o
Mostujte sa nama
Arhiva
Bobo Samardzic - Mostar pod snijegom

Home · Info · Arhiva ·
Novi broj · Traži · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 124 (35 - nova serija)

Godina XXVI mart/ožujak 2000.
Prethodna · Sadržaj · Slijedeća

Mugdim Karabeg
MUSLIMANI U ČETNICIMA
Povodom knjige Mensura Seferovića:
"Vojska za jedno ljeto"

Učešće muslimana u odredima Ravnogorskog pokreta Draže Mihajlovića otkriva rastočenost muslimanskog političkog bića, što je posljedica prije svega istorijskih prilika i neprilika u središnjem (jugoslovenskom) Balkanu, kao i muslimanskog ”merhameta” i ”naivnosti”, na što su se nadovezale dezorijentisanost, lične ambicije i pogrešne procjene nekih politički ambiciomih muslimanskih aktivista.

MUSLIMANSKE ČETE POD ZASTAVAMA DRAŽE MIHAJLO- VIĆA

Pa to je prava bruka! Nečuveni istorijski skandal! Izdaja cijelog muslimanskog naroda na prostorima bivše Jugoslavije od strane nekolicine istaknutijih muslimanskih aktivista, pa čak i muderisa koji su zabili nož u leđa svom vlastitom narodu! To je zadovoljenje bolesne ambicije za vlašću onih koji bi se prodali i satani radi vlasti!

Ili je riječ o teško objašnjivoj naivnosti Muslimana, kada onaj koji treba da bude zaklan tura u ruke dželatu kamu koju je prethodno sam naoštrio!?

Sve su to pitanja koja će vam se možda nametnuti nakon što pročitate najnoviju knjigu - hroniku i vjerodostojni dokumenat najneobičnije ”epizode” Drugog svjetskog rata, iz pera autora Mensura Seferovića: ”Vojska za jedno ljeto”. Možda ćete biti zbunjeni, zabrinuti pa čak i uplašeni, kao uvijek kada se suočite s nečim što je suprotno svakom pravilu najprostije logike.

Ali Mensur Seferović vam neće pomoći u traženju konačnog odgovora. On ne daje svoje vlastite, nametljive procjene, zaista čudnih zbivanja u periodu 1941-1945. godina. On hladnim, nepristrasnim spisateljskim postupkom analitičara onog što se dogodilo i što je provjereno, neoborivim argumentima, stavlja pred vas činjenice istine, i samo istine, ostavljajući vam da sami izvlačite svoje vlastite zaključke. To, međutim, nikako ne znači da se Seferović distancirao od bilo kakvih zaključaka. Logika njegovog kazivanja nameće posrednu, prostu logiku pouke. Doduše, da bi ta pouka bila takođe na svom mjestu i istinita, treba malo dublje zaroniti u istorijska zbivanja i prilike na središnjem Balkanu tokom XIX I XX vijeka kao i onih koje su vladale u strašnim olujama Drugog svjetskog rata, od 194l-1945. godine.

IZBIJANJE KLINA ZAHRĐALIM EKSERČIĆEM


Šta je, za ime svega, navelo nekoliko desetina Muslimana da se u tom periodu stave na čelo pokreta koji zagovara bratimljenje sa Srbima u cjelini, nažalost, preko Draže Mihajlovića i njegovih krvavih vojvoda i četovođa na području istočne Hercegovine, sjeverne Bosne pa i Srbije, u trenucima kada je četnička kama osvetnički klala ”sve što je tursko i balijsko” vođena devizom: krivi za krive, pravi za prave? Koji su bili motivi sudije Mustafe Pašića iz Mostara, doktora Ismeta Popovca iz Konjica, Mustaj-bega Hadžihuseionovića, domobranskog poručnika Husnije Čengića, Smaje Ćemalovića iz Mostara, Mustafe Berberovića iz Blagaja, Abida Prgude i Omera Kalajdžića, zatim Muhameda i Abida Mehmedbašića iz Stoca, Mustafe Lehe iz Blagaia, Džemala Kršlakovića - imama - muderisa iz Konjica, Fehima Musakadića iz Sarajeva, Mustafe Mulalića sa područja Livna, koji je bio čak član Centralnog nacionalnog komiteta Ravnogorskog četničkog pokreta Draže Mihajlovića, hafiza i člana uleme medžlisa u Sarajevu Muhameda Pandže, doktora Mehmeda Begovića profesora Univerziteta u Beogradu, imama Abdulaha Hodžića u Beogradu, upravnika ”Gajretovog” doma u Beogradu Muhameda Ćemalovića, i mnogih drugih?

