Ismet Smajlovic
KULTUROM PROTIV PROVINCIJALIZACIJE
Konjicko kulturno ljeto |
Proslogodisnje "Konjicko kulturno ljeto", svojim kreativnim dometima, polivalentnim programima, duzinom i intenzitetom trajanja, kulturoloskom "radijacijom", ove ljetne, i pomalo jesenje, sezone, dozivjelo je reprizu.
Malobrojna ekipa kulturnih animatora iz minulog, u ovom "Ljetu" je dobila pojacanje, cak i neocekivano, na primjer, otvaranjem Likovne kolonije "Avlija",
mada je, nazalost, bilo i posustajanja i to od institucija zaduzenih za "proizvodjenje" kulture.
Preludij u ovogodisnju kulturnu sezonu bio je ozvucen muzickim vibracijama koje su emitovali clanovi Muzickog centra iz Konjica.
"Dugometrazno" muzicko vece osmislili su i gosti - pijanistica Meliha Kolukcija
i maestro na harmonici Omer Pobric.
"DA DAN KAO RIJEKA TECE"
Kako je "Ljeto" zamisljeno kao kontrapunkt zvuka, boje i glasa, "vizuelizacija" Manifestacije ucinjena je postavkom slika Konjicanina Nusreta Mulica Nuce.
Ova godina za Mulica je "okrugla" - sedam decenija ucestvovanja u zivotu i pet decenija slikanja. Osim sto se kao boem, prijateljujuci, Mulic "izlaze" po konjickim "avlijama", ovaj tihi covjek, saburli koraka i eglena, u svoja ulja uslikao je grad na Neretvi,
pokatkad realisticki, pocesto ekspresionisticki. Kao prijatelj bilja, Mulic je nacinio cijeli jedan floralni mikrokosmos u svojim slikama.
Tamburasi, ne slavonski nego sarajevski, oni iz
Ansambla "Crobos", na podijumu Narodnog univerziteta
pod visokim kreativnim naponom i uzarenim celzijusima nanizali su muzicku bisernicu poskocica, udjenuvsi i pokoju sevdalinku, bas po bosanski.
U predstavi sa poetiziranim naslovom "Da dan kao rijeka tece"
petnaestak glumaca ozivljenog Amaterskog pozorista "Neretva"
kazivali su i "ozvucili" stihove, zapise, impresije niza pisaca koji su rodjeni ili su umjetnikovali u Konjicu.
Glasom i pokretima u ovo vrijeme "dozvali" su, izmedju ostalih, Lazara Drljacu,
"zavicajne mirologije" Mehe Rizvanovica.
Tako je mlada glumacka druzina unijela i pozorisnu komponentu u konjicki kulturni mozaik. "Da nije nas, na svijetu bi isuvise bilo tiho" - jedna je od poruka ovdasnjih pozoristaraca.
U ZNAKU "AVLIJE"
Kad su visoke ljetne temperature prognale i kreativce i ljubitelje umjetnosti iz "kamernih" prostora, "Ljeto", ovogodisnje, konjicko, preselilo se u prirodu, dakle, izvan betona, sivila enterijera.
Likovna galerija "Avlija", koja je u posjedu akademskog slikara Sanjina Lugica,
ugnijezdila se blizu "velike i zrele rijeke" Neretve,
u jednom sokaku konjicke Prkanj-mahale, postajuci nova pozornica "Konjickog ljeta".
Ta, ne prokleta nego pitoma avlija, sa makar i tanahnim sedrvanom i pokojom bascanskom vockom, otvorila je kapije slikarima Mirzi Ibrahimpasicu, Ekremu Cizmicu, pjesnicima Goranu Saricu, Nenadu Radanovicu, Zeljku Grahovcu,
mestru fotografije Dini Kasalu, ugostila bosanskog generala Jovu Divjaka.
|
 |
Konjicani su, dakle, imali priliku da "otcitaju" Ibrahimpasiceve
politicke karikature; okom "prosetaju" po Cizmicevim
mahalama i suoce se sa ubijenim, a na njegovim grafikama ozivljenim dzamijama; postanu "stanovnici" "planete Neretva"
koja je zazuborila na umjetnickim fotografijama Kasalovim.
