Ismet Cumurija
TUMAC I BASTENIK
SEVDALINKE
Povodom
13-godisnjice smrti Himze Polovine |
Grad
Mostar je iznjedrio vrsnog umjetnika iz
etno- muzicke bastine, punog melodicnosti
i treptaja bosanskohercego- vacke duse.
Godinama je nadopunjavao nase osjecaje
bitnosti nasih postojanja kroz
interpretiranje pjesama prenesenih iz
davne bastine nasih predaka. Njegove
interpretacije su smirivale, zanosile
naseg covjeka, umove nase zbiije,
proslosti i sadasnjosti. Nije bio egoista
- samo za svoju dusu. Bio je lepeza
otvorenosti svojih interpretacija prema
ljudima. Takvoga ga poznajemo i takav ie
ostao u nasim sjecanjima.
Dr Himzo Polovina je bio
prikupljac pjesama, interpretator,
tekstopisac, kompozitor, odlican poeta i
doktor - specijalista neuropsihijatar.
Bio je specifikum, interpret prave
mostarske i bosanskohercegovacke
sevdalinke. Njegov repertoar je obilovao
biserima sevdaha. Ostavio je iza sebe
ogromno bogatstvo muzicke bastine
istrgnute iz zaborava.
A sevdalinka je trajni pecat ovih
bosanskohercegovackih prostora i sire.
Bez nje nam je zivot nepotpun, a nadamo
se ona ce vjecno da traje iza nas i
ostace u amanetu slijedecim generacijama
da je prenesu usmeno ili pismeno kao sto
je ocuvana na isti nacin do danas.
Nas savremeni mostarski poeta Salih
Trbonja - Sevdi za sevdalinku
kaze: "Zanijemis od njene
ljepote. Ona dert i kahar sevdisanja
pretvara u najmirisnije cvijece."
(Casopis "NUR"). |
 |
Himzo Polovina je rodjen 11.
marta 1927. godine u Mostaru u kvartu
Donja mahala. Kao djecak je
sticao prva pjevacka saznanja od svoga
muzikainog oca Musana,
koji je veoma dobro svirao sargiju.
Jedini od prezivjele Himzine brace,
mladji Mirza prica:
"Otac nam se krajem Prvog svjetskog
rata zatekao kao vojnik u Ljubljani.
Tu se aktivirao kao vazduhoplovni
podoficir. Za vrijeme sluzbovanja sklopio
je brak sa Ivankom Hlebec.
U Ljubljani se rodila nasa najstarija
sestra Fadila. Inace,
nakon prelaska u Sarajevo,
pa nakon premjestaja oca u sluzbu na aerodrom
u Mostaru, ostali smo da zivimo
u Mostaru. Majka nas je rodila
osmero, troje zenskih i petero muskih.
Dva brata su umrla kao djeca. Ostali smo
Himzo, ja i Muharem. Nakon sestre Fadile
rodile su se Samija i Vahida.
Otac Musan je volio pjesmu pa bi nas
djecu poredao ispred sebe i tjerao da
pjevamo u jedan glas. Cesto nas je
savjetovao da idemo u Muslimansko
drustvo "ITIHAD".
Ucestvovali smo u drami "Hasanaginica",
ja, stariji brat Himzo i sestra Samija. Majka
Ivica, kako smo je mi zvali od
milja, voljela je pjesmu: "Oj,
boga ti, siva ptico sokole, jesil' skoro
ti od Bosne ponosne... Od nje je
tu pjesmu Himzo naucio i snimio je na
nosac zvuka."
Tako Himzo traga za starim izvornim
pjesmama, pronalazi ih, uci, a zatim
izvodi da bi ih tako ponovo vratio narodu
iz kojeg su i potekle. Nastojao je da
protumaci dusu narodnog stvaraoca,
njegove misli i osjecanja. Protivio se
deformacijama izvornosti pjesama svojim
intervencijama na kongresima folklorista
i u radio emisijama. Svojim
interpretacijama je uvijek bio ako ne
autentican, a onda blizak sljedbenik
sevdalinki i nije se od nje udaljavao. U
njemu je pjesma bila i ostala jedini
izraz rasterecenja, ispovjed, uzdah i
krik, atmosfera i estetska uzaludnost
tragike, senzualnosti i tajne, u kojima
je asikovanje uvijek vezano s'
bolovanjem, a ljubav s' patnjom kao
slatkim opojem i sjetnom neminovnoscu.
