Miralem
Sefer - Hodža
Kraj
sna o velikoj Hrvatskoj
Volfgang
Petrič, specijalno za ”Most” |
|
Poslije sastanka Upravnog odbora za
sprovođenje mirovnog sporazuma u BiH,
održanog prije petnaestak dana u Briselu,
gdje se po prvi put raspravljalo i o
ekonomskim temama, Visoki predstavnik OHR-a
za Bosnu i
Hercegovinu gospodin Volfgang Petrič
održao je konferenciju za štampu pri
čemu je izjavio isto kao i |
|
nekoliko drugih visokih
funkcionera međunarodne Zajednice prije njega:
”Očekujem da hrvatske vlasti pređu sa
riječi na djela, što je osnovna nužnost
za potpunu normalizaciju odnosa dviju
suverenih zemalja, Hrvatske i Bosne
i Hercegovine, a ja kao visoki izaslanik
- zaključio je gosp. Petrič - sa
zadovoljstvom mogu potvrditi da je iz Zagreba
po prvi put priznato da je Bosna i
Hercegovina suverena država, što je za
mene ujedno i kraj svih spekulacija o
Velikoj Hrvatskoj i zbog toga je to
veliki, veliki napredak”.
- Gosp. Petrič možete li nam ukratko reći
šta mislite o trenutnoj situaciji u Mostaru?
Odmah vam moram reći da je Mostar moj grad
ljubimac. Lično sam vrlo žalostan što
se upravo na njega sručila tolika mržnja i
što je doživio toliko razaranje. I te kako
mi je žao što se sve to dogodilo jednom
gradu sa bogatom kulturom i tradicijom. Neobično
mi je žao da je toliko razrušen, a još mi
je žalije da su njegovi današnji stanovnici
i dan danas podijeljeni kao i on sam. Lično
smatram velikom nesrećom takvu situaciju u
njemu. To nije nesreća samo za taj grad nego
i čitavu Evropsku Zajednicu. Jer,
upravo Mostar, a to i njegovo ime
govori, je simbol, i ponovo bi trebao biti
most koji će spajati različite kulture i
narode. Pogotovo ja, kao Austrijanac
imam još jedan razlog više da gajim
simpatije prema tome gradu. Još od vremena
kada je moja domovina bila monarhija već je
onda kod vas ostavila pozitivne tragove. Kada
samo pogledamo prelijepu zgradu gimnazije,
podsjetimo se na zgradu hotela Neretva,
Banju ... takođe i Stari grad,
onda sa sigurnošću mogu potvrditi da je vaš
rodni grad veliki primjer; mogao bih čak reći
simbol, za čitavu multikulturnu i
multinacionalnu Evropsku Zajednicu.
- Ko je po Vašem mišjenju
najkooperatvniji u Bosni i Hercegovini?
Uopšteno, ljudi koji žive u Bosni i Hercegovini
žele napredak žele da surađuju sa međunarodnom
zajednicom. Ali, tu su i nacionalne i
nacionalističke stranke koje su u prvom planu
isključivo zainteresovane za očuvanje
vlastite političke moći. Na samom kraju se
nalaze interesi za stanovnike i zemlju.
Nacionalna čelništva u BiH imaju vrlo pogrešne
prioritete. Jer, koliko mi se čini oni ne dopštaju
da na vlast dođu ljudi i stranke koji će se
više brinuti o građanima u BiH. Kako u Hrvatskoj
tako i u Bosni i Hercegovini žele
ljudi kojima su i te kako poznati demokratski
evropski standardi i koji bi žarko željeli
da žive u tome društvu i sa njegovim
standardima.
- Ko je po Vašem mišljenju, gosp. Petrič,
glavni krivac za ono što se dogodilo u
Mostaru i što se još i dan danas događa?
Mislim
da danas još nije razumno razgovarati o
krivcima i krivici. Vjerovali ili ne, ja sam u
posljednje vrijeme potrošio izuzetno mnogo
vremena analizirajući sva događanja u Mostaru.
