o

Home · Info · Arhiva ·
Novi broj · Traži · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 127 (38 - nova serija)

Godina XXVI juni-lipanj 2000.
Prethodna · Sadržaj · Slijedeća

Esad Kurtović
HERCEGOVAC U SRCU BOSNE
Visoko i njegova okolina u djelu Pava Anđelića
(Povodom 80-godišnjice rođenja i 25-godišnjice smrti
Pava Anđelića)

Djelo dr. Pava Anđelića, sa 4 samostalne knjige, 5 knjiga u kojima se pojavljuje kao koautor i preko 80 radova u stručnoj periodici uvodi nas pred jednog od plodnijih djelatnika. Recenzije, prikazi i osvrti, te napisi prigodnog karaktera njegovo djelo predstavljaju značajnom i nezaobilaznom osnovom u razumijevanju bosanskog srednjovjekovlja. Opus Pava Anđelića mogao bi se u grubim crtama različito klasificirati i kvalificirati uočavanjem širine tematskih okvira i dubine ostvarenih spoznaja. Shvaćanje temeljitosti pripreme, raznolikost upotrebljenih metoda i osmišljena prezentacija dostignutih rezultata ističu ga kao predanog istraživača i stvaraoca. Dimenzija njegovog djela praćena je i prati se visokom stručnom i literaturnom ovisnošću, upotpunjujući potrebu valorizacije sveukupnog djela putem detaljnije analize.

Pavao Anđelić rođen je 29.02.1920. u selu Sultići, općina Konjic, u zemljoradničkoj porodici. Osnovnu školu završio je u obližnjoj Seonici 1931. Franjevačku gimnaziju, osam razreda, završio je u Visokom 1940. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1947. U periodu 1948-1954. obavljao je dužnost sudije sreskog suda u Konjicu. U okviru Sekcije za historiju pri tadašnjem KUD-'Neretva' počinje istraživati "historijsku prošlost svoga kraja". Vanredno je studirao historiju 1951-1957. na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, zadovoljivši se uspješnim polaganjima temeljnih predmeta: Arheologije (A. Benac), Pomoćnih historijskih nauka (F. Hauptmann), Historijske metodologije (B. Đurđev) i Latinskog jezika (A. Tuzlić). Od 1954. do 1955. referent je u Zavodu za zaštitu spomenika kulture NR BiH u Sarajevu. U Zemaljski muzej, njegovo Arheološko odjeljenje, prelazi 1955. i počinje raditi kao kustos za kasni srednji vijek, da bi vremenom, razvojno, prošao sva zvanja stručnog usavršavanja i na kraju ušao u zasluženu mirovinu. Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1972.

Dr Pavao Anđelić, arheolog i historičar, prepoznatljiv je autoritet u više oblasti izučavanja srednjovjekovne Bosne, arheologije, sfragistike, diplomatike, topografije, političke i kulturne historije. Najznačajnija njegova djela su Srednjovje- kovni pečati Bosne i Hereegovine (1970), Bobovac i Kraljeva Sutjeska - stolna mjesta bosanskih vladara (1973), Historijski spomenici Konjica i njegove okoline (1975), Studije o teritorijalnopolitičkoj organizaciji srednjovjekovne Bosne (1982), učešće u izradi Bosanskohercegovačke književne hrestomatije (1974), učešće u izradi monografije Visoko i njegova okolina (1984), obrada srednjovjekovne Bosne u Kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine (1966, 1984)(2) te rad na topografiji niza župa srednjovjekovne Bosne i Huma. Za svoj rad i ostvarene rezultate primio je istaknuta priznanja svoga vremena. Odlikovan je Ordenom zasluga za narod, za izuzetan doprinos razvoju nauke i kulture. Dobitnik je 27-julske nagrade, nagrade "Veselin Masleša" i Trećeaprilske plakete općine Konjic.