Prva pjevacka znanja sticao je od pjevaca
Mostara: Sevde Katice, Djire
Vejzovic, Nezira Bukovca i
drugih. Pored znacajnijeg ucesca u
dramskoj sekciji M.D.
"ITIHAD" tu je
usavrsio afinitet svojih recitatorskih
mogucnosti. To je bilo izmedju 1935. i
1940. godine. Pred sami Drugi svjetski
rat je prisao ucenju violine kod poznatog
profesora i majstora violina porijeklom
Ceha, Karla Malaceka.
Sevda Katica je bila
usmeni kazivac i neprocjenjivi rudnik
blaga nase muzicke bastine. Ista je nakon
smrti ljepotice Mostara, Sefic
Emine udate Koluder,
kazala poslednju strofu koju je spjevala
i dodala tekstu poznatog mostarskog
pjesnika Alekse Santica.
Kada je dosao Himzo da
je obavijesti o Emininoj smrti
zatekao ju je u avliji u Donjoj
mahali u porodicnoj kuci. Sevda
je vec tada bila u dubokoj starosti,
zadrhtala je s tugom i izrekla stihove
koji su sami iz nje izvirali sa mnogo
sjete: |
| |
Umro stari pjesnik
umrla Emina
ostala je pusta
basca od jasmina.
Salomljen je ibrik
uvelo je cvijece
pjesma o Emini
nikad umrijet nece. |
|
I pjesma nije zaboravljena pa je i danas
mnogi interpretiraju sa dodatkom Sevdinih
stihova, a Himzo, pa i pjevac iz Dubrovnika
Ibrica Jusic su je kao takvu
snimili na nosace zvuka. Ljepotica Emina
je pored Santica usla u
niz pjesama poznatog mostarskog pjesnika Osmana
Djikica.
Himzo je pjevao pjesme o carima svoga
voljenog grada: Bulbul pjeva
okolo Mostara, Lijepi li su Mostarski
ducani, Sto li mi se Radobolja muti,
Duhni vjetre malo sa Neretve, Cudna jada
od Mostara grada. Mostarske
mahale i sokaci su bili urezani u njegovo
bice i od njih se svojim interpretacijama
nije odvajao. Recitovao je stihove o Starom
mostu i njegovim kulama Tari
(Hercegusi) i Halebinovki
ali te stihove nikada nije snimio. Pjevao
je o prelijepim dvorima porodice
Komadina: o Mustafi Komadini -
Mujagi (1893-1925. god.)
gradonacelniku Mostara za vrijeme
vladavine Austrougarske: |
| |
Dvore gradi, aman,
dvore gradi zaman,
dvore gradi Komadina Mujo
sred Mostara najljepsega grada. |
|
Uz divnu instrumentalnu pjesmu spajao je
draz instrumentale i recitovanja stihova,
tako da je ostavaljao upecatljiv dojam na
slusaoca. Recitovanje stihova je
primjenjivao u sevdalinkama: Telal
vice od jutra do mraka, Pod Skocicem
trava pogazena, Sto te nema, (Hasanagin
sevdah) i druge. |
| |
E, moj konjicu vjerni, moje desno
krilo...
Gdje je doba ono, gdje su dani
oni
Kad je srce puno rahatluka bilo.
A ona, na svojim demir pendjerima
stoji.
Ljepsa je od veceri i od sabah
zore.
Na me ceka, gleda i casove broji,
kad cu proci
O kako je tada, puno sunca bilo
A sada svuda, mutni oblaci i
tame.
E, moj konjicu vjerni, moje desno
krilo. |
|
Cijelim svojim bicem Himzo je bio
Mostarac, dobar dio zivota je proveo u
Mostaru u Donjoj mahali, a zbog odabranog
zivotnog puta bio je primoran da zivi u
Sarajevu. U Mostaru je bio clan
folklornog ansambla RKUD
"Abrasevic", od 1947.
godine do odlaska u Sarajevo.
Sa pomenutim ansamblom odlazi na turneje
po selima i gradovima bivse Jugoslavije.