Odmah vam moram reći da sam duboko razočaran
tokovima događaja, a pogotovo nepoštivanju
svega onog što ima značaja za civilizaciju i
kulturu. Također sam razočaran barbarskim
ponašanjem i razaranjima kulturno
istorijskih spomenika, Staroga mosta,
crkava, džamija ... Ovim mojim govorom ne
bih želio praviti nikakvu razliku: dobri Bošnaci,
loši Hrvati, ili obrnuto. Samo, hoću
da kažem jednu svoju misao: tim barbarima,
pri čemu uopšte nije bitno ko su i odakle su,
ne bi se smjelo dozvoliti da učestvuju u
definisanju uslova za suživot bilo kojeg
naroda. Naša prisutnost i misija je do tražimo
i nađemo sve pozitivne snage, da se Mostar
kao i čitava Bosna i Hercegovina
ponovo podignu iz pepela i stanu na vlastite
noge. Takav stav će onda, bez sumnje, biti
zajednički most svih Mostaraca bez obzira na
vjeru i naciju. To je ono pozitivno i
konstruktivno A to, nažalost, u ovom momentu
ne postoji u Mostaru. Ne postoji
spojnica koja bi ublažila godine razdvojenog
života.
- Kada će Mostar, napokon, postati jedan
grad, bez nevidljivog Berlinskog zida na
Bulevaru?
Mogu
vam odmah reći da sam potrošio mnogo vremena
da nađem osobu koja je stvarno sposobna da tu
našu ideju o jedinstvenom Mostaru,
staru već nekoliko godina, konkretno sprovede
u djelo. Prilično sam siguran i ubijeđen da
sam je našao u osobi gosp. Linghjema
koji će u 2000-toj godini poduzeti robusne
mjere da do konačnog ostvarenja i dođe.
Smatram to simboličnim, i pimarnim, zadatkom
naše misije. Ljudi žive na tako uskom
prostoru razdvojeni, to je ispod svih ljudskih
normi - čisti apsurd. I te kako sam ubijeđen
da sami stanovnici Mostara mogu
premostiti te kulturno nacionalne barijere i
ponovo početi živjeti skupa. Krvava prošlost
se ne smije nikako zaboraviti, ali se može
staviti na stranu i pokušati kao i prije:
ponovo skupa. I baš zbog toga je Mostar
i za mene od velike važnosti kao primjer za
ujedinjenje čitave Bosne i Hercegovine
u jednu multinacionalnu državu. Još ovo da
vam napomenem, moja su nadanja postala jača i
realnija nakon pozitivnog ishoda provedenih
demokratskih izbora u susjednoj Hrvatskoj.
Ubijeđen sam da će ovom izbornom pobjedom u Hrvatskoj
nastati domino efekat. Sljedeća nacionalna
domino bi trebala pasti u Bosni i
Hercegovini.
- Pobjednička koalicija i novi predsjednik
Hrvatske gosp. Mesić nisu više spremni
ubrizgavati stotine miliona DM za finansiranje
paradržavnih institucija u BiH. Šta vi
mislite o tome?
U svakom slučaju Hrvatska ima određene
obaveze prema Hrvatima u BiH, a
međunarodna zajednica traži potpunu
transparentnost tih donacija. O tome se mora u
prvoj instanci poštivati glas hrvatskih
poreznih obveznika. Mi smo već imali kontakte
sa novom hrvatskom vladom. Rekli smo im da mi
nemamo ništa protiv nastavka pomoći, ali i
to da se potpuno ne slažemo sa
netransparentnim prebacivanjem novca u BiH.
Mi samo zahtijevamo da se uvede red. Oko toga
smo se brzo dogovorili i dobili tvrdo obećanje
i saglasnost hrvatskih odgovornih političara.
