|
Sunce izmjerilo pola dana,
Pregrijani vjetarac miris
Borovih iglica u krvotok uvlači.
Kroz vez grana Neretva mi šapće:
Tu li se liječiš od svježih rana;
Nemoj da ti krila izrastu,
I misao presadiš u kamen,
Što mi po rebrima zvoni.
Odgraničenim dubinama ubrzano klizim,
Svako zrnce pjeska oplođeno,
A dlanovi trudno nebo umnožavaju.
Slatka tišina podzemne kosti budi,
Bože,
Ne navijaj vremenski sat,
U borovom pupoljku hoću da odrastem.
|