Volio je bogatstvo narodnih nosnji, pa ih
je cesce koristio na javnim nastupima i
kao pjevac.
Odlaskom u Sarajevo
stupa u brak sa Fikretom
Medosevic. U porodici su se
nasla i djeca, kci Rubina
i sin Edmir.
Godine 1950. kao student Medicinskog
fakulteta bio je clan Studentskog
KUD "Slobodan Princip - Seljo",
a nastupa i sa KUD "Ivo Lola
Ribar", KUD "Proleter",
ZKUD "Vaso Miskin - Crni", KUD
"Miljenko Cvitkovic",
te za amaterska drustva koja su imala
muzicke multietnicke programe.
Sjecam se da su mu bili prvi snimci na
nosacima zvuka singl ploce od 45 obrtaja
sa po dvije i cetiri pjesme sa poznatim
orkestrom RKUD "Slobodan
Princip - Seljo" iz Sarajeva,
a pod nazivom "Orkestar
Bendbasa" kojim je
rukovodio poznati strucnjak i muzicar na
harmonici Suad Balta.
Snimio je nekoliko izvornih narodnih
pjesama sevdalinki u usponu najvece
popularnosti, a to je bilo izmedju 1960.
i 1965. godine. Imao je kristalno cist
glas, prekrasnu dikciju, a veoma kratak
dijapazon visine glasovnih mogucnosti s'
jednim prefinjenim osjecajem za
interpretaciju.
Tokom svoje pjevacke karijere
zavrsava studije medicine i postaje
doktor specijalist - neuropsihijatar. U
praksi uspjesno primjenjuje metode
psihijatrije, socioterapije i
muzikoterapije. Uzem krugu
medicinskih strucnjaka poznati su njegovi
naucni radovi iz pomenutih oblasti
objavljenih u strucnim publikacijama. Bio
je cijenjen ljekar u Bolnici za mentalnu
rehablitaciju Jagomir u Sarajevu sve do
svoje smrti.
Pored sprah felera glasa "r"
uspio je zagolicati muzicke strucjake
pjesmom: Mehmeda je stara majka
karala (u kojoj imaju samo dva
"r"). Tada se u Radio
Sarajevu pjevalo "uzivo".
To je bilo u januaru 1953. godine kada su
ga kolege nagovorile da se prijavi na
audiciju pjevaca. Primljen je i dobio
izvrsne muzicke strucnjake koji su vodili
racuna da od Himze naprave vrsnoga
umjetnika.
To su bili: dr Zijo Kucukalic
(Solfedjo), Mario Arkus
(Solo pjevanje), Gabrijela
Grozdana Ninkovic (operska
pjevacica - Italijanka), te Jozo
Penava (pjevac, kompozitor
muzike, tekstopisac i tadasnji vodja
Tamburaskog orkestra Radio Sarajeva), Ismet
Alajbegovic - Serbo (poznati
majstor na harmonici, tekstopisac i
kompozitor i vodja Narodnog orkestra
Radio Sarajeva).
Pjevao je Himzo skoro o svim
gradovima nase Bosne i Hercegovine,
o lijepom gradu Visegradu,
o postanku Banja Luke, o
Saraj Bosni - Sarajevu
divnom mjestu, o Tuzli
koju je opasala guja, o hairima koje
gradi Mehmed pasa Sokolovic
po Bosni sto i pjesma kaze: |
| |
Mehmed pasa tri cara sluzio
Zasluzio devet kula blaga,
Pa je sjeo misli razmisljati
Kud ce toliko blago dijeliti,
haj,
Da l' ce blago sirotinji dijeliti
Il' ce blago popiti u vinu
Il' ce blago baciti niz Drinu,
haj.
Il' ce cinit' po Bosni haire
Nek se Bosna u pjesmama spominje
Aman, aman Jasa, Jasa Mehmed
pasa. |
|
Uvrstavao je u svoj repertoar pjesme s
tekstom i melodikom, sjetne, prilagodjene
za svoju dusu i dusu svojih obozavalaca.
