o
Mostujte sa nama
Arhiva
Frida Kahlo - Autoprtret s majmunom

Home · Info · Arhiva ·
Novi broj · Traži · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 128-129 (39-40 - nova serija)

Godina XXVI juli-avgust/srpanj-kolovoz 2000.
Prethodna · Sadržaj · Slijedeća

Slovo urednikovo - Alija Kebo
SAFET I NEVEN

Trinaestog juna ove godine dogodio se historijski susret lidera, nekada do krvi zavađenih dvaju Koreja u Pjongjangu gdje su jedan drugom rekli - ”mi smo jedan narod!”

Daj Bože, da se i kod nas nešto slično čuje, pa da pod vođstvom Safeta Oručevića i Nevena Tomića podijeljeni Mostar ode u prošlost.


Ali, srce je puno ožiljaka. Sve se zebnje slile u nj, pa mjesta više nema. U pamćenju poređano desetak mučnih i gorkih godina. Zgurile se. Potamnile. Osijedile od čekanja...

Drugo je pitanje: da li Safet i Neven mogu promijeniti stanje u Mostaru. Ne mogu - stanje mogu mijenjati svi, svi zajedno.

Njih dvojica krče trnovit korov kroz koji, i ne svojom krivicom prolazi ovaj grad, u čemu bi trebalo da im pomognu svi, i borci i dijasporci, i fratri i hodže i popovi, i asfaltići i livadići...

Zato, gospodo Oručeviću i Tomiću, autor ovog Slova, obraćajući se Vama, obraća se svim Vašim saradnicima, kako onim iz stranaka što su na vlasti, tako i onim što nisu na vlasti i onim, što će, možda, doći na vlast - da učinite što god možete da Mostar za međunarodnu zajednicu ne postane najveća muka i bruka, grad koji se leluja i topi, na julskom suncu.

Možda smo, do sada, bili isuviše privikli da svijet brine našu brigu, da rješava naše sporove, da misli našu misao. Ili smo, kao prije računali da ćemo, kobajagi, mi sami riješiti sve probleme u ovom gradu gdje su četiri strane svijeta gubile svakodnevnu naviku razdvajanja i gdje se četiri strane svijeta sljubljuju u jedan vidik ljudskosti i nadanja. Eh, pusto!

U nemoći da racionalno objasni postupke nekih ekstremista koji Mostar vraćaju u srednji vijek, i to što se s nama dešava, običnom građaninu, Mostarcu se čini da smo, jednostavno, poludjeli. Razjedinjavanje među dva, tri naroda je, kaže građanin, totalno, dugo traje, pa se pita: je li to jedinstvo ikada i postojalo, ili je bilo vještačko, pa sada olabavilo. Čovjeku se, naprosto, ledi krv u žilama od tvrdoglavosti tih ekstremista koji izazivaju stare razmirice i nude nam perspektivu gladnih i neizvjesnih godina.
Dzevad Drocic - Starac i mjesec

Ali, kao umni i demokratski opredijeljeni ljudi, Safet i Neven znaju da je budućnost mostarskog naroda zavisna od savladavanja zla u njemu samom. Mostara bez Mostaraca nema. Svaka čast pridošlim Nevesinjcima, Gačanima, Čapljincima, Širokobriježanima, Gruđanima, Konjičanima, ali Mostar bez Mostaraca (i Bošnjaka i Srba i Hrvata) podsjeća na ljušturu izumrlog puža koju možete, kad god hoćete, izmrviti među prstima.

Što je najvažnije, u Safetovom i Nevenovom okruženju, pored onih zakletih dušmana jedinstvenog Mostara i onih što ne vole Bosnu i Hercegovinu (a ona je, i ovakva kakva je, sa svim nedostacima, naša) ima ljudi dobre volje, kompetentnih i odgovornih - da svi potezi što se zadnjih sedmica čine ne budu forme radi, već istinski i potpuni sadržaj jednog trajnog izrastanja Mostara u normalni grad.

Čini se da nikad, od početka rata, sastanci i dogovori u Gradskoj upravi nisu bili bliži, prisniji i ljudskiji.

Mnogi su, doduše, zamjerili Oručeviću što je na utakmici
Zrinjski - Đerzelez navijao za Zrinjski. Po toj logici onda bi, vele, kada Velež bude igrao s Posušjem i Tomić trebalo da navija za ”rođene.

Znaš kada će se to desiti?”, pita jedan navijač drugog. Kada?”, ovaj se interesuje. ”Nikada... možda ni tada”, odgovara prvi...

Izgleda, Mostarci strahuju od novog
šurovanja između HDZ i SDA - da se opet, gluho bilo, ne počnu zauzlavati zastave na Balinovcu; da opet lokalni radio, po 10 puta (!) na dan vrti onu poznatu krilaticu s početka rata: Braćo Hrvati i Muslimani / zajedno smo mnogo jači / jer mi nismo osvajačiiiiii, te da se ponovi onaj stari scenarij sa sabirnim logorom na Stadionu (kao u Čileu!), pa onda: progoni, izgoni, silovanja, ubijanja, pljačke, Heliodrom, Dretelj, Ljubuški, Dobrkovići...
Ali, nadati se da ovo ljeto i ljeta što dolaze budu ljeta bez pogodbe i uzmaka pred silama zla u gradu na Neretvi. Nastale incidente valja u hodu rješavati.

Ako ogromnoj većini Mostaraca smeta džinovski križ na Humu, postavljen na bunkeru odakle su HVO i HV ubijali Bošnjake i razvaljivali grad, drugima, pak, smeta prejako oglašavanje mujezina s mostarskih munara koje započne u rani sabah i ponavlja se do jacije (što kao
drečavu religioznost kritikuje i dr. Smail Balić u svojoj najnovijoj knjizi Zaboravljeni islam; str. 307.)

A kada ne bi bilo ovakvih izazova, mažda bi se postepeno ukidale linije razdvajanja, i, one fizičke i duhovne, odstranjivale vještačke barijere i stvarao jedan mozaik, jedan krajičak Evrope i svijeta u Mostaru gdje bi svaki narod bio
”svoj”, blizak i drag, svaka kultura imala svoj fluorescentni kamen svjetlosti.

I tolerancija koja je decenijama i vijekovima miješala vode Neretve i Radobolje, postala bi i sada najjača svjetlost u vremenu u kojem živimo i koja opet spaja narode i zbližava komšije, stare znance i prijatelje po čovjekoljublju.

To bi ujedno bio najljepši ukras ovog grada koji je odvajkada bio poklonik svjetlosti i sunca, kao najvećeg božanstva.

I najveći spomenik Safeta i Nevena, ali i svih nas, bez obzira na to gdje nas je, i koja majka rodila.

Prethodna · Sadržaj · Slijedeća

Niaz Omerovic - Hommage majci Bosnjakinji

Home · Info · Arhiva ·
Novi broj · Traži · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Časopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobođen je plaćanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright © 1995-2001 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Sadržaj obnovljen: 14-05-2004

Design by © 1998-2001
HarisTucakovic, Sweden
oo