Gradimir Gojer
DUBROVACKI KANTUNI
libreto
Proloska partija, koju izvodi orkestar sa pjevacicom
znaci, prakticno redosljednu logicnost motiva, o kojima ce se
"zaplitati" radnja baletnog dramata. |
|
Cuje se ljubavni zov.
Pod taracom kanta ON NJOJ.
Ona odgovara, neodlucno...
Prenemaganjem.
ON pojacava emociju udvaranja.
Raste opci tonus i ozracje emocija...
ON zove druzinu...
Druzina lirski kanta, razvijajuci temu udvaranja.
Cijela varos ukljucuje se u ljubavnu igru.
Svi sudjeluju u nagovaranju NJE.
Ona je u magnovenju.
ON je uporan.
Prelijeva se ljubavna zudnja ulicicama...
Na svakom kantunu svaki covjek na svoj nacin, uzdize i velica SVETACKU LJUBAV...
ON ne odustaje, propinje se prema taraci...
U jednom trenu tiho jeca.
ONA je vec nesto raspolozenija...
Dobacivanja, sa strane dolaze stalno...
Druzina se ukljucuje, navijanje raste...
Raste i ljubavni zov...
Vec je i priroda ucinila svoje.
Druzina se priblizila Porporeli...
Sa Porporele jeca jedna mandolina...
Snazi muski ljubavni zov.
Pojci srece iz prikrajka uznose prema dubrovackom nebu srecu njihovu (tu se gitara, solo "lomi")
Tiho, iz prikrajka, prikrada se neka, odbacena nada da ce ljubavi biti.
Strastan duet.
Ljubav je otpocela...
U duetu razgara se ljubavni zov.
ON otklanja sve moguce savjete druzine...
Sami su NJIH dvoje...
Htijenje prema voljenoj raste...
ONA odgovara...
Zacinje se i razgara pjev i plam ljubavi plamti...
ONA je rastrgana izmedju patrijarhalnog odgoja i duboke lirske zudnje. Sve prelazi u veliki trans ljubavi u centru Dubrovnika, posred Straduna.
Mladic tuguje.
Voljena je otisla.
ON zaziva pojce srece - andjele sa neba, da mu pomognu.
Iza jednog od stubova palace Sponza javlja se ONA.
Mase mu.
Da li je to vizija ili stvarnost??
Mozda je to ONA, mozda je ON i uspije dozvati...
Cijeli se Dubrovnik sad objedinio...
Jedna kometa prelijece ponad Mincete...
ONA tuzi...
Jedna zvijezda pada ponad Lokruma.
Andjeli sa Dominikanca tuze, zajedno, sa NJOM.
Jedna golubica prhnu, odnosi u daljinu pismo sa ljubavnom epistolom...
Uzasnut i sam ON place...
ONA je negdje astralno visoko...
Sad, u trenu, odjednom, kometa ih spaja...
ONI lete zajedno ponad Straduna. |
 |
"...kako je daleko ljubav, kako si ti blizu...?"
"...Kako da te dohvatim...?"
Krik ljubavnika para nebesa nad Dubrovnikom.
Sutnja i cama...
ONA pada u ekstasko ludilo ljubavi...
ON se sad pojavljuje sa druzinom, dubrovackih festanjula...
Zadijeva je, od Kantuna do Kantuna.
ONA vraca istom mjerom...
Evo ih, konacno, zajedno na Pilama.
Duet njeznosti i dubokih osjecanja.
Himnice dvije zudnje...
Ali, nadvija se i prijetnja...
Prijete vile mraka, ali ON, u Sizifovskom skoku, serenadom nadjacava zlo...
Pocinju tiha slavlja LJUBAVI.
Negdje onkraj Lokruma, sad dvije zvijezde padaju u more...
Cuje se ceznutljivi poj galeba, koji nosi vijest o brodici srece...
Brodica je tu...
Ukrcavaju se ljubavnici...
Bonaca je...
Dusmani reze...
Cudesan prizor: poput Nojeve barke ONI odmicu...
More sumi.
Pocinje zavrsni ljubavni zov krajnje izdiferenciranog intimiteta...
Pocinje velika sreca UDVOJE...
(... Ti si moj...
... ja sam tvoja...
... tebi moj...
... meni tvoja...
Drzic: "Dundo Maroje")
Cijeli Dubrovnik bala (igra).
Radost je velika.
LJUBAV ulazi u sve kuce od Grada.
I Sveti Vlaho ih brizno gleda...
Ide kontr' dans ljubavi od Kantuna do Kantuna...
ON sad nadlijece nad Grad.
I ONA cini isto.
Posjecuju (bar u mislima) mjesta gdje su ljubovali...
Sad su zajedno nad Gradom.
Leti Dubrovnik...
Lete svi...
Lete ONI...
Prizor se zavrsava velikom odom LJUBAVI, simboliziranom duetom, koji druzina pozdravlja i unosi...
Dozivaju se ljubavnici i zvijezde sklone im.
Zvijezda im "pravi" situaciju ljubavne zudnje.
Idu jedno prema drugom, nevjerojatno sporo...
Potom se sporo udaljavaju jedno od drugog.
Solo meditacija o samoci kao nesnosljivoj boli.
(a mozda je samoca, nekada, blagotvorna?)
Ishitreno. ONA bjezi u krinku zaborava.
ON je trazi. ONA bjezi...
Zvona Dubrovacka himnice.
Vreva u Gradu.
KAKO SMO SE VOLJELI...
Pastorala je to siroko lirski data.
Kao da se iz te ljubavi radjaju sve nove boli, ali i nove ljubavi...
Siri se ljubav nad Dubrovnikom...
Sva zvona zvone u cast ljubavi...
Od Kantuna do Kantuna bjezi ONA...
Trci ON za NJOM.
Pjeva joj, ali ne dovrsi pjesmu.
I tako, ponovo...
I tako ukrug...
LJUBAV JE VJECNA.
(libretist predlaze da prolog bude i epilog...) |
|
|
