Stipo Mandjeralo
I NIKOME NE BI TIJESNO |
U danasnjoj Obrtnickoj ulici vrlo je malo obrtnika, a prije sest desetljeca tu je bio ducan do ducana, cepenak do cepenka: obucar do terzije, kavedzija do samardzije, slasticar do limara, zlatar do komocara... Zivjelo se tu vrlo veselo, harmonicno - bas komsijski.
Nekadasnji Konak plac (u Perkusa mahali), danasnji omaleni Trg branitelja Livna
(donedavno Trg narodnih heroja) uokviren je hotelom "Dinara",
zgradom Poste, Kujundzica kucom i zgradom u kojoj vec duze od stoljeca stoluje livanjska vlast (u raznim razdobljima ovdje poznata kao "konak", "kotar", "srez" i "opcina"). Na Trgu je 1916. godine podignut spomenik caru Franji Josipu I.
Za Kraljevine Jugoslavije vlast mijenja ime trga (postaje Trg kralja
Petra), s postolja skida cara i postavlja (1924. god.) kralja (kralja
Petra), a za NDH (1941) nestaje i kralja i postolja na kojemu je stajao.
Stanemo li danas bas na to mjesto okrenuti prema istoku, za tren pogledom obuhvatimo gotovo cijelu danasnju Obrtnicku ulicu.
Kao i drugima, i ovoj je livanjskoj ulici svaka nova vlast davala ime po svome ukusu: za Austrije
bila Wurtemberova, za Kraljevine kralja Aleksandra,
za NDH Ante Pavelica, a poslije II svjetskog rata Vojina Zirojevica.
Iako danas u njoj dotrajava samo jos poneki obrtnik (1 staklar, 1 elektricar, 3 obucara, 1 limarska i 2 frizerske radionice)1, sadasnje joj ime (Obrtnicka) bas pristaje, bolje od svih prethodnih2 - i to ne po tome kakva je danas, nego, mnogo vise, po onome kakva je nekada bila: prepuna svakojakih zanatlija3 i sitnih trgovaca, nacickana cepencima, na kojima bi vlasnici izlagali svoju robu i mamili musterije. Bilo tu uvijek zivo.
SIMLOM I PLOCAMA POKRIVENI DUCANI
Danas su u toj ulici samo tri osobe svjedoci njezina izgleda prije II svjetskog rata: Ljubica Kasalo,
zvana Beba (kci Ivica Bezine) i Tidza,
kci Abdulaha Dizdara, te najstariji, jos uvijek aktivni, livanjski obucar Salih Mulic
(sve troje rodjeni iste - 1923. godine). Obucarski je zanat Salih
izucio u toj ulici u radionici svoga oca Sulejmana4, koju je on tu otvorio 3-4 godine poslije I svjetskog rata. Vec sest desetljeca Salih iz dana u dan strpljivo i, na zadovoljstvo musterija, uredno i cestito obavlja posao u svojoj skromno uredjenoj radionici, koju sada vodi sin mu Mirsad.
Rijetko cete sresti covjeka koji kao on zacudjujuce detaljno poznaje povijest svoje ulice: ama bas svaku njezinu stopu, svaku osobu koja je tu zivjela u zadnjih sest desetljeca5. Radoznalce ce susretljivo provesti ulicom i pokazati im gdje je sta bilo i cime se tko tu bavio prije sezdeset godina, otkad tu radi u ocevoj radionici kao kalfa (od 1935. godine).