Najjednostavniji odgovor glasi: većina ih je spadala u kategoriju ”srbofila”. Tako je Fehim Musakadić - Musa bio nosilac spomenice ”Solunskog fronta” i odlikovanja dinastije Karađorđević, a privrženost Kraljevini Jugoslaviji je učvrstio kao šef policije u Sarajevu. Muhamed Mulalić, rodom sa područja zapadne Hercegovine, izgradio je svoje duhovno biće na jugoslovensko - srpskoj literaturi i stvaralaštvu u cjelini. Smajo Ćemalović je bio poznati mostarski ”srbofil”. Sudija Pašić je prije rata oslobodio optužbe grupu komunista, ponašao se kontroverzno i teško ga je ocijeniti. Doktor Popovac iz Konjica, također, je bio privrženik srpstva kao genetskog korijena jugoslovenskih Muslimana, gajeći uz to političke ambicije da postane novi ”Spaho”. To ”srbofilstvo”, međutim, nije moralo biti suprotstavljeno interesima islama i muslimana. Ono je bilo karakteristično za mnoge ostale Muslimane Jugoslavije, kao ideologija ”bratstva i zajedništva”, unutar Jugoslavije, kao što je dobar broj Muslimana gravitirao hrvatstvu u Zagrebu.

Mislim da u prvi plan treba istaći antikomunizam muslimana - ”četnika” koji su u KPJ, Titu i Narodnooslobodilačkoj borbi vidjeli pošast za islamsku vjeru - teza koja među nekim Muslimanima živi i danas. Tu su, međutim, bili u najvećoj zabludi. Jer partizani i pripadnici NOV-a su spriječili još veće klanje Muslimana, bili su jedina snaga koja je, danas maltene prokazanom devizom bratstva i jedinstva, stala na put bratoubilačkom ratu, a komunistička ideologija je bila protiv islama u istoj mjeri kao i protiv svih ostalih vjera.

Također, smatram da bi se zagovornicima ”bratimljenja” sa četnicima mogle u osnovi pripisati ”dobre namjere”. Od sredine 1941. godine, pa nadalje Pavelićeve ustaše su izvršile strašni pokolj nad Srbima Hercegovine i ponajviše istočne Bosne. Pri tome su i Hrvati često nosili fesove sa oznakama velikog ”U”. Odmah zatim Srbi su se organizovali u osvetničke čete i počeli klati i haračiti po selima i gradovima, najprije istočne Hercegovine i na Drini, zaliječući se do Sandžaka, Prozora, Ljubuškog i Imotskog. Muslimani su klani kao ovce, bez milosti, u znak osvete za srpske žrtve. Muslimani - zagovornici ideje o slozi sa Srbima i četnicima, pravilno su ocijenili da je ustaški pokoll okićen šaćicama Muslimana kao ”hrvatskim cvijećem” skrenuo osvetničku lavinu četnika na njihov narod. Tako su nastojali ”spasiti što se spasiti može”. Željeli su da krvavi četnički klin izbiju svojim ”zahrđalim” ekserčićem tobožnjeg bratstva sa svim Srbima pa i koljačima i tako spriječe konačno potiranje Muslimana Jugoslavije u cjelini. To je, međutim, bila sasvim pogrešna i naivna orijentacija koja je nanijela još veću štetu ugroženim muslimanskim masama. Pa ipak, bilo bi vrlo jednostavno i jednostrano protagoniste saveza sa četnicima nazvati ”izdajnicima”. Ne može se reći ni da je desetak hiljada Muslimana - seljaka i građana, koji su se našli pod komandom Draže Mihajlovića, ili su na ovaj ili onaj način, kao pripadnici muslimanskih milicija, sarađivali sa četničkim odredima, bili izdajnici svoga roda. Oni su nastojali da sačuvaju gole živote svojih najbližih, onih koji su ostali nakon četničkih pokolja. Odbacujući ustaštvo kao glavnog izazivača klanja, i partizane kao ”protivnike muslimana i islama” u cjelini, uhvatili su se slamke koja im se činila spasonosnom.