U dnevnoj štampi i prigodnim nekrolozima zabilježeno je da je Pavao Anđelić umro 07.08.1985. u "svojoj kući za odmor" u rodnim Sultićima, da je "iznenada preminuo", "nenadano", "prerano", da je "prije nekoliko mjeseci" otišao u mirovinu, da je bio "doskorašnji savjetnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine", te da je sahranjen u rodnom selu 09.08.1985. Zabilježeno je i da je počinjao raditi na drugom dijelu knjige o Konjicu(1).
Ranka Mutevelic - Starinski motiv

Područje uže Bosne, i danas možemo slobodno reći "Anđelićeve Bosne" i visočke kotline, jedno je od kompleksnijih tematskih okvira u koje je, prvo bi se pomislilo - Anđelić navraćao, uspješno se zadržavajući, pa na kraju shvatilo da je ono bilo njegovom stvaralačkom preokupacijom. Završeno gimnazijsko školovanje upravo u Visokom, misaono i spoznajno je utjecalo na njegovo kasnije stručno poznavanje, i omogućavalo lakše i čvršće vezivanje za visočki kraj i njegove znamenitosti.

Hronološki, područje Visokog u Anđelićevom interesu pojavljuje se u javnosti 1961, u radu kojim je obrađivao reviziju čitanja Kulinove ploče. Tada nam Anđelić otkriva da je još ljeta 1958, vršio prikupljanje orijentacionih podataka za detaljno rekognisciranje okoline Visokog. To je bio zamah dugotrajnom radu čiji se okviri stvaralačke obrade visočkog kraja mogu pratiti nizom stepenika i vrhuncem u monografiji o Visokom iz 1984. Ujedno, to je i zamah modernijeg pristupa, prije svega, arheologiji srednjovjekovne Bosne, u kojem se Anđelić opravdano predstavlja najozbiljnijim predstavnikom. Ispitujući teren i prateći mogućnost popune teksta Kulinove ploče, dolazi do zaključka da natpis predstavlja prikaz "tehnološog procesa građenja crkve". Nalazeći neke paralele u očuvanim oronimima Kučin i Kučaj te da se Kulinova crkva nalazila na području sela Muhašinovići i u njegovoj bližoj okolini, Anđelić predlaže da se i zagonetno Kučevsko zagorje s Kulinove ploče treba tražiti u okolini Visokog.(2)

Proučavajući ornamentiku na tekstilu u srednjovjekovnoj zbirci Zemaljskog muzeja u Sarajevu, maja 1961., Anđelića su zaintrigirali ostaci brokatne tkanine koji potječu iz sela Arnautovići kod Visokog. Iskopavanja u Arnautovićima vršena su 1909/1910. pod nadzorom Karla Pača (Patsch), ali rezultati nisu bili objavljeni. Anđelić je u nesređenim nalazima prepoznao zlatom vezene grbove bosanskih kraljeva Kotromanića, pretpostavio da se radi o nalazima iz njihovih grobnica i pokrenuo pitanje revizionog iskopavanja u Arnautovićima.(3)

U svojoj tezi o Bobovcu i Kraljevoj Sutjesci, stolnim mjestima bosanskih vladara, prezentirajući kvalitetne rezultate obimnih istraživanja iz perioda 1959-1970.g. neminovno je obrađivao područje visočke kotline, ističući ga kao politički, vjerski, privredni i kulturni centar srednjovjekovne Bosne. Visoko je predstavljeno i kao stolno mjesto bosanskih vladara. Tada se Anđelić našao i pred najvećom dilemom visočkog kraja - problemom "Bosne" - njenog teritorijalno- političkog naziva i ustrojstva. Na priloženoj karti župa, gradova i naselja gradskog tipa u Gornjoj Bosni, Anđelić identificira područje Visokog s nejasnim pominjanjem naziva župe, vladarskim dvorovima (Moštre i Visoko), utvrđeniin gradovima (Čajno, Kopači, Grajani, Visoko) i naseljem gradskog tipa Visoko. Za sam termin i odgovarajući status neke župe u ovom kraju Anđelić nije pronašao konkretnih dokaza. Naprotiv, poduzevši niz radnji na topografiji centralne Bosne, utvrdio je granice župa koje su se prostirale oko visočkog bazena: Trstivnice, Lepenice i Vidogošće.(4) Njihov položaj jasno ocrtava međuprostor koji približno odgovara veličini jedne župe, pa se čini odmjerenim zaključak, da je i tu egzistirala odgovarajuća teritorijalno-politička jedinica. Bez obzira na moguće pretpostavke koje iznosi, redovno naglašavajući da se radi o hipotezama, uz ključno saznanje da se postojanje političkog distrikta u okolini Visokog ne može osporiti, Anđelićevo zaključivanje je vrlo oprezno - ime i status te jedinice teže je riješiti. Ime Bosna je dominantno u pokušajima riješavanja tog pitanja, a njen status i ustrojstvo u dosta bliskoj vezi s bosanskim vladarima. Kako se najstariji poznati centar srednjovjekovne bosanske države posmatra kroz ovo područje, Anđelić predlaže da se i Desnek Konstantina VII Porfirogeneta treba u njemu tražiti.(5)

Dalji rad na području visočkog kraja sastavnica je višegodišnjeg projekta na izradi monografije o Visokom, u kojemu je Anđelić svoje početne stručne inicijative i realizirao. Neki rezuttati bili su prezentirani javnosti i prije nego je monografija izašla.