Himzo Polovina je u
estradnoj karijeri proveo vise od
trideset godina. Nastupao je u zemlji i
inostranstvu prenoseci slavu nase narodne
pjesme, a posebno sevdalinke. Snimio je
dvadesetak gramofonskih ploca (LP i
singlica) koje su dostigle milionske
tiraze, kao i nekoliko audio kaseta
visoke muzicke vrijedosti. Napravio je
veliki broj arhivskih snimaka za Radio
Sarajevo. Cesto je nastupao na koncertima
priredjenim u humanitarne svrhe, po
bolnicama, domovima penzionera,
iznemoglih i starijih osoba, domovima za
napustenu djecu, klubovima lijecenih
alkoholicara itd.
Jedan od muzickih strucnjaka na Radio
Sarajevu, dok je Himzo bio u pjevackom
vrhuncu svojih interpretacija, Zvonimir
Nevzala kaze:
"To je pjevac koji raspolaze
glasom veoma ugodnog timbra, a svoju
interpretaciju bazira na SOTTO VOCE
pjevanju sto odgovara ne samo njegovim
glasovnim mogucnostima nego izrazitom
interpretativnom daru koji se odrazava u
melanholicnom ukrasavanju i dinamicnom
cizeliranju pjesama koje izvodi."
On pjeva o prirodnim ljepotama, o
mahalama, sokacima, cvijecu, o dvorima i
konacima Ali-pase Rizvanbegovica
na Suhodolini. |
| |
Haj Ali-pasa na Hercegovini
Haj lijepa Mara, aman, na Biscu
bijase.
Haj koliko su na daleko bili
Haj jedno drugom, aman, jade
zadavali.
Haj knjigu pise pasa Ali-pasa
Haj lijepa Maro, aman, bi li
posla za me.
Haj s' Bisca Mara pasi odgovara
Da me prosis ne bi posla za te
Haj da s' ozenis, aman, bih se
otrovala. |
|
Pjeva o sahat kuli Fatime Kadune
Sarica u mahali Brankovac: |
| |
Hvalila se Sarica kaduna
U hamamu medju kadunama
Sagradit ce kulu u Brankovcu
I na kuli sahat od celika.
Nek' se cuje po cijelom Mostaru
Kako kuca sahat od celika
Jos da nije te Velez planine
Cuo bi se ravnom Nevesinju.
Culo bi se Gacku polju ravnu
Culo bi se Fazlagica Kuli
Kako kuca sahat od celika
Cuo bi ga Fazlagica Ibro
Po kucaju sahat od celika
On bi cuo jecaj srdca moga. |
|
Polovina se predstavio ne samo kao
odlican interpretator pjesama nego i kao
prenosilac hercegovacke muzicke narodne
tradicije koja svjedoci o vitalnosti tih
pjesama iz sredine 19. stoljeca.
Narocito su zanimljive pjesme Kliknu
vila sa vrha Porima i Ali-pasa na
Hercegovini, koje se zasnivaju
na povijesnoj tematici i reflektuju
zbivanju toga doba u Hercegovini.
U prvoj pjesmi naslucujemo plemensko
rivalstvo dvojice najuglednijih
Hercegovaca Ali-pase
Rizvanbegovica - stolackog
kapetana, mostarskog muteselima,
hercegovackog vezira i Smail-age
Cengica - gatackog muteselima.
Obje pjesme nesumnjivo ukazuju na
raspolozenje onih gradskih slojeva
muslimansko - hercegovackog drustva povodom
ubistva Ali-pase 1851. godine po
naredjenju Omer-pase Latasa,
samo u tom trenutku Ali-pasa je tragicni
junak narodne pjesme. Tragikom
Ali-pasinog lika ukazuje se cjelina koju
cine ove dvije pjesme zajedno. To je jos
jedan dokaz kreativnog pristupa narodnoj
lirici i njenom melosu. |
| |
Kliknu vila sa vrha Porima
Pa doziva Mostarskog vezira
Cujes li me Mostarski vezire
Cuvaj Stoca ne daj Pocitelja
Nit' Mostara ne ostavljaj sama
Vis' Mostara ljuta guja spava
Ljuta guja Cengic Smail-aga.
Ako bi ga guja probudila
Ni Saraj'vu ne bi lahko bilo
A kamo li svijetu niz Neretvu. |
|
Takodje treba istaknuti pjesme koje je
interpretirao Himzo Polovina: Poletjela
dva goluba i U Trebinju gradu vel'ka
zalost kazu, a obje ove pjesme
je zabiljezio i naucio u poznatoj
trebinjskoj porodici Arslanagica
jos pedeseth godina.
