocije, svaka za sebe, zaslužuje punu pažnju, međutim, ja ću se zbog oskudice u prostoru zadržati samo na nekim poentama koje sadrži promocija dr. Lovrenovića.

Enver Redžić se svojim djelima iz istoriografije, posebno Bosne i Hercegovine, nezaobilazno upisao u kulturnu i političku istoriju naše zemlje. Posebno interesantne, originalne i značajne stavove akademik Redžić je iznio u ovom svom djelu. To su konstatovali promotori, svaki sa svog ugla viđenja. Šteta što sve tri promocije (i ono što je tom prilikom još rekao autor knjige Redžić) nijesu na odgovarajućem mjestu zajedno objavljene (to je bio moj prijedlog!). Naša politička javnost i istorijska nauka bi od toga neosporno imale konkretnu pomoć u svojim nastojanjima i dnevnoj borbi za nove i demokratskije pogled;. na život i društvo.

Dr. Lovrenović kaže: "Knjigu akademika Envera Redžića, 'Sto godina muslimanske politike u tezama i kontraverzama isforijske nauke', poslije knjige Srećka Džaje 'Nacionalnost, konfesionalnost Bosne i Hercegovine' (objavljene na njemačkom jeziku 1984. godine) smatram najvažnijim historiografskim djelom koje se u Bosni i Hercegovini pojavilo zadnjih nekoliko decenija".

"... kod nas se sa tom našom nesretnom i malom i, ponavljam to, zaista beznačajnom historijom postavlja danas ključno pitanje kako da prošlost postane povijest. Nikako ne možemo da savladamo taj jedan veliki krupan zadatak i zato smo neprestano, uzmite samo zadnjih deset godina, zarobljenici mitskih konstrukcija, ideologema, velikodržavnih projekata, ali u jednoj potpuno trivijalnoj, u jednoj pigmejskoj verziji koja ne može prebaciti daleko i ne može dobaciti daleko, jer smo objektivno mali i beznačajni, i onda se sva ta negativna energija, koja se akumulira na bazi pseudoznanosti, na bazi mitova, okreće protiv nas samih".

Dalje: "Mi nemamo stablirani režim povjesne istine. Zato imamo tri istine, tri biografije ove zemlje, zato imamo upravo iz njih proistekla tri liliputanska velikodržavna koncepta koji, svoju energiju iscrpljuju na nama, jer mi smo taoci historije. Da to ne bismo bili, da bismo se danas u tom smislu opismenili - potrebno je čitati Redžićevu knjigu".

U daljem svom izlaganju dr. Lovrenović komentariše još dva-tri stava koja se mogu dokučiti iz čitanja djela Envera Redžića. Spomenuću samo ovo: "U vezi sa takozvanim bogumilima Bošnjaci bi u ime svoje nacionalne emancipacije, u ime svoje nacionalne slobode, ako hoćete, ako je to tako važno, morali zaista naprosto uvažiti ozbiljnu znanost koja o tome priča, koja o tome govori. Redžić ovdje donosi panoramu tih mišljenja. Ona je, naravno, vezana opet za drugu tačku o kojoj Redžić također govori - to je primanje i širenje islama".

Komentarišući još druge stavove i pitanja u knjizi akademika Redžića, dr. Lovrenović se za moment zadržava na formulaciji jednog pitanja koje mi se čini izuzetno važnim i, mislim, originalnim. Do sada nikada nijesam čuo ovakvu značajnu fornmlaciju - "Osnovno pitanje, zapravo, koje se pred nas postavlja, osnovno pitanje koje historičari prije svih danas moraju postaviti i rješavati, jeste sljedeće i Redžićeva knjiga daje odgovor na to pitanje, zato sam tako oduševljen. Šta je za nas historija: oružje ili oruđe života? Nama historiju guraju kao oružje u ruku, mi nismo još terminološki raščistili sa dvojnim stvarima i zato ova Redžićeva knjiga (ne znam da li je ovako akademik Redžić postavio pitanje kako ga postavljamja), sasvim sigurno za mene daje odgovor na to vrlo važno pitanje. Historija kao oruđe, kao skup ideja za međusobno bolje uvažavanje, poznavanje."

Mislim da ovo samo nekoliko pogleda i pitanja, koje sam citirao iz promocije dr. Lovrenovića, dovoljno intrigira i dovoljno otkriva značajna mjesta zbog kojih treba temeljito čitati i za sebe uvažiti stavove i odgovore koje donosi nova knjiga akademika Redžića.