o
Mostujte sa nama
Arhiva
Vlado Puljic - Hommage Pocitelju

Home · Info · Arhiva ·
Novi broj · Traži · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 125-126 (36-37 - nova serija)

Godina XXVI april-travanj/maj-svibanj 2000.
Prethodna · Sadržaj · Slijedeća

Henrik Wergeland

PROLJEĆU


O proljeće! proljeće! spasi me!

Niko te nije volio od mene nježnije.

Tvoja je prva trava meni vrednija od smaragda.
Zovem ljubice tvoje uresom godišnjim,
iako dobro znadem - i ruže će doći.

Često se one strasno oko mene obviju.
To je kao da te princeze vole.
Al pobjegoh: Ljubica, proljeća kćer, vjeru je moju imala.

Svjedoči, ljubico, zbog čeg strasno klećah!
Svjedoči, maslačku prezreni i podbjelu,
o vama brinuh više neg o zlatu, o djeci proljeća!

Svjedoči, lasto, priredih gozbu za te, glasnico proljeća,
kao kad se domu vrati izgubljeno dijete.

Potraži gospodare oblaka i moli ih da ne stresaju iglice
u grudi moje s njihovih hladnih plavih visina

Svjedoči, staro drvo, koga to uzgajah poput božanstva, i
pupoljke pokaži koje govorih svakog proljeća živahnijeg neg biserje!

Svjedoči, kako te često sa štovanjem
praunukovim grlih poput svojega pradjeda
Ah da, kako često ne poželjeh biti mlad javor
tvojeg besmrtna korijena i da krošnju pomiješam s tvojom!

Da, stari, za mene svjedoči! Tebi će vjerovati.
Ti si dostojanstven kao patrijarh.

Moli za me, prosut ću vino na tvoje korijene
i poljupcem ti ožiljke liječit.

Sva tvoja krošnja mora biti u najljepšem u svijetlom u zelenom,
svo tvoje lišće šumiti.

O proljeće, stari me zove, iako je promukao.
On k nebu ruke pruža, i ljubice, tvoja
plavooka djeca, kleče i mole da me
spasiš - mene, koji te tako njećno ljubi.


MOJEM ŠEBOJU ZLATNOM


Prije neg tvoj sjaj je, šeboju, sveno,
tamo ću biti odakle sve je stvoreno;
prije neg krošnjom zlato ti nestane
zemlja će crna od men’ da postane.

Uprav’ vičem: gore s oknom, stani!
moj zadnji gled robi vrh tvoj zlaćani.
Duša te moja ljubi, baš sa dna
ona leti slobodna.

Dvaput ljubim ti usta slatka.
Tvoje je prvo to što s razborom istka.
Drugo što daješ, dragi, pamti,
ružin mi grm plamti!

Procvjetaloga vidjet neću više;
pozdrav moj nosi, nek se piše;
i želju moju reci, da na grebu mi
iscvjetava ono, k nebu.

Želju moju reci, da na grud’ma baš
ruža mi leži, poljubac vreli da imaš;
i, šeboju zlaćani, u kući smrtnoj budi
ono što mladim sjajem rudi!

Prijevod s norveškog: Munib Delalić

Prethodna · Sadržaj · Slijedeća

Mustafa Pezo - Stari Mostar

Home · Info · Arhiva ·
Novi broj · Traži · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Časopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobođen je plaćanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright © 1995-2000 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Sadržaj obnovljen: 14-05-2004

Design by © 1998-2000 HarisTucakovic, Sweden
oo