Jedna od takvih zaokruženih cjelina je i razmatranje o urbanističkom sklopu srednjovjekovnog Visokog u Bosni. Urbanu aglomeraciju Visokog Anđelić prezentira kroz dvije složene cjeline. Jednu, stariju, srednjovjekovni grad Visoki, na Visočici, čini tvrdava, naselje uz tvrđavu zaštićeno bedemima, još jedno naselje izvan bedema, groblje i kuća (hiža) bosanskih krstjana. Druga cjelina, varoš Podvisoki, naslonjena je na grad Visoki u sjeveroistočnom i istočnom podnožju Visočice. Ono se razvija kao otvoreno trgovačko središte i vremenom dobija svoj naseobinski embrion. Osim trgovine i zanatstva, značajnu ulogu u njegovom razvoju ima i poljoprivreda. Većinu urbanih komponenata modernijeg Visokog Anđelić smatra formiranim još u srednjem vijeku. Na primjeru Visokog prepoznaje i karakteristična svojstva naselja srednjovjekovne Bosne.(6)

Ranije spomenute inicijative za revizionim iskopavanjem u Arnautovićima, pod Anđelićevim nadzorom vršena su 1976.-1978. Najveći dio Anđelićevih pretpostavki potvrđen je u zaključcima nakon izvršenog iskopavanja. U crkvi u Arnautovićima sahranjen je prvi bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić, a pretpostavka je da je tu bio sahranjen i Stjepan II Kotromanić. U glavnom zaključku prezentirano je Mile kao krunidbena i grobna crkva bosanskih vladara. Anđelić pokušava da dotad poznate podatke narativne i arhivske građe konfrontira sa svojim rezultatima i dolazi do zaključka da bi se izolirano posmatran tekst Mavra Orbina mogao povezati s krunidbenom i grobnom crkvom bosanskih vladara u Milima u aktu Tvrtkovog krunisanja, navodeći i kontradikciju koju pruža Tvrtkova povelja iz 1378. kao neriješeni izvorni pokazatelj za konačno riješenje tog pitanja. Po Anđeliću, osim mjesta krunjenja i mjesta gdje su sahranjivani bosanski vladari, Mile su i zborno mjesto za održavanje državnih sabora, mjesto čuvanja javnih isprava i sjedište vjerskih institucija, - po svemu centralno mjesto bosanske srednjovjekovne države.(7)

Respektabilna dostignuća Pava Anđelić našla su svoju potvrdu u struci. U drugom izdanju Enciklopedije Jugoslavije pojavljuje se, pored novog teksta o Bobovcu, prvi put i natuknica o Arnautovićima u Anđelićevoj izvedbi!(8)

Pripremljene stavove za buduću monografiju Anđelić je ponudio javnosti i kroz pokušaj teoretskog osmišljavanja dileme oko "stare Bosne", putem priloga objavljenog u izabranim radovima o teritorijalnopolitičkoj organizaciji srednjovjekovne Bosne. Konstatirajući da je teritorijalni i politički sadržaj imena Bosna kroz milenij širenja prošao brojne faze, te da mu je detaljno proučavanje teritorija u samom državnom središtu omogućilo neke nove spoznaje, Anđelić izdvaja i predlaže svoje razmatranje o pojmu Bosna u ranijim fazama prošlosti. U identificiranju najužeg, embrionog sadržaja, smatra da je "naselje tipa teritorijalne općine", smještene u visočkom polju i njegovom pribrežju, najstariji i najuži sadržaj pojma Bosne kao teritorijalno- političke zajednice. Daljnju fazu bi predstavljalo širenje Bosne na "Radovlju, Porječane, Gračanicu, Nadvisoki (?), Kralupe i Godušu", "gotovo doslovno, današnji teritorij visočke općine", prelazeći u jedinicu višeg ranga, u župu ili u kategoriju političkih zajednica ranga župe. Treću fazu činilo bi teritorijalno širenje imena Bosna na teritorijalnu organizaciju ranga zemlje - države, jedne od sklavinija, organizirane među doseljenim Slavenima tokom 7. i 8. st. To je teritorij pod župama: Bosna, Vidogošća ili Vogošća, Vrhbosna, Lepenica, Lašva, Brod i Trstivnica, a s druge strane to je i okvir koji Anđelić pretpostavlja prvim pomenima Bosne u pisanim izvorima.(9)

