Klara Poljarević
BREGAVO, PJESMO! |
|
bregavo,
čuješ
li me
ili si zauzeta
ispisivanjem
novih stihova?
bregavo,
vidiš li me?
lik svoj nazirem
u zrcalu
tvojih voda
i imaš me,
mene kao i sve
što
šetahu
tvojim obalama.
opijeni tvojim
grgoljenjem,
tvojim svjetlucanjem,
tvojim šaputanjem,
zavedeni tvojim
milovanjem,
zaluđeni tvojim
nestajanjem
slušamo te,
u strahu,
prestravljeni
možda te jednom
neće biti.
o, bregavo,
o, pjesmo glasna,
ti si krv
naših žila
limfa naših rana
znoj i suza
vino i nektar
jedini razlog
našeg postojanja.
i kad odemo
i kad nas tu nema
zvuk tvog glasa
odjekuje u nama
kao zov i pozdrav
davnih pokoljenja.
ni samoća, ni tišina
nije više nijema.
|
|
|