Kao bezavicajnik "na odredjeno vrijeme", iz "zemlje lala i kanala" u "Avliju"
je pristigao Goran Saric - na promociju svoje cetvrte po redu knjige "Ipak ljubavne pjesme".
"NE ZATVARAJ VRATA!"
Nakon ovog Saricevog pjesnickog koktela od oda i elegija, ispjevanih u cast ljubavi, tog "svetog agregatnog stanja duse", u "Avliji"
se jos jednom dogodila - poezija. Knjizevni dvojac Radanovic-Grahovac,
ulazeci u noc, doprinio je da svane - pjesmi, govoreci stihove i o stihovima iz knjige "Ne zatvaraj vrata",
koju je potpisao Radanovic.
Drugo poluvrijeme "Ljeta" pripalo je stvaralackom triju iz Mostara
- Jusi Niksicu, Ibrahimu Novalicu i Aliji Kebi.
Tu augustovsku noc i narednih desetak dana sa Jusinih
slika "Avlijom" je "mirisala" kadulja, proticala modra rijeka, treperila snovidjenja Hercegovine,
dok je iz Novalicevih naoko idilicnih pejzaza izbijala neka tiha jeza koja upucuje na spoznaju da je zivot samo "slaganje varke na varku". Govoreci stihove iz "Hiljadu malih Mostara",
pjesnik Alija Kebo je "ozvucio" slike svoje brace po nesanici, a lirskim obasjanjima sugestivno "ozracio" pjesmoljupce.
I dok je, obdan, u "Avliji" pod okriljem Kreativne radionice "Mostovi"
talentovane djecarce i klinceze Lugic ucio slikarskim umijecima, Konjic
se druzio sa Neretvom i jezerima.
Nakon intermeca u kulturnom serijalu, kojeg su "izrezirali" celzijusi, instrumentalisti i solisti sarajevskog ansambla "Govinda gita"
etnoambijentalnom muzikom iz stare Indije
opet su Konjicane "podsjetili" na umjetnost zvuka.
NOVE IMPERATIVNOSTI
Konjicki kulturnjaci u jesen su usli s mislju na nove projekte. Valja naciniti "smotru" slikarskih i drvorezbarskih umijeca ovdasnjih kreativaca. Potom, deset je godina od Zukine
smrti, pa se tom mnogoznancu, "merakliji rijeci" i zivovanja krajem novembra treba oduziti primjerenim kulturnim cinom. Jos jedan Konjicanin,
gospodin duha i ucitelj energije Kasim Prohic
zastitni je znak grada na Neretvi. Kao i Zuko,
i Prohic se iz zivota preselio u historiju i pamcenje - prije petnaest godina. Imperativ je bosanskohercegovackim institucijama, a ne samo Konjicu, da se oduze ovim odlicnicima umjetnosti i kulture.
Do tada, u iscekivanju je izlazak knjige aforizama "Zivot na cekanju" Ekrema Macica,
ciji rukopisi pjesama i prica "ceznu" za izdavacem. U bh. literaturi tako deficitarnoj ovim knjizevnim zanrom, aforisticki gard Macicev
bit ce svojevrsno prevrednovanje i problematiziranje naseg egzistencijalnog kruga.
I ovaj kulturni cin, kao i prethodni, koji su se desavali u Konjicu, efikasan je otklon od provincijalizacije kulture cija je imperativnost: autenticnost, kontinuiranost a ne sporadicnost, bijeg od improvizacije, politicarenja, neopovladjivanja mediokritetstvu, favorizovanje kreativnih a ne pocinovnicenih kulturnih animatora.
|
|
|