Pojedini muzicki strucnjaci iz njegovog
prebogatog repertoara narocito izdvajaju
pjesmu "EMINA".
Valjda zbog toga sto je prava tipicna
mostarska sevdalinka ili mozda zbog toga
sto ju je napisao mostarski poeta Aleksa
Santic a, mozda sto je i Himzina
interpretacija najbolja.
Pored vrsnih pjevaca Mostara: Avde
Ombasica - Sice, Fadila Karica, Fatime
Hadrovic - Cerkic, Mehe Zekica, Ismeta
Cumurije, Ekrema Duvnjaka, Ilijasa Delica
- Mostarca, Vlade Vrece, Hivzije Musica,
Avde Cumurije, Stjepana Rosica - Scepe,
Mehmeda Sefica - Mehe Maestra, Sulejmana
Repca, Sefkije Sehovica, Nusreta Cerkica,
Nezira Bukovca i mnogih drugih,
on je bio najistaknutiji propagator
narodne bastine i njenog ocuvanja, uz
poznate prikupljace Sevdu Katicu,
Ismeta Cumuriju, Spasoja Beraka - Spasu
i Mustafu Trebinjca. Na
njegovom repertoaru su se nasle i pjesme
koje su izvorna autenticnost sevdaha: Razli
mjesec po Igmanu zrake i Dunjaluce, golem
ti si (pjesma o smrti brace
Morica iz Sarajeva).
Himzo se zalagao da ocuva izvornost
narodne pjesme i cesto, da bi pribizio
pjesmu vremenu u kojem je nastala istu je
interpretirao oblaceci muslimansku
gradjansku narodnu nosnju.
Nije samo Himzo Polovina bio
autentican kazivac sevdalinki, bio je
izvrstan prikupljac i interpretator
starogradske pjesme, ili, kako su je
pojedinci zvali i malovaroske pjesme.
Otrgao je i jednu nasu starogradsku
pjesmu iz zaborava, a to je pjesma: U
suton jedne proljetne noci.
Tu pjesmu je zabiljezio u Mostaru
(u gradskoj cetvrti Brankovac
nazvanoj po Aliji Brankovcu
iz starih vremena). Svidila mu se i odmah
je uvrstio u svoj repertoar. Kazao mu je
autenticni kazivac narodne pjesme koji je
pjevao za svoju dusu i svoje drustvo Ante
Kraina - Tonco (znao je svirati
i tamburu).
Ova pjesma kao i ostale starogradske
pjesme su rado pjevane u Bosni i
Hercegovini, pa i u Mostaru, a dokaz su
sirokog dijapazona muzickog sadrzaja
hercegovackih malovaroskih i varoskih
pjesama, od onih simbolicnog karaktera
koje su nastale pod uticajem ruralne
muzicke tradicije. To je narocito
vidljivo izmedju pjesama: Mila
majko salji me na vodu i Djevojka
je zelen bor sadila. U ovoj
posljednjoj se osjeca uticaj Mediterana
na nasu staru gradsku pjesmu: |
| |
Djevojka je zelen bor sadila
Bor sadila boru govorila
Rasti, rasti, moj zeleni bore
Da se tebi penjem u vrhove.
Da ja vidim sve nase gradove
Da ja vidim Ravne i Konavle
Da ja vidim Dubrovcane mlade
Da je vidim mojega dragana.
Da ja vidim sta moj dragi radi
Da li pije ili drugu ljubi
Ako pije nek' se ne napije
Ako ljubi nek' se ne zaljubi. |
|
U jednom razgovoru sa Himzom, rekao mi je
da su mu najdrazi nastupi pred mostarskom
publikom posto je smatrao da ta publika
ima ostre ocjenjivacke kriterije u
kvalitetu izvedbe.
A na pitanje: koju pjesmu po literarno -
lirskoj vrijednosti posebno cijeni -
Himzo je odgovorio: To je pjesma Voljelo
se dvoje mladih ili kako je
narod nazva Zute dunje. Fatmu,
njenom dilberu oduzima bolest, a on ne
moze da je shvati da bas za takvu ljubav
moze postojati prepreka. Odlazi da ispuni
njenu zelju, da darom cak iz Stambola
joj zdravlje vrati. Ta njena zelja bila
je posljednja, Fatmu neljubijenu spustaju
u mezar, a on ostaje sa vjecnom boli,
usamljenoscu i odanoscu. Ova
pjesma je bila vrhunac njegovog pjevackog
dostignuca.