Monografija "Visoko i okolina kroz historiju I", rezultat je šestogodišnjeg projektnog rada više autora (1976-1982). Stručne pripreme oko pisanja i izdavanja knjige vodio je Pavao Anđelić. Autor je uvodnog poglavlja o geopolitičkom položaju Visokog i najobimnijeg dijela knjige koji promatra visočko područje u srednjem vijeku.(10) U koncipiranju srednjovjekovnog razdoblja izdvaja tri značajne cjeline kojima su obrađeni društveno-politički okviri, kulturnohistorijska baština i ekonomska historija visočkog kraja. Ona su vezivino tkivo koje obuhvata Anđelićeve dotadašnje i novije rezultate u proučavanju visočkog područja.

Pored vlastitih istraživanja, Anđelić je iskoristio saznanja prethodnika, pratio i primjenjivao dostignuća savremenika i kroz relevantne spoznaje ostvario cjelovitu sliku slabo poznatog središta srednjovjekovne bosanske države. Anđelićevi zahvati kao arheologa i historičara, pristup topografiji, arhitekturi, heraldici, toponomastici, etnologiji i drugim oblastima, pokazuju vrijedne metodološke i stvaralačke napore u prevazilaženju kompleksnosti izvorne građe bosanskog srednjovjekovlja. Središte bosanske srednjovjekovne države sa intrigantnim nepoznanicama, pored stručno elaboriranih vrijednih osvježavanja i nemjerljivih osvjetljavanja, Anđelićevim prisustvom, preokupacijom i željom da se postigne maksimum spoznaje, rezultirao je i teorijskim obrazloženjima bosanskog srednjovjekovlja. Ne može se, a ne istaći, da su ona, uz složeni izraz iskazanih rezultata i unapređenja više stručnih oblasti, odmjeravanje snage čovjeka pred nepoznatim vremenom. Velike djelatnike, kakav je Anđelić, sa istesanim zaključcima i postavljanjem problema kao naučnim doprinosima, upravo takve dimenzije i krase.

Proučavanje visočkog područja, centra srednjovjekovne bosanske države, neminovno je ostavilo traga i u Anđelićevim radovima na kulturnoj historiji srednjovje- kovne Bosne, u Enciklopediji Jugoslavije i Arheološkom leksikonu BiH, najznačajnijim izdanjima Anđelićevog vremena.(11) U njima Anđelić dominira s formiranim stručnim profilom istraživača i metodologa, arheologa i historičara koji je dugogodišnjim istraživanjima obilježio i značajnim rezultatima unaprijedio saznanja o srednjovjekovnoj Bosni.