OBEZLIČENO NACIONALNO BIĆE

Mensur Seferović je, sa prekidima, radio na knjizi ”Vojska za jedno ljeto” više od deset godina. Osnova je bila napisana prije najnovijeg rata, a konačna verzija je cjelovito i impresivno zaokružena tokom petogodišnjeg boravka u Chicagu. Rukopis je poslan u Sarajevo ”Bosanskom kulturnom centru”, koji je nedavno bio izdavač i štampač ove zaista vrijedne publikacije. Recenzenti su bill prof. dr. Smail Čekić i prof. dr. Jusuf Žiga. Oni kažu da je Seferović svojom knjigom dao značajan prilog rasvjetljavanju istorije Bosne i Bošnjaka. Naglašavaju da je Seferović dokumentovano, rasterećen emocija pristrasnosti, ukazao na tragiku bošnjačkog naroda, obezglavljenog, višeslojno razdijeljenog, pa i međusobno konfrontiranog tokom Drugog svjetskog rata ...

Dzoja Ratkovic-Gavela - Ilustracija

Na promociji su govorili naučni radnici Safet Halilović, Jusuf Žiga i Smail Čekić. U diskusiji je učestvovalo desetak prisutnih, najčešće ukazujući na tragičnost zablude da četnički pokret može smanjiti žrtve Muslimana, dok im od Narodnooslobodi- lačke borbe i partizana prijeti konačna propast, jer su borbu protiv fašizma poistovijetili sa komunizmom - ”din dušmaninom”.

Smatram da je najdubljl pristup imao prof. dr. Safet Halilović kada je rekao da i Seferovićeva knjiga ukazuje na tragičnu obezličenost muslimanskog političko - nacionalnog bića. Rasuti od Triglava do Đevđelije, živeći u enklavama Slovenije, Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Makedonije, sa najvećom populacijom u BiH gdje su se, međutim, sve češće ukrštavali i sudarali interesi velikosrpstva i velikohrvatstva. Nalijegali su na nacionalističke parole da su ”prirodno stablo” srpstva ili hrvatstva. Kao takvi dočekali su strašni košmar Drugog svjetskog rata, kada su tu balkansku papazjaniju jop više ljuto zapapričili okupatori Sila osovine, manipulišući Muslimanima prema svojim interesima. Muslimani - pobornici savezništva sa četništvom žrtve su tog, po Muslimane negativnog istorijsko - političkog procesa, što nikako ne znači da svi oni zaslužuju pomilovanje i oprost.

Knjiga Mensura Seferovića je sjajan doprinos trodimenzional- nom sagledavanju takvog položaja jugoslovenskih Muslimana na traci istorije koja se odmotava decenijama. Ona može poslužiti kao priručnik dragocjenih pouka: šta treba dalje činiti kako se istorija ne bi ponovila, prvenstveno genocidni nasrtaji na uvijek potpuno nespremni muslimanski narod? I provocirati pitanje: kako su, nakon svega, poneki istaknuti Muslimani (Abdić) nakon najnoviiih klanja ipak stali na stranu reakcionarnog srpskog nacionalizma?

DVOSTRUKO LICE VELIKOSRPSTVA

Ne znam da li je autor Seferović imao u prvom planu cilj da osvijetli jedan tragični događaj u istoriji bosanskohercegovač- kih, pa i jugoslovenskih Muslimana u cjelini, i to mi, pišući ovaj prikaz, i nije važno. Bitan je moj lični zaključak da je on, svojim naučno dokumentovanim štivom, dokraja razobličio zavjereničko lice velikosrpskog nacionalizma, čiju je fizonomiju zaokružio Garašanin sredinom prošlog vijeka, ustoličavanjem svoje vizije ”velike Srbije” koja je kao od šale gutala područja Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Kosova i Crne Gore, a u naknadnoj dopuni Stevana Moljevića i književnika Dragiše Vasića, ideologa ravnogorske četničke velikosrpske strategije, čak zahvatila dijelove susjednih zemalja, što je ilustrovano mapom u Seferićevoj knjizi, da bi sve to svojim pečatom ovjerila Srpska akademija nauka i umetnosti i Slobodan Milošević najzad počeo sve to pretakati u krvavo djelo, što ga je koštalo i velike i male Srbije.