Nakon njegove smrti, ponovo se poslije
maloga zatisja ona pojavljuje u filmu Kuduz
(u reziji Ademira Kenovica)
u obradi Gorana Bregovica
i izvrsnoj izvedbi - interpretaciji Davorina
Popovica i dozivljava zajedno s
filmom veliki uspjeh i preporod, mada u
drugom aranzmanu i s drugim izvodjacima.
Mnogi je pjevaci rado uvrstavaju u svoj
repertoar. Ali je Himzina interpretacija
nenadmasna.
Himzo je dobio mjesto u to vrijeme medju
vrhunskim pjevacima bosanskohercegovacke
pjesme i pjesme drugih naroda koja se
izvodila na sarajevskoj Radio stanici, uz
Zaima Imamovica, Safeta Isovica,
Milu Petrovica, Vladu Mulica, Miletu
Rajcevica, Dragoljuba Lazarevica, Jozu
Kristica, Ibrahima Ascerica, Muhameda
Mesanovida - Hamica, Sabahudina Kurta,
Zekerijaha Djezica, Bozidara Ivanisevica,
Milana Eterovica, Nadu Mamulu, Izetu
Selimovic - Bebu, Zehru Deovic, Zoru
Dubljevic, Radmilu Jagodic, Nadezdu
Cmiljic, Slavku Petrovsku, Blagu Videc,
Ruzu Baloh, Zumru Mulalic, Muneveru
Berberovic, Lelu Karlovic, Nedeljka
Bilkica, Mehu Puzica, sestre Sabljak,
Huseina Kurtagica i mnoge druge.
U svoj repertoar je uvrstavao i
muslimanske obredne pjesme, te na
pitanje: Sta mislis o tome, do sada
zapostavljenom dijelu nasega narodnoga
blaga i da li u nasoj javnosti postoji
potreba za takvom pjesmom - odgovorio je:
Mislite na nase pjesme koje se izvode za
mubarec dane, koje se izvode kao svecano
pjevanje - ucenje mevluda u dzamijama i
pred dzamijama, sa munare... Kao djecak
ja sam ih ucio i pjevao. Narocito volim
jednu koju i sada cesto pjevam... Dzudbi
lutfil ja illahi...
Sem muzikalnog Himzinog oca i majke, u
porodici je za svoju dusu pjevusio i
najmladji mu brat Muharem
a brat Mirza je svoj
afinitet prema pjesmi ispoljavao sa
svojim kolegama u mostarskom KUD
"Abrasevic", dok se
Himzo nalazio u Sarajevu i duboko zagazio
u estradne vode i bio u zizi vrhunske
popularnosti. |
 |
Profesor Dr Muhsin Rizvic je
zapisao: Mada u repertoaru Himze
Polovine sve pjesme nisu prave
sevdalinke, vec ih ima koje su stvarane
kasnije na njihovim tradicijama, njegovo
pjevanje produzava melanholicnu ljubavnu
osjecajnost ove pjesme, izrazava njenu
osobenu atmosferu i aromu, oslikava
likove njenih junakinja i junaka, u
tjesnacima duhovnih rasipanja i kidaja,
iznosi njenu poetsku dusu, onu posebno
sto je umjetnicki oplemenjena ovakvim
sazaljevanjem, postaje tu ne samo
posrednik i tumac, izvoran, vibranta i
autentican, nego i umjetnicki subjekt
koji svojim izvodjenjem vrsi izbor po
emocionalnoj srodnosti dajuci uz to
pjesmi i dio svoga vlastitog.
Himzo Polovina se istakao i kao kompozitor
muzike i teksta. Valja spomenuti
pjesme: Otputovah u daljine, Nema
ljepse cure, Komsinica, Ehlimana,
te pjesma za koju je komponovao muziku Jesi
li cula duso, Meni draga sitnu knjigu
pise, Imam curu malenu i Lutaj
pjesmo. Cesto, ali smatram
nepravilno, zapostavljeni su njegovi
kompozitorski kvaliteti, tako da su
rijetko nalazili mjesta u programima
nasih radija i televizije.