Ako ste se odlucili s njim prosetati od Trga branitelja
do Zitarnice, slusat cete njegova sjecanja i neosjetno prijeci u jedno drugo vrijeme, u sasvim drukciji ambijent, u kojemu gotovo da jasno vidite i ljude i predmete koji nezaustavljivo naviru iz toga doba. Odmah na pocetku ulice, s desne strane, u Kujundzica kuci
kao da razabirete kako su u trgovini Rade Radete
poredani konopi, plugovi, kace, metle, gravlje, lopari... (uglavnom proizvodi domacih seoskih majstora). Zamisljate dalje kako u susjednoj knjizari Mirko Stevic
nudi sasvim drukciju robu i drugoj vrsti musterija, uz nju bracu Pirije (Ahmu i Mahu)
u njihovoj piljarnici i tik do njih u simlatom ducanu Zaima Seremeta,
u kojega ste osim voca mogli i kruha kupiti (vecina ducana tad u ulici bila pod simlom i plocom). U prvoga mu susjeda Mahe Seremeta
na izbor je bilo sta god hocete od rukodila livanjskih kovaca: cavala, burgija, sklopaca i kojekakvih drugih nozeva, bradvi, srpova... a bakalin Meho Pivcic
osim prodajom graha, smokava, oraha, ljesnjaka... bavio se i kalupljenjem fesova. U abadzije i krojaca Joze Popovica,
velikog zafrkanta, musteriji je moralo biti zabavno, kao i u susjednoj gostionici Ivica Bezine,
koji je uz jelo i pice gostima nudio i obilje svojih zanimljivih sala. Do njega uz mesnicu Saliha Maslica
bila pekara Mustafe (Muica) Djonlagica i magazin trgovca Vrdoljaka,
te limarska radionica brace Vrebaca (Saliha, Sulejmana zvanog Ejke i Osmana),
majstora na velikom glasu. Ljubitelje slatka tu do njih cekao je slastiear Albanac Semso
i sin mu Skender, a slabo obuvenima svoje proizvode na svojim su cepencima nudili obucari Sulejman Mulic
i Dane Rimac. |
 |
Poredani jedan do drugoga dalje su sjedili: trgovac Djordje Mitranic,
mesar Havo Jelec, cevabdzija Dervo Klinac,
trgovac Ibrahim Halulic (mjesovita roba), sitni trgovac Began Delalic
(u njegovu se drogeriju svracalo radi ogledala, cesljeva, marama, boscica, parfema, usnih hamornika...), kavedzija Nasko Mulic,
mesar Dervis Zisko, trgovac Dervo Krivic
(mjesovita roba), pekar Maho Hozo, kozar Muharem Jarebica,
mesar Mujo Lemo, pa Mujo Hodzic (pored ostaloga buretao zito), bakalin Hasan Cizmic,
a onda malo zivlji trgovac svakojakom robom Ejub Latific,
odmah do Perkuse dzamije. Vakufskim ducanima s cepencima zavrsavala je ulica i prelazila u Zitarnicu
(na vakufskom je svoj ducan drzao obucar Smajo Spanja), a svoje cepenke jos su tu imali obucar Tade Vujanovic
i piljar Salih Djeldum, zvani Djigaga.
Stigli smo, dakle, na Zitarnicu, do samardzije Joze Spike,
limara Mate i Ante Cvitana i obucara Matka Radnica Baje.
JEDNU SU DVA
Da pogledamo sada s kim smo se mogli sresti uoci II svjetskog rata na lijevoj strani iste ulice i sta se to nudilo nasemu pogledu. Krenimo takodjer s danasnjega Trga branitelja Livna.
Najprije ste mogli svratiti u prodavaonicu zeljezne robe i oruzja Zivka Pavlovica,
pa u Srpsku banku, a onda kod limara Josipa Kaica
- potom u kavanu Ale Mulica i mesnicu Dervisa Maslica.
Koji su imali potrebe i novca svracali su u susjednu zlatarnicu Pere Vujcica,
a seljaci, radi konjske opreme, obavezno kod komocara Ive Grgica,
te kod susjeda mu Pere Markova (ako im je trebalo opute, kajase, koze za opanaka), a u Jake (Tomije) Mihaljevica
radi voca i povrca, pa i kruha i sira.
Zanimljivo je bilo u Osme Mulica (od konjskih repova pravio cetke, frce za krecenje, izradjivao nanule, pletitke igle, od zute zice savijao kukce za caksire...). U Djulke Talica
bilo sta i u Pere Markova, a u brace Vrdoljaka (Tomo, Dane, Ivo)
u bogatoj trgovini bilo svega i svacega (koze, djona, kalupa, tekstila, konca, igala, pribora za raznovrsne zanatlije...). Slijede jedan do drugoga dvojica terzija (Ruzdija Trbic
i Ahmo Fehimovic, pa kavedzija Hilmo Latific
i bakalin Ale Pivcic (prodavao sadzakove, mase, masice, siseve, kljuceve za sijeno..., i fesove kalupio). Do obucarske radionice Stipe Bagarica,
zvanog Vice bila Zemaljska banka,
uz nju kozar Smail Jarebica (otkupljivao koze lisica, kuna i druge divljaci i prodavao oputu, kajasu...), pa jedan do drugoga kavedzija Huso Tuco,
obucar Ivan Cubela, trgovac posudjem Hasan Halac,
terzija Jusuf Dizdar, zvani Turkusa,
obucar Paso Tufekcic, bakalin Meho Mulic
(trgovac cime i Ale Pivcic), piljar Arif Sarac
trgovac Adem Dzepar, prodavac kruha Maho Topal,
te piljar Camil Burkic. Iza dviju trgovina mjesovitom robom (Ljube Kaica i Alojzija Sucica) bila kavana Ahmeta Mulica,
pa mali foto-atelje Ale Terzica i trgovina Tadije
Tadica- Colica. I, eto, tko uz veliku uzbrdicu stigne do dvojice potkivaca Safica (Sulje i Hase),
vec je na Zitarnici, gdje ga u svojoj kavani ceka Hamid Palos
i nudi mu okrepu.
