Nusret Omerika
DVA VOJNIKA JUSUFA IZ
ZAHUM MAHALE U MOSTARU |
|
Veliki i Uzvišeni
Darovatelj svega
odredi da Jusuf Dizdar, sih hadži Ismaila
iz Zahum mahale u Mostaru
bude glasonoša dobrih vijesti
u svijetu koji nije poznavao
i Carevini koju nije podnosio
Dok bijaše zapovjednik
pješadijskih odreda
što su silovito razbijali neprijateljske redove
od Gabele do Budima
svatko ga se bojaše
i na putevima kojim je prohodio
sa strahom se susretaše
A on
ljube svoje u Bosni dalekoj
u mohačkim ravnicama
samo se sjećaše
Istog dana kada bajrak ponese
i ključeve osvojenog grada
lično veziru donese
ljuba njegova prvog prosca odbi
A on
glas zlehudi u noći kišnoj
dugo slušaše
i Carevinu koju je služio
nečujno proklinjaše
Jer
ni dana, ni mjeseca, ni godine
kada ju je posljednji put vidio
sjetiti se
ne mogaše
Samo da se kose ne rasplelu
i dunje u dolafu ne uvehnu
samrtno uzdisaše
pa neka se sve carevine
šutnjom skamene i u stoljeća uliju
dok kolo avliji ne krene
i san zavičajni ne ozeleni
od Boga iskaše. |
|
|