Dr Himzo Polovina je imao i
nesporazuma s ljudima na Radio Sarajevu.
Slusaocima je za tih pet godina
nedostajao Himzo Polovina. Trazili su ga
i upucivali zalbe Radio Sarajevu. U Radio
Sarajevu su govorili da nacin pjevanja
Himze Polovine ne odgovara koncepcijama i
stilu koji njeguju. U
medjuvremenu, jedan savezni ziri,
ocjenjujuci pjevace narodnih pjesama, dao
je visoku ocjenu Himzi Polovini, narocito
isticuci njegov stil i afinitet prema
visim estetskim vrijednostima u sadrzaju
pjesme. I ziri je kao i slusaoci
bio impresioniran kada je Himzo, kako to
samo on umije, tiho i osjecajno,
zapjevao: Nevjera je tuga golema
na srcu...
Za svoju umjetnost primio je
mnoga priznanja, medju kojima: Estradnu
nagradu BiH i bivse Jugoslavije.
Njegove vitrine krase srebrne, zlatne i
dijamantske ploce, diplome i mnoga
priznanja koja je za zivota primio.
Veoma je zapazen bio u nastupima TV
Sarajevo u serijalu: Price
o starim gradovima i u seriji Iz
Kubinog vremena. I danas cesto
gledamo na TV ekranima reprodukcije
njegovih veoma uspjesnih snimaka.
Osjecao se umornim i dalje je pjevao: |
| |
Lutaj, pjesmo, kazi dragoj
Da sam tuzan i pun jada. |
|
Lutao je pjesmom po selima i gradovima,
iako umoran. Prilikom njegovog
posljednjeg koncerta, u Plavu
(Crna Gora) 5. avgusta 1986.
godine, umro je od posljedica
srcanog udara. U razgovoru sa
njegovim bratom Mirzom,
ovaj mi je kazao: "Napisi i
nemoj da zaboravis, da je posljednja
pjesma koju je Himzo pjevao bila
"Emina" i da ga je plavska
publika vracala na bis da je otpjeva
nekoliko puta te veceri."
Sahranjen je u groblju Bare u Sarajevu.
Nakon smrti, Himzino muzicko djelo ostaje
jos popularnije, te mnoge radio stanice i
disko kuce presnimavaju njegove muzicke
materijale i emituju ih.
I tako poslije njegove smrti pjesma
njegova nije utihnula.
Ponosimo se sto je nas Mostarac i budimo
mu na svemu zahvalni uz pjesmu koju je
rado pjevao: |
| |
Uspavat cu cvijetak uspomena
mojih
I sve zlatne case kad sam sretan
bio
Pa nek' mirno cvijetak u mom srcu
stoji
Na tom istom mjestu gdje sam tebe
skrio
I tada kad' jednom sklopim lomne
ruke
U grob cu ponijeti oblagosne
grudi
Pa kad' nocu cujes one sjetne
zvuke
To zaspali cvijetak u grobu se
budi. |
|
Stvaraoci literarno - muzickih djela
nakon Himzine smrti nastavljaju sa
sevdalinkom. Takav jedan od stvaralaca Hajrudin
Hadzic - Hadzija iz Sarajeva
za Festival narodne muzike
"LUKAVAC - 95" napisao
je tekst i muziku za "Pjesmu
o Himzi Polovini" koju je
veoma uspjesno izveo Andrija
Stevanic. Pjesma je osvojila
trecu nagradu strucnog zirija te
prezentujem njen tekst: |
| |
Pisao je Santic pjesme
O Mostaru i Emini
A ja ovu od sveg srca
Dragom Himzi Polovini.
Mladi vidar iz Mostara
U Bosni je gnijezdo svio
A pjesmi je i sevdahu
Ljubav svoju poklonio.
Pjevao je on iz duse
Pjesma mu je bila prava
U narodu on jos zivi (i zivjet
ce)
I nema mu zaborava.
Mladi vidar iz Mostara
U Bosni je gnijezdo svio
A pjesmi je i sevdahu
Ljubav svoju poklonio. |
|
|