1 - O životu i djelu Pava Anđelića osnovne podatke pružaju: Anđelić P., Biografija i bibliografija objavljenih radova dr Pave Anđelić, "Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura", Radovi III, Zenica 1973, 505-506; Čović Borivoj, Anđelić Pavao, Enciklopedija Jugoslavije I, 2. izdanje, Jugoslavenski leksikografski zavod, (dalje: EJ, JLZ) Zagreb 1980, 141; Stipčević-Despotović Anđelka, Anđelić Pavao, Hrvatski biografski leksakon, I, JLZ, Zagreb 1983, l59; Badžak E., Umro dr Pavao Anđelić, Oslobođenje XLII/l3339, Sarajevo 09.08.1985, 6; Čovic B., Dr Pavao Anđelić, Oslobođenje XLII/l3352, Sarajevo 22.08.1985, 5; Sivrić Marijan, In memoriam - Dr Pavao Anđelić, Tribunia 9, Trebinje 1985, 78; Čović B., Pavao Anđelić 1920-1985, Glasnik Zemaljskog muzeja (Arheologija), Nova serija 40/41 (dalje: GZM), Sarajevo 1985-1986, 7-9; Glavaš Tihomir, Izbor iz bibliografije naučnih radova dra Pavla Anđelića, na istom mjestu, 10-12; Babić Mirko, In memoriam - dr. Pavao Anđelić, Historijski zbornik 39, Zagreb 1986, 364-365; Čovic B., Anđelić Pavao, Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine (dalje: AL BiH), Tom I, Zemaljski muzej, Sarajevo 1988., 53; Marijanović Branislav, Pavo Anđelić, Napredak kalendar za 1991, Sarajevo 1990, 169-170; ... Anđelić Pavao, "Suradnici Hrvatske misli", Hrvatska misao 6, Sarajevo 1998, 223.
2 - Anđelić P., Revizija čitanja Kulinove ploče, GZM 15-16, Sarajevo 1961, 287-308.
3 - "Ruševine u Arnautovićima predstavljaju prvorazredno arheološko nalazište čiji materijal baca novo svjetlo na čitav niz problema srednjovjekovne bosanske historije", ISTI, Grobovi bosanskih kraljeva u Arnautovićima kod Visokog, GZM 17, Sarajevo 1962, 165-171 + I tabla.
4 - ISTI, - Arheološka ispitivanja, "Lepenica - priroda, stanovništvo, privreda i zdravlje", Posebna izdanja Naučnog društva Bosne i Hercegovine 3, Sarajevo 1963, 173-191; ISTI, Stara bosanska župa Vidogošća ili Vogošća, GZM 26, Sarajevo 1971, 337-346; ISTI, Bobovac i Kraljeva Sutjeska, stolna mjesta bosanskih vladara u XIV i XV stoljecu, Veselin Masleša, Biblioteka Kulturno nasljeđe, Sarajevo 1973.
5 - ISTI, Bobovac i Kraljeva Sutjeska, stolna nijesta bosanskih vladara u XIV i XV stoljeću.
6 - ISTI, Der urbanistische Komplex des mittelaleterichen Visoki in Bosnien, Balcanoslavica 8, Prilep 1979, 101-114.
7 - ISTI, Krunidbena i grobna crkva bosanskih vladara u Milima (Arnautovićima) kod Visokog, GZM 34 (1979), Sarajevo 1980, 183-247.
8 - ISTI, Arnautovići, EJ I, 2. izdanje, JLZ, Zagreb 1980, 297.
9 - ISTI, Teritorijalno širenje imena Bosna u prvim stoljećima razvitka, "Studije o teritorijalnopolitičkoj organizaciji srednjovjekovne Bosne", Svjetlost, Sarajevo 1982, 31-34.
10 - ISTI, Uvod: Geopolitički položaj Visokog (9-11); Srednji vijek: Doba stare bosanske države (101-309), "Visoko i okolina kroz historiju I", Visoko 1984.
11 - ISTI, Doba srednjovjekovne bosanske države, "Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do početka turske vladavine", 1. izdanje, Veselin Masleša, Sarajevo 1966, 405-536; ISTI, Doba srednjovjekovne bosanske države, "Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast", (dopunjeno 2. izdanje), Veselin Masleša, Sarajevo 1984, 435-587; ISTI, Fortifikacijska (fortifikaciona) arhitektura (Bosna i Hercegovina) (203-204), Grb (Bosna i Hercegovina) (556-557), Heraldika (Bosna i Hercegovina) (687-688), EJ TV, 2. izdanje, JLZ, Zagreb 1986; ISTI, Kasni srednji vijek, Arheološko-istorijski osvrt (44-49), Dvor (73), Grad (81-82), Renesansa (148), Romanika (148-149), Opšti leksikografski dio, AL BiH, Tom I, Zemaljski muzej, Sarajevo 1988, ISTI, Arnautovići (s Benac Alojz), Bedem (Grajani, Visoko) (14), Biskupići (Visoko) (15), Čajan-Grad (Visoko) (16-17), Grad (Dobrinje, Visoko) (18), Gradina (Kopači, Visoko), Visoki (27), Visoko (27-28), Zgonovi (Visoko) (28), AL BiH, Tom II, Zemaljski muzej, Sarajevo 1988.

Prethodna · Sadržaj · Slijedeća

Mersad Berber - Iz kataloga "Graphic prints 2000"

Home · Info · Arhiva ·
Novi broj · Traži · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Časopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobođen je plaćanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright © 1995-2000 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Sadržaj obnovljen: 14-05-2004

Design by © 1998-2000
HarisTucakovic, Sweden
oo