o
Mostujte sa nama
Arhiva
Bobo Samardzic - Mostar pod snijegom

Home · Info · Arhiva ·
Novi broj · Traži · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 124 (35 - nova serija)

Godina XXVI mart/ožujak 2000.
Prethodna · Sadržaj · Slijedeća

Mehmed Selman
MEDRESKI BROD
Znamenitosti Banje Luke

Nasuprot Pobrića Brodu - plaže ”Abacija” nalazi se kupalište - plaža Medreski Brod. To naselje je bilo smješteno na brdašcima na kojima su bile načičkane kućice radnika nadničara, jedan broj rudara sa rudnika Lauš, piljara i pokoji sitniji trgovac.

Na jednom od brežuljaka je povelika, vrlo uredena kuća sa isturenim doksatima, sa nekoliko pratećih objekata (staje za stoku, ostave, kao i sušnice za meso), to je kuća - imanje poznatih banjalučkih mesara Beglerbegovića.

Na drugoj strani uzvisine nalazila se kuća - zamak braće Bešlagića koja je dominirala na toj uzvisini, sa povelikom baščom, puna raznovrsnog voća, povrća, pitomih jagoda, ribizla i ogrozla, pa i smokava. Ta bašča je bila pravi mali botanički vrt.

Imanje je bilo ograđeno visokom ogradom po kojoj je bila pružena bodljikava žica, vjerovatno, radi zaštite od nestašne djece, pa i odraslih, da ne prelaze ogradu radi branja voća i gađenja tog prijatnog i lijepog vrta. Prednja strana te kuće - posjeda, bila je ograđena debelim lauš - kamenim zidom koji se čak spuštao ispod kuće do pod samu obalu Vrbasa.

U tu kuću smješenu, u povelikoj avliji i bašči ispod kuće, bilo je vrlo teško ući. Taj ograđeni prostor izgledao je kao mali ”zamak” koji su posjećivali ugledni građani Banje Luke, dok se ostalima rijetko pružala prilika da uđu u to dvorište, a u kuću pogotovo, jer su avlijska vrata bila stalno zatvorena. Ulazna vrata bila su građena od tvrdog hrastovog drveta, sa dvoja vrata: jedna mala, a druga velika. Na malim vratima je bio jedan oveći prorez koji se otvarao i zatvarao. Preko tog proreza se moglo razgovarati sa poslugom unutar dvorišta i kuće. Najava je bila obavezna, a odobrenje se dobijalo od prisutnih ukućana porodice Bešlagić.

Detalj iz stare Banje Luke

Medreski Brod
se nalazio u jednoj dubokoj dolini, s desne strane, za vrijeme kiša, proticao je potočić i nanosio veliki naplav, krupnog i sitnijeg kamena - šodora. Od Medreske džamije bio je uski puteljak i jedan oveći jarak kojim se za vrijeme velikih kiša slijevala voda u Vrbas i pravila naplav na obali. Na takvom prostoru, uz Vrbas, nalazila se plaža - kupalište zvano Medreski Brod.

U ljetne dane mnogo posjećen, kako od domaćeg tako i od stanovnika iz obližnjih ulica, Donjih Hiseta, Potpećina, iz Centra grada, pa čak i sa Gornjih Hiseta. Medreska plaža znala je biti prenatrpana, da se nije moglo pronaći mjesta za jednu porodicu. Povazdan su tu bili, pogotovo mladi, djece ponaiviše. Tek u predvečerje znalo da se malo stiša, ali se još mogao čuti koji glas kupača koji je u noćnim satima došao da zapliva u Vrbasu, uz vrisku i povike.

Atrakcija je bilo na pretek. Malo dalje, uzvodno, prema Halalkića obali, mogao se čuti glas i pljusak u vodi, kada bi počesto, po nagovoru kupača, skakao sa visokog drveta, uz obalu, Rajko, kako su ga od milja djeca i odrasli zvali Rajko - ”Tunguz”. Često bi skakao s tih drveća. Prisutni bi s obale uzvikivali, hajde, Rajko, hoćemo li!?, a on, Rajko bi se malo mrgodio, progovorio koju pogrdnu riječ, te bi, tek onda, zagegao granu, strmoglavio se s drveta u vodu i to na noge. Što je najčudnije, taj Rajko nije znao plivati, nego je samo mlatarao rukama i na taj način dolazio do plićaka na Medreskom Brodu. Tako je Rajko uveseljavao kupače, šale i smijeha bilo je na pretek kada bi se pojavio Rajko u svojim podužim gaćama. Rajko je bio umno poremećeni dječak, slabog zdraulja - epileptičar, ali je volio da se druži i razgovara s komšijskom djecom. Pokatkad su ga zadirkivali, a on bi se na njih bacao kamenjem. Bilo je i razbijenih glava od Rajkove ”škrlje”.

Tu je na plaži bila još jedna zanimljiva ličnost, a to je Hajro Tucek, gluhi dječak, gluh kao tetrijeb. On je rastao uz tu plažu i svojim ponašanjem, raznim uslugama, zabavljao prisutne.

Zvali su ga gluhi Hajro. Za ljetne dane, tu je Hajro. S jeseni i ranog proljeća naći ćeš Hajru sa sa vršnjacima gdje zameću razne igre, pokatkad i kartanja. Tu je i Jakov, Džehverović Kemal, Beganović Hamid, a i drugi dječaci iz komšiluka. Tu se znao naći i Dževad Beglerbegović i još pokoji dječak iz uglednijlh porodica Medreskog Broda.

U blizini pomenute plaže, nizvodno, nalazio se lijepo uređen studenac zvano Afganovo vrelo - studenac. Tu je bilo ljeti mnogo kupača, pogotovo na 2-3 sedre gdje su se kupači takmičili ko će moći preskočiti uski pojas vode te da se dočepa druge sedre. Između tih sedara proticala je brza voda Vrbasa, sva pjenušava kao da iz nje izbija bijela boja. Bar sam ja doživio takav prizor.

Iznad tog vrela, nalazila se povelika kuća koja je dominirala nad jednim dijelom Vrbasa prema gradskom mostu. To je bila kuća Hamdi- efendije Afgana, poznatog gradonačelnika grada Banje Luke.

Ta ugledna banjalučka porodica zaslužuje posebnu priču, a o tome posebno u sljedećim sjećanjima i opisima.

Neka i ova priča - opis posluži kao sjećanje brojnim Banjalučanima, a mladima da ponešto više saznaju o ljepotama pojedinih predjela na plahovitom Vrbasu. U svom srcu i duši povratite sve ono što je krasilo našu Banja Luku.

Stare uspomene osvježavajte, a mladima ostavite da pamte i ne zaboravljaju nekadašnje Banje Luke - krajiške ljepotice. Sjetite se brojnih pjesama o Banjoj Luci i sevdaha po mahalama i pjesme djevojačke u baščedžicima i avlijama.
 

Prethodna · Sadržaj · Slijedeća

Halil Tikvesa - Asamblaz

Home · Info · Arhiva ·
Novi broj · Traži · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Časopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobođen je plaćanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright © 1995-2000 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Sadržaj obnovljen: 14-05-2004

Design by © 1998-2000
HarisTucakovic, Sweden
oo