Prof. dr Elbisa Ustamujić
OSEBUJNOST "SVEUČILIŠNOG PROFESORA"
Krunoslav Pranjić: "Iz-Bo-sne k Europi -
stilografijske svaštice",
Matica Hrvatska, Zagreb |
Na Studiju
za jezike Univerziteta u Mostaru gostovao je dr. Krunoslav Pranjić, redovni profesor na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu, osnivač i voditelj Katedre za stilistiku i
najznačajnije ime u oblasti lingvostilistike na južnoslovenskom prostoru.
Studenti i nastavnici jezika i književnosti imali su izvanrednu priliku da na posljednjim
časovima školske godine prisustvuju promociji nove knjige profesora Pranjića
i sa uživanjem saslušaju dvosatno izlaganje osebujne ličnosti i vrsnog, drugi su rekli,
virtuoznog ”jezikovnog uče” ili ”sveučilišnog učitelja”
kako autor sebe ponekad naziva.
Krunoslav Pranjić je naš zemljak, rođen je u Zenici
(1931.) gdje se školovao i maturirao. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu
diplomirao na Odsjeku za jugoslovenske jezike i književnosti i doktorirao 1967.godine.
Doktorska teza Jezik i stil Matoševe proze (monografski objavljena: ”Rad”
JAZU, Zagreb 1972.).
Knjige profesora Pranjića: Jezik i književno djelo (1968.) i Jezikom
i stilom kroza književnost (1988.), više puta preštampavane, postale su
neophodni udžbenici iz kojih su učile generacije studenata i profesora jezika i
književnosti. Treba reći da jedan značajan broj stručnjaka za jezik i književnost iz Bosne
i Hercegovine za svoje magisterije i doktorate duguju naukovanju u profesora Pranjića.
Neumorni predavač gostovao je na odsjecima za slavistiku u Kaliforniji i
Amsterdamu i učestvovao na simpozijima i seminarima na tridesetak
stranih univerziteta, te na mnogim tribinama društava nastavnika jezika i književnosti.
Najnovija Pranjićeva knjiga izašla je u izdanju Male
knjižnice Matice Hrvatske, 1998. godine pod, koliko impresivnim toliko
znakovitim naslovom: Iz-Bo-sne k Europi i podnaslovom (stilografijske
svaštice). Naslov se u predgovoru pravda tematskim rasponom tekstova, nastalih
posljednjih godina i sabranih u četiri poglavlja: Bosniensia, Croatica, Serbica,
Varia & Europea. Pod naslov stilografijske objašnjava se kao stiloopisno
što je i imenovanje primjenjenog metodološkog postupka, a svaštice upućuju na
iznorodnost izvješćivanja.
Počev od višeznačnosti čitanja naslova iznjedrenog bosanskom zbiljom, sve je u
knjizi provocirano ili aktualizirano zlim vremenima nadnesenim nad Bosnom
u godinama posljednjeg desetljeća.
U prvom tekstu Strah i mržnja u Bosni (kroz bosanska pismena),
namjera autora je istaknuta u motu ”Analizirani/re-kognoscirani - strah i mržnja - su
neutralizirani/sterilizirani!?” Na tom tragu će analizirati Andrićeve
tekstove u kojima je leit motiv: ”Bosna je zemlja straha i mržnje”,
zasnovan na historijskom iskustvu starih zapisa, a s plemenitom namjerom da bi se
zapriječila njihova razorna moć. Polazeći od aksiološkog kriterija ljudskih
vrijednosti, odmah na početku, iskazan je lični stav u univerzalizaciji: ”svaki
bi neindiferentan, dakle integralan, častan čovjek trebao da se osjeća (pa i ponaša)
kao pripadnik svake one bespomoćne nacije ili socijalne grupe nad kojom se vrši bilo
kakvo nasilje ili teror, kao što je npr. horor etničkog ćišćenja”.