Hvata me užas kada čitam dokumenta kako je jedan herce- govački četovoda, šaljući Draži Mihajloviću poruku o susretu sa grupom hercegovačkih Muslimana - četnikoljubaca, koji nude učešće Muslimana u odredima pod četničkom zastavom, istovremeno dostavio i izvještaj o pripremama za četnički pokolj u Čajniču, gdje ne bi smjelo ostati ni jedno muslimansko uho. Taj scenarij primijenjivan je u praksi Dražine, Vasićeve, Moljevićeve i taktike drugih četničkih rukovodilaca svo vrijeme tobožnje saradnje sa pojedinim grupama Muslimana. Dok su na jednoj strani govorili svojoj ”muslimanskoj braći” kako svi ”pošteni” Muslimani treba da priđu srpskom frontu, na drugoj su razrađivali i dopunjavall taktiku svoje vampirske strategije o tome kako na području buduće ”srpske Jugoslavije” ne smije ostati ni jedan ”Turčin”. Najveći dio treba poklati, ostale protjerati u Tursku i Albaniju, a ponešto prevesti na pravoslavlje. Takva mreža se plela i dok je Mustafa Mulalić bio delegiran ispred grupe beogradskih Muslimana u Centralni komitet Ravnogorskog pokreta Draže Mihajlovića. Draža je zaprijetio svojim potčinjenim kako će svi zlo proći ako Mulaliću ode barem jedna dlaka sa glave, a istovremeno je slao telegrame i pisma četovođama na terenu na koji način treba skidati glave svim Muslimanima. Tako desetljetna strategija velikosrpstva i tamanjenja ”poturica” i ”Turaka” na tlu Jugoslavije dobija svoj krešendo u ideološkim opredjeljenjima i krvavoj praktičnoj akciji Ravnogorskog četničkog pokreta.

Muslimanska ”Vojska za jedno ljeto” nije, međutim, odradila ni jedan valjani posao za četnike. U svim sučeljavanjima sa partizanima te muslimanske čete su se brzo rasipale povlačile, bez obzlra što su iza njih stajali četnici i talijanski okupatori. Oni nisu ni srcem ni dušom prihvatili tu ulogu četnika, već samo nužde radi, da bi spasili živote, svoje i svojih ukućana. U Hercegovini je kraj muslimanskih četnika došao odmah nakon bitke na Neretvi 1943. godine. Što se više bližio kraj Drugog svjetskog rata Draža je, sa svojim komandantima i vojvodama, sve paničnije tražio saveznike u Muslimanima, pa čak i u Pavelićevim domobramma i ustašama, nudeći im, krajem 1944. i početkom 1945. godine, savez ”u borbi protiv komunizma”. Ali politička strategija svijeta tada je već bila zaokružena, Draža je konačno otpisan i od strane Amerikanaca, Engleza i Francuza, njegove muslimanske čete su se rasprsnule kao mjehuri od sapunice, on je sam postao žrtva izdaje kada je, 1946. godine, na svojoj Ravnoj Gori, pao u ruke Ozne i osuđen na smrt na suđenju u Beogradu.

Knjiga Mensura Seferovića je naučni dokumenat, ali je i uzbuđujuća, intrigantna, poučna i nadasve zanimljiva. Seferović je ranije napisao 17 knjiga i u svakoj se svojom istinom borio protiv glasina, podmetanja i dvostrukih interpretacija ”neželjenih događaja” od strane nekih vladajućih krugova. Uvijek je, zbog toga, imao političkih problema. Kada je napisao storiju o jami Čavkarici u koju su četnici i ”ustanici” bacili blizu 400 bilećkih Muslimana, dobio je iz Beograda, ”sa samog vrha” ukor: to se nije smjelo pisati!

Seferović je odgovorio u svom stilu: ”Ali zašto? Pa sve se to dogodilo, pisao sam o istini!”

Posebnu vrijednost knjige čini činjenica da Seferović ni jednim retkom ne raspiruje mržnju protiv srpskog naroda u cjelini. On, jednostavno, razobličava - krvavo lice četnickog Janusa (prevaranta sa dva lica, oba crnih obraza).  

Prethodna · Sadržaj · Slijedeća

Halil Tikvesa - Asamblaz

Home · Info · Arhiva ·
Novi broj · Traži · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Časopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobođen je plaćanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright © 1995-2000 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Sadržaj obnovljen: 14-05-2004

Design by © 1998-2000
HarisTucakovic, Sweden
oo