- U kakvirn odnosima u budućnosti trebaju
biti Hrvatska i Bosna i Hercegovina? Da li
trebaju to biti posebni odnosi kako je to
definisano u Sporazumu o posebnim odnosima?
Bez
obzira na formu, a moguće je i oživljavanje formule
o posebinm odnosima, odnosi između Bosne
i Hercegovine i Hrvatske moraju
biti iskreni, dobrosusjedski, bez skrivenih
namjera. Te dvije države imaju zajedničku
istoriju. Danas Hrvatska može pomoći Bosni i
Hercegovini, a Bosna i Hercegovina može pomoći
Hrvatskoj. Put u Evropsku Zajednicu Hrvatsku
vodi preko BiH, a BiH preko Hrvatske. Po mome
ličnom ubjeđenju, obadvije zemlje su dio
Evrope, tako su u posljednjih desetak godina
iz svima poznatih razloga imale zaista teška
iskušenja. Pakt o stabilnosti je izvrstan
okvir suradnje ne samo za ove dvije države
nego i za ostale na ovome području.
- Postaviću i Vama pitanje koje me tangira:
Aušvic, Dahau; Heliodrom, Dretelj, Omarska
koncetracioni logori. Može li se točak
istorije vraćati unazad?
Ako
se razgovara o nacionalsocijalizmu,
onda automatski moramo također reći da
razgovaramo o negativnoj istoriji svih naroda
koji su učestvovali u tome mračnom pokretu.
Uzmimo na primjer moju domovinu Austriju
koja takođe nema čistu prošlost. To je u
svakom slučaju neoborivi dokaz da postoje
ljudi iz svake nacije koji su u stanju
napraviti zločin. Ali i pozitivno djelo. Međutim,
ne zaboravimo da svaka demokratska politika
treba da bude ta koja će potpomagati
pozitivna djela, a ona će onda sama od sebe
izolirati negativce i njihove namjere.
- Znate kao i ja da je veliki dio
stanovnika Mostara protjeran i raseljen na sve
četiri strane svijeta. Mostar bez svojih
pravih Mostaraca, sa nekim
”novokomponovanim” Mostarcima i nije više
onaj grad kakav je bio. Čiji je Mostar danas?
Budimo
iskreni i pogledajmo činjenicama u oči. Ta
situacija je nastala prodorom nacionalizama.
Znamo da svaki rat donosi sa sobom jad i
bijedu. Zato smo mi upravo danas tu da učinimo
sve što je u našoj moći da se situacija
dovede na predratnu razinu.
- Lijepe i jake su te Vaše riječi
gospodine Petrič. Međutim, mi Mostarci se često
pitamo i nikako ne možemo da shvatimo: kako
unuci (i pored svih napredaka u civilizaciji,
kulturi, nauci) upražnjavaju ideju svojih
djedova i čine identične zločine? Postoji
li garancija da se identičnaa situaciia neće
ponoviti za 50-ak godina? Kod nas postoji
izreka: koga su zmije ujedale i guštera se
boji.
Pitanje
ima i malo dublje značenje. Međutim,
najbitnije je da se danas svaki stanovnik Mostara
i Bosne i Hercegovine okrene Evropskoj
ideji. Evo, na primjer, nas dvojica danas
sjedimo ovdje u Briselu, a koliko su
samo puta Francuzi ili Nijemci
okupirali ovu zemlju. Pa i Hitler je
takođe okupirao i Belgiju. Rečeno bi
trebalo da znači da se iz istorije drugih
naroda može mnogo toga naučiti. To je upravo
to pozitivno postavljanje jednih prema drugima.
