Ivo Mijo Andrić
VRELO BOSNE |
|
To nisu izvori to su rajske grudi
Iz kojih ističu kapi svete vode
Uspavane trave dodir rose budi
Obale talasni stampedo predvode.
Sa rubova neba spušta se svježina
U podnožju cvate ruža od vjetrova
Iz korijena zemlje izniče planina
Dok pucaju kore zrelih kestenova.
Mjesto gdje nevjerni traže svetilište
Rastače okove sa božijih ruku
Za robinje vatre zadnje odrediše
Na kome ispiru ljubav, znoj i muku.
Šapuće
žubor povijest grude posne
Prolazi granice međe potkopava
Miri se sa plodnim ravnicama Bosne
Dok ga ne ispije ožednjela Sava.
Ostaju izvori kao rajske grudi
Da nas opijaju kapima bistrine
Dok pospane trave dodir rose budi
Kupaju se vrela prahom mjesečine.
|
|
|
