Rezah i dijelih
svakidašnjicu

na bol
na san
na stvarnost

Od sna
uzeše svi

Od stvarnosti
samo malobrojni

Bol
velikodušno ostaviše
meni

SIZIFOVE MUKE

Snove donesoh
velike i lijepe

Darivah ih prolaznicima
koji me u čudu
gledahu
kao da sam iz
neke druge
galaksije

Pokušah ispraviti
krive Drine
smiriti pometnju
neba i planina
ljubav i život
u vječnost harfine glazbe
pretočiti

Nadjačaše me
sablasti
balkanske
u šupljinama vjetra
skrite

USPOREDBA

Planine imaju svoje
nebo
svoje sunce
i svoje kiše

Planine imaju svoje
brloge vučje
pećine tamne
vukodlake i vile

Planine imaju svoje
postojanje
i svoju vječnost

Ja
umorne oči
prazne ruke
korak
u neumitnoj
prolaznosti
izgubljen

TKO MOŽE

Zablude rastu u
noći

Jutrom ih
zalijevamo
danju cvjetaju

Ciklus se
ponavlja
Krug zatvara

Treba smoći snage
izdržati
vremena
iz kojih
izlaska
nema