A toga upravo nema u Mostaru. To znači,
u prvom redu se mora odstraniti nepovjerenje
jednih prema drugima. Ako neko misli da u životu
postoje samo nekakavi ciklusi, nije nimalo u
pravu. Ipak se sve ne ponavlja. Ako se u Mostaru
okrenu svi pogledi samo naprijed, teški zločini
ne zaborave, ali se na momenat stave na stranu,
zamre želja za osvetom, nastane situacija da
se oni koji su okrvavili ruke i počinili
gnusne zločine izvedu pred lice međunarodne
demokratske pravde, a svi oni koji su teške
dane, bilo kako bilo, preživjeli, ujedine se
ponovo kao nekada i skroje sebi svjetliju
demokratsku budućnost bez plemenskih vođa.
- Mostar je već odavno pilot projekat međunarodne
zajednice. Ta zajednica već godinama pokušava
ojačati demokratsku opciju i smanjiti uticaj
nacionalističkih stranaka. Do sada niste
imali nekog većeg uspjeha. Imate li konkretan
plan ili se nadate uspjesima?
Prošli
izbori u Hrvatskoj ulijevaju veliku
nadu da će u Mostaru kao i čitavoj Bosni
i Hercegovini nacionalističke stranke
zamijeniti umjerene evropski orijentisane
stranke, iako je situacija pogotovo u Mostaru
sasvim teška. Mnogi Mostarci su protjerani u
druge zemlje i to znatno usporava demokratske
procese. Stvari idu polako, ali ipak idu na
bolje.
- U kojem vremenskom intervalu se nadate da
će stanovnike Mostara uspjeti vratiti u
njihove prijašnje stanove i kuće. Iskreno rečeno,
do danas vam nije uspjelo onako kako ste
planirali?
Potpuno ste u pravu. Povrataka u Mostar
je bilo nedopustivo malo.
- Od 1993. do danas je prošlo već mnogo
godina. Mostarska djeca rastu u stranim (hvala
bogu demokratskim) zemljaina i žive od
socijalne pomoći?
Kako sam vam već ranije napomenuo 2000-a
godina je godina forsiranja povratka izbjeglih
i protjeranlh. Potpuno sam ubijeđen da ćemo
ovoga puta mnogo bolje uspjeti i da će se
vratiti mnogo, mnogo Mostaraca u svoje
domove. Moj novi saradnik ima veliko iskustvo
na Balkanu i južnoj Evropi. A
pored svega toga je iskreni i čvrsti
demokrata, koji će tako i postupati. Ja imam
potpuno povjerenje u njega. Već sada su se
pokazale neke stvari vrlo pozitivnim, jer kako
već napomenuh moj novi saradnik je vrlo, vrlo,
konzekventan.
- Međunarodna zajednica od samog početka
dodjeljuje ista sredstva pomoći za Istočni -
potpuno razrušeni i Zapadni - neuporedivo
manje razrušeni dio grada. Otvoreno vas pitam:
Da li takvim postupkom kupujete mir kod
zapadnih Hercegovaca?
Mir se ne može kupiti, može se samo kroz
raznorazne olakšice privoliti na razuman
dijalog. Nemojte misliti do nama već odavno
nije poznato da radikalni ekstremisti iz toga
kraja i nisu bili mnogo spremni na bilo kakav
kompromis. Naša ideja pola-pola je bila
ulaganje u školstvo i odgajanje jedne nove
generacije koja neće razmišljati radikalno.
To smo mi zamislili nešto kao
”importiranje” duha demokratije u tu
regiju. Vjerujte mi da vrlo dobro znamo
istoriju zapadne Hercegovine. Znamo da su
već odavno tvrdolinijaši. Dakle, mi moramo
prihvatiti stvar onakvu kakva jeste. I ovo da
vam napomenem da mi ni u kom slučaju nismo sa
njima zadovoljni. Danas na početku 21-og
vijeka nama je primarna obaveza upravo ta da
tvrdolinijaši smekšaju, da ih ubijedimo i
privolimo na samu spoznaju da u Evropi
postoji jedna Zajednica u kojoj su već odavno
uspostavljene norme, ljudska prava i
demokratija.
- Demokrate nije teško ubijediti. Ali
tvrdolinijaše? Imate li kakav ustaljeni
recept ili ga još tražite?