Napisan je proljeća 1993.godine kada je sve u Bosni bilo dovedeno u
pitanje, iz izreke ”...enti zemlju koja Bosne nema”, koja ističe njenu ljudsku posebnost, autor izvodi gorku
analogiju ”... enti Bosnu koja zemlje nejmaaa!!”.
U radu Virtualnost dijakronijskih stilema prati historijski slijed
u razvoju stilematskih pojava (izražajne sugestivnosti i stilističke obilježenosti u
tekstovima franjevačkih pisaca Bosne Srebrene iz XVII i XVIII
stoljeća).
U trećem radu iz Bosniensie ponovo se vraća na staru temu O
jeziku i stilu fra Grginu: još jednoč (kao o vertikalnom kontinuitetu
stilematike franjevačkih spisatelja Bosne Srebrene). Pored stilističkih
osobenosti tekstova Martića spisatelja, ističe se da je djelovao kao
humanista- pragmatičar ”zauzimao se za tvarne i duhovne probitke svojih
zemljaka jednako pravoslavaca, muhamedanaca i katolika...”.
Iz Croatice, po broju radova je najopsežnija, čitamo: Eu-fonija/
Eu-ritmika u pjesništvu Ivana Slamniga; Krležini
stilistički aloglotizmi- idiologizmi; Jezikoslovna posredstva u opusu profesora Flakera;
stilističke zalihe hrvatske verzije Homerove ”Odiseje”; Znanstveni diskurs u hrvatskoj književnosti Slavka
Vežića.
Iz Srbice uvrštena su dva teksta napisana ranije ali posredovana
aktualnim događanjima: Miodraga Popovića Vidovdan i Časni krst;
(povodom knjige Ogledi iz književne arheologije) i Zbiljnost jedne monografije/
biografije, Miodrag Popović: ”Vuk Stefanović Karadžić”, promovišući princip istinitosti i etičnosti naučnika od
formata. Nažalost, velikosrpska mitomanija ”omatorjela i ostrvljena mišljenja i ponašanja” se
groteskno u tragičnoj historiji ponavljaju, primjećuje autor. Stilematika
Vinaverijana analizira jezik i stil Vinaverovih eseja, pa kao
što je Vinaver rekao za Šekspira da je riječi, jezik ”ošekspirio”,
analogijom Stanislav je ”ovinaverio”
srpski jezik, zaključuje profesor Pranjić.
U IV dijelu Varia & Europea - tekstovi su opet puni časnih
primjera intelektualne čestitosti i svjedočanstva etičnosti i savjesti: Magistri ludi;
Pristupna besjeda francuskoj prosvjetiteljskoj enciklopediji; Učenjak s vertebralnim
stupom, Erasmi, Roterrodami, Echo & Receptio in Croatia. A poruke Erazmove
su: demokratska, liberalna misao, razum i tolerancija, mir i socijalni napredak, sve i
danas prijeko potrebno. Knjiga profesora Krunoslava Pranjića Iz-Bos-ne k Europi
može se preporučiti za pomno čitanje sa uživanjem, ili da se poslužimo riječima
(čituckati, iščitavati, učit-učitˇ - Guštatˇ!) što ih je izrekao za djelo
profesora Flakera, autor i sam sjajan stilista i nadahnuti jezikotvorac.
Knjiga je poučna iz više razloga, to je neophodan udžbenik stilistike
kao metodologije proučavanja književnosti i stilističke terminologije. Poučna je i
otvorenošću prema jezičkoj materiji, koja se u Pranjićevoj radionici podatno nudi za
komunikaciju, pri čemu bez ikakvih ograda poseže za sinonimijom ili nadahnutim
analogijama stvara nove pojmove, a sve se to potpuno otima politici i ideologizaciji
jezika i kulture na sceni posljednje decenije. Nastala u ”zlu
brjemenu” knjiga je svjedočanstvo visokomoralnog kredibiliteta njenog
autora i na tome mu svaka čast. |
|