U Obrtnickoj ulici nije nedostajalo medjusobnog postovanja, razumijevanja i druzenja. Zivjelo se sadrzajno i bas komsijski. Bilo mnogo duhovitih koji su stalno smisljali nove sale i doskocice, prepricavale se nove zgode, izmisljali vicevi - ulica se uveseljavala. Najzabavnije bilo u kavanama Ale Mulica
i Hilme Latifica, gdje se osim domina igrala jos "tavla"
i "cana". Kavenisalo se i po cepencima. Dovoljno je bilo doviknuti kavedziji i eto ga zacas nosi naruceno. Kad bi cuo koga da doziva: "Jednu su dva!"
ili "Dvi su tri!", on bi mu odmah donio jednu dzezvicu kave i dva fildzana, odnosno dvije dzezvice i tri fildzana.
Po potrebi bilo je i glasnog i preglasnog dovikivanja. Srijedom bi, naprimjer, Mustafa Djonlagic,
u svojoj pekari pekao janjce. Da bi prodao sto vise kruha, u zemljanoj bi tepsiji besplatno nudio umak od pecenja, te uzvikivao da se sve ori: "Vruc umak! Vruc umak!",
a Havo Jelec, covjek izuzetno snazna glasa, svoje bi pecenje reklamirao povicima: "Peceno! Vruce!"
Kad bi se prolomilo njegovo "Vrelooo!", kazu da bi ga cuo i onaj sto se tad na Basajkovcu
zatekao.
KOLO ISPRED CEPENAKA
Bilo je zabavno gledati kad bi oni najsnazniji odmjeravali snagu. Pamti se, tako, da bi vrlo snaznom Mahi Hozi
znao doci gorostas Nediljko Franjicevie-
Vranac da se okusaju: sjeli bi jedan naspram drugom, ispruzili noge, naslonili tabane, rukama cvrsto stegli zeljeznu cuskiju iznad priljubljenih tabana i snazno potezuci svaki pokusavao protivnika privuci na svoju stranu (ne znamo pretjeruju li oni koji kazuju da se i cuskija znala iskriviti medju njihovim snaznim sakama). A Meho
bi Mulic svoju ogromnu snagu pokazivao tako da bi mu netko (npr. Salih Bubalo) stao na ispruzeni dlan i on bi ga potom na dlanu visoko podigao.
U obucarskoj radionici Stipe Bagarica uvijek bilo veselo, pjesma kad tisa, kad vrlo glasna pratila je ritam kuckanja postolarskih cekica. Nije bilo rijetko, ni neobicno, da se na sred ulice, na prasnjavom makadamu svirkom na usnoj harmonici oglasi obucar Sulejman Mulic
i za tili cas eto veselja: iz svojih ducana i radionica povrve svi zeljni igre i kolo pocinje. Jedan do drugoga, za ruke se drzeci, igraju pekari, obucari, trgovci, mesari, kavedzije, terzije... Svako onakav kakav se zatekao: onaj sa zavrnutim rukavima, onaj s pripasanom pregacom, u onoga na glavi fes, u onoga kapa, onaj od brasna bijel kao mlinar... Kad se naigraju, svako za svojim poslom. Ugodno i besposlenima bilo proci Obrtnickom ulicom,
ali bilo je i onih koji su je znali zaobici. To se desavalo duzniku koji nije do dogovorenog vremena uredno vratio dug svome majstoru ili trgovcu. Takav bi prema Zitarnici
obicno krenuo zaobilazno: da bi izbjegao neugodni susret, krenuo bi danasnjom Djackom ulicom,
koju su oni iz Obrtnicke u sali prozvali Duznicka ulica.
Danas je u asfaltiranoj Obrtnickoj ulici sve drukcije. Obrtnici su gotovo izgurani. Istisnuli ih potemelju, nek im bar u imenu ulice ostane trag da se zna da su bili i gdje su
bili.
(Iz knjige "ZLATNE RUKE") |
1) Danas je tu najvise malih bifea (kafica) i malih trgovackih prodavaonica.
2) Ni najnovije preimenovanje ulica ne bi moglo proci bez zamjerki (ime Kulina bana, neprikladno znacaju imena, dato je, na primjer, jednoj sasvim sporednoj i neuglednoj ulici na Tepetu.
3) Pet obucara, trojica terzija, dva pekara, dva limara, jedan brijc, jedan abadzija, jedan zlatar, jedan fotograf, dva potkivaca, a jedan je buretao zito.
4) Sulejman je najprije imao radionicu u Gornjem gradu jos od 1905. godine (po kazivanju njegova sina Saliha).
5) S njegovim sjecanjem slazu se i drugi nasi sugovornici: Izet Vrebac, Dzevdet Vrebac, Slavo
Mihaljevic... |
|
|