Valjda vam je poznato da sam nedavno u zapadnoj
Hercegovini, Čapljini, Stocu ... čvrsto
i odlučno nastupio imajući u vidu da oni
samo taj jezik razumiju. Ako bude potrebno
ponovo ću tako postupati, sve dok ne dobijem
željene demokratske rezultate. Međutim, u međuvremenu
ni trvdolinijaši nisu više toliko tvrdi kao
što su bili. Imao sam nekoliko plodonosnih
razgovora sa političarima iz te regije.
Momentalno samo vidim pozitivna kretanja ka našem
zadatom cilju. Čini mi se da su napokon
shvatill šta znači riječ kompromis.
Vjerujte mi da i kod tih zapadnih
Hercegovaca postoje ljudi koji su i te
kako spremni na kompromise.
- Bezrezervno vam vjerujem da postoje takvi
političari. Ali moje gore postavljeno pitanje
se odnosilo na vodeće političare. Imajući u
vidu da ste Austrijanac ipak vam ne želim
postaviti pitanjee o Hajderu ... Hoću da vas
pitam nešto drugo: postoji li sličnost imedu
Jelavića, Brajkovića i Hajdera, jedno govore
drugo rade?
Ti hrvatski vodeći političari, htjeli
to mi ili ne, izabrani su na posljednjim
izborima. Dakle mi sa njima razgovaramo kao sa
predstavnicima njihovog naroda. Mi se
dogovaramo sa njima i oni su nam jedini
odgovorni za ono što se dogovori i potpiše.
Nepoštivanje dogovorenog povlači sankcije
koje su onakve kakve jesu.
Što
se tiče Hajdera, uzdržao bih se
komentara.
- ”Tvrdi orah” Mostara je u svakom slučaju
Mišo Brajković. Čovjek koji je jednostavno
prisvojio Aluminijski kombinat. Napravio od
njega bastion nacinalsocijalizma. Ukrao oko
2000 radnih mjesta i poklonio ih
”novokomponovanim” Mostarcima.
Dokapitalizirao kombinat novcem iz Hrvatske uz
blagoslov ZNA SE koga. A od samog početka našeg
razgovora raspravljamo o demokratiji. Kako Vi
ocjenjujete čin i djelo Miše Brajkovića?
U svemu tome ni u kom slučaju ne postoji ništa
demokratsko. O ostalom otom-potom.
- Gospodine Petriču, vjerovatno znate da
su HVO i HVIDRA bili najveći potrošači
netransparentnog novca iz Hrvatske?
Pitanje finansiranja je vrlo složeno. Nova
vlada i njeni čelnici u Zagrebu moraju
dobro preispitati finansiranje vojske
bosansklh Hrvata i nama dostaviti tačan
pregled sredstava i namjene. Jer, upravo na
vojnom planu stanje se može unaprijediti
redukcijom vojnih izdataka. Demilitarizacija u
regiji mora jačati, što je i predviđeno
Paktom stabilnosti. Dakle, Hrvatska, a
i svi drugi donatori, moraju smanjivati
izdvajanja za vojsku sljedećih nekoliko
godina. Što se prije to napravi, tim bolje.
- Gospodine Petriču, ne bih volio da me se
sjetite jednoga dana kada Vam na vrata zakuca
delegacija HVO-a i HVIDRE sa zahtjevom koji će
se izraziti nekakvom sumom sa šest nula.
Jedna krava je pomužena, treba naći drugu?
Možda hoće, možda neće.
- Gospodine Petriču, mene i te kako
interesuje kakav bi bio Vaš odgovor?
Hladnim glasom odgovara: Svako mora svojim
radom i rukama zarađivati za život.
(Za ostvarenje ovog intervjua dužan sam se
srdačno zahvaliti ”mojoj” dobroj i
lijepoj Sanji kao i cijenjenom gosp. Ladcu.)
|
|
|
