Zilhad Ključanin
IZLAZEĆI IZ
VIGELANDS ANEGGETA |
|
Munibu Delaliću
Da bi se majka i dijete zagrlili
potrebno je da historija miruje
barem dvjesto godina.
A dobra je ona država
u kojoj, godišnje, padne suza
koliko za jednu maštrafu.
Sve ostalo je nostalgija:
burovno vrime, srića tvoja
srića sva: di je nebo tu sam ja.
I majka koja ne grli dijete
zadnjih petstotina godina. Dok
maštrafu suza sakupi svakog južnog
jutra.
(Oslo. 22.10.1999.)
VIDIKOVAC
Tek izašli iz rata, sjedimo
na terasi
stare planinske kuće, i dobujemo
prstima po stolu: viseći most
s drvenim tipkama, i muzika
vodopada, mlada od ušne membrane.
Crv u dubovima, crvotočina
u grudima, tuga. Čekamo
da nas stolice na rasklapanje
katapultiraju u mjesečinu, iz
cuga.
(Plitvice, 1.10.1996.)
|
|
|
|
POČETKOM STOLJEĆA
Danas,
čitavo
vrijeme
obrće se, za jedan milenij.
Čistim
dlanom,
toliko da uščuvam opreznost
i red, prašinu spiram sa knjiga.
U šaren ćup, na čioj caklini,
još uvijek,
mladi evropski bog povraća kamen,
lažnog
sina - u glinu, skupljeno slažem,
sloj po sloj.
Zaustaviti dah toliko
da se ogleda zjenica povrh
prhutnog sjaja -
sva radost je moja. I moć.
Starim
Mladim?
I poklopac uzvine prah.
Ako utrnem ovaj dan, šepesa
kazaljkin krak:
velika, velika, mala...
Pod prozorom, nešto povraća u
mrak.
(Bihać, 1.1.2000, po verziji od
13.6.1985.)
MOJA ZEMLJA
Moja zemlja
gostoljubiva je
za rat
ovdje
istinski žive
jedino preci
(Sanski Most, 1.9.1996.)
